NA DANAŠNJI DAN 1969. GLAS ISTRE
OTVORENA SERIJA ČLANAKA O GROZNOM ZLOČINU - Tko je bio Pulski vampir s Monte Ghira?
"Noć između 25. i 26. oktobra, tiha i puna mjesečine, da nije bila prohladna, prije bi bila za ljubav nego za stravične događaje", početak je teksta Glasa Istre od 11. studenog 1969. o prvom stravičnom slučaju skrnavljenja leša na Monte Ghiru koji je u narednim tjednima Puljanima tjerao strah u kosti. Slučaj je razotkrio posjetitelj groblja u nedjelju ujutro 26. listopada, Glas Istre je u tih dva, tri tjedna već i objavljivao poneku vijest o tome, no prve jasnije detalje slučaja iznio je baš na današnji dan prije 49 godina.
"Kraj skupne rake primijetio je lijes bez poklopca. Leša u lijesu nije bilo. Nije mogao vjerovati svojim očima. U paničnom strahu potrčao je ka izlazu iz groblja i uzbuđen saopćio grobaru da je jedan leš nestao - pobjegao", pisao je novinar inicijala M. S.. Konačno je u javnosti izneseno službena verzija da su pozvani pripadnici javne sigurnosti koji su pratili "trag" nestalog leša starice preminule u bolnici i pokopane na Monte Ghiru dan ranije.
Unakažen leš
"S druge strane zida čak se i pripadnicima javne sigurnosti, naviklima na svakakve prizore, naježila koža. Na tlu je ležao nagi leš pokriven komadima odjeće. Kada je odjeća skinuta uslijedio je novi šok: gornji dio leša bio je sav unakažen". Na ovaj slučaj podsjetili smo i nedavno u povodu izlaska prvog broja Glasa Istre kao dnevnog lista 1. studenog te godine.
Uslijed izostanka službenog priopćenja milicije i neuspjeha u rješavanju slučaja Pulom su zakolale strašne priče i razne verzije ovog grozomornog čina. Novinari su priče osluškivali te narednih dana, pa i mjeseci, objavljivali više tekstova nastojeći rasvijetliti slučaj i umiriti gradska naklapanja. Već sutradan, 12. studenog, novinar M. S. demantirao je glasine da je leš iskopan i unakažen zbog krađe zlatnog zubala i zlatnih rebara, objasnio je i da je policija odbacila tvrdnje da se radi o osveti rodbine, a kao lošu je razotkrio i tezu da je sve to čin trgovaca organima. Sekretarijat javne sigurnosti demantirao je pak da je počinitelj, psihički bolesna osoba smještena na pulskoj psihijatriji, uhvaćen.
Da li se slučajno užasan zloćin odigrao u noći punog mjeseca? Nije li gnusnom činu kumovao alkohol? Neka su to od otvorenih pitanja koja su dodatno golicala maštu uplašenih i zgroženih Puljana. A onda je sve novu dimenziju jeze i straha poprimilo 4. prosinca kada je u Glasu Istre novinar i urednik Ljubomir Rakočević objavio vijest o pronalasku još dva unakažena leša!
Događaj se zbio u noći s 30. studenog na 1. prosinac, 36 dana od prvog zlodjela, ali ovoga puta i dvostruko strašniji.
"Neslužbeno se zna tek da su dva leša izvađena iz ljesova, da je leš muškaraca ostavljen kraj same rake, da je leš starice odvučen prema južnom zidu groblja, da ga je tamo manijak pokušao prebaciti preko ograde, da u tome nije uspio i da ga je potom vukao još desetak metara prema zapadu, gdje je leš, desno od jedne palme, ujutro pronađen. Oba leša su masakrirana", pisao je Rakočević. Dva tijela, žensko i muško, iskopana su iz istog groba u koji su pokopani dan za danom. Rakočević je apelirao u novinama da Puljanima ne treba "paliti vatru" dok nema službenog izvještaja, a da su sve druge priče koje kruže gradom plod pojedinaca kojima uznemiruju javnost. Između ostalih, takva je i ona da je otvoren i treći grob, da su u noći između 5. i 6. prosinca iskopana dva ženska leša.
No, službenih izvješća i dalje nije bilo, a u njihovom nedostatku Rakočević je zavrtio seriju članaka o monstrumu kojeg je krstio imenom - Pulski vampir! Revidirajući poznate činjenice, novinar je utvrdio da se radi o nekrosadistu, kojeg treba tražiti među seksualno izopačenim osobama, ali zasigurno je riječ o inteligentnoj osobi, koja je mogla vrbovati i pomoćnike, možda kriminalca ili kretena, i o opasnoj individui. Zaključio je da se radi o Puljaninu, koji je poznavao i rutinu ukopa na pulskom groblju i bio upoznat s terminima sahrana.
Otkrio je u tim člancima da je počinitelj leševe kasapio oštrim nožem sječiva ne kraćeg od 12 centimetra, a da su objekt bolesne usredotočenosti bili spolni organi u najširem smislu te riječi. Zaključak je i da je muški leš bio greška, da se počinitelj usmjerio na ženske mrtvace, iako ni muškog nije poštedio mutilacije. S obzirom da je svojim žrtvama u tijelo utiskivao grobnu oznaku, odnosno križ, špekuliralo se i s mogućnošću da nekrosadista treba tražiti među pripadnicima sekti.
I danas odjeci
A kako je priča naglo došla na stranice Glasa Istre i tu se zadržavala mjesecima, što je razumljivo s obzirom na ogroman interes javnosti, tako je i brzo iščezla. Ostale su za njom glasine koje se i danas mogu čuti u Puli. Naime, mnoge starije generacije već na prvi spomen jezive jeseni 1969. brzo reagiraju riječima da je grozni čin sakaćenja leševa bilo djelo uglednog pulskog doktora. Pritom jedni tvrde da je to činio u "medicinske svrhe", za što je imao i pomoć asistenata, drugi kažu da je u tome bio sam, u trenucima duševne rastrojenosti. Teorija o doktoru, koji je nakon toga nastavio plodan rad u pulskoj bolnici, uklapa se u teoriju o inteligentnom počinitelju, ali ne objašnjava zašto bi jedan medicinski radnik, vjerojatno pedantan kako to struka zahtijeva, ostavljao takav nered na Monte Ghiru, kada je svoj luđački pohod uz nešto više truda vjerojatno mogao i prikriti. (PIŠE Zvjezdan STRAHINJA)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
