OTIŠLA JE JEDINA VULKANIZERKA U HRVATSKOJ
UGASIO SE JOŠ JEDAN RADNIČKI POŠTEN SVJETIONIK PULE Dragica je govorila: Tko ne prođe bijedu i sirotinju, taj ne zna cijeniti to što ima
Brdašce između Ferijalnog i Zlatnih stijena u prošlih su 40 godina pohodile desetine tisuća Puljana i gostiju, baš nikad ne ostavivši reklamaciju zbog loše promijenjene gume
Vulkanizerka Dragica - zaštitni znak Pule (Arhiva Glasa Istre)
Ugasio se još jedan svjetionik radničke, poštene, vrijedne i neiskvarene Pule. Vulkanizerka Dragica, neuništiva doktorica za gume, više od pola stoljeća zaštitni znak Pule, napustila nas je u 76. godini.
Nikad u životu nije bila na godišnjem odmoru. Cijelog radnog vijeka, gotovo 60 radnih godina, bila je uspješna žena u muškom poslu. Do bolesti, svaki je dan neprestano radila od 7 do 21 sat. I subotom. Nedjeljom se posvećivala kući, a i tada nije odbijala onog kome je hitno trebala - guma. Iako od njezine radionice do mora ima svega 100 metara, ljeti se nikad nije stigla okupati jer je radila po cijele dane.
- Ne bih mogla bez posla, a moram razmišljati i o svojim radnicima, kazala nam je Dragica Virag, u siječnju 2013. u velikom intervjuu Glasu Istre. Uvijek je bila primjereno odjevena, a njezina radionica - iako gume i automobili prizivaju prljavštinu - uvijek besprijekorno čista.
Brdašce između Ferijalnog i Zlatnih stijena u prošlih su 40 godina pohodile desetine tisuća Puljana i gostiju, baš nikad ne ostavivši reklamaciju zbog loše promijenjene gume, bio posrijedi automobil, kamion, autobus, traktor, bager ili, pak, sređivanje traka na kombajnima i vršilicama.
Dragica je bila jedina žena vulkanizer u Hrvatskoj i šire. Na cijelom prostoru bivše Jugoslavije navodno postoji još samo jedna vulkanizerka, u Čačku.
Rođena Zagorka vedre naravi imala je teško djetinjstvo, u siromašnoj obitelji bila je jedno od šestero djece. Već kao curica, s ocem je obavljala teške poslove na zemlji.
- Tko ne prođe bijedu i sirotinju, taj ne zna cijeniti to što ima, istaknula nam je tada.
Sa suprugom je radila od 1964. sve do njegove tragične pogibije od strujnog udara 1970., nakon čega radi sama. Dok je radila s mužem, ručno su naizmjence pumpali kamionsku gumu i duže od pola sata, koju je ključem trebalo skinuti, zakrpati, a zatim opet staviti. Tada se moralo raditi u radničkom kombinezonu jer to je bio prljav posao koji je, uz izvjesne vještine, zahtijevao puno fizičke snage.
- Teško je skinuti gumu ako ne znaš, ali ako znadeš, ide. Radila sam godinama ručno i autobuse, kamione, traktore, bagere. Isto tako, ne možeš ljutit dobro izbalansirati gume, kazala nam je prije osam godina. Godinama je ručno, čekićem i pajserom, skidala najveće kotače, krpala vanjske i unutarnje gume, pumpala ih i opet montirala natrag, uvijek svjesna da ne smije počiniti pogrešku zbog sigurnosti vozača.
Tijekom rata radila je za Hrvatsku vojsku. Često nam je znala reći da se treba stalno ulagati u firmu. To se vidi po njezinoj radionici. Kupila je brojne najsuvremenije strojeve, uložila dosta novca, pritom naglašavajući: "Sve preko banaka, nemam niti jedan stroj na 'crnjaka'".
Mlada Dragica Virag radila je težak fizički posao
Radionica joj je bila uvijek čista kao apoteka, a klijenti su uvijek bili počašćeni besplatnom kavom i sokom.
- Morate biti profesionalac, govorila je Dragica.
Život je i nije baš mazio. Rođena je 1946. u Lojni, mjestu kod Ivanić-Grada. U Pulu je doselila 1982. i onda godinama radila sama, na ruke.
- Trebalo je dosta snage i volje. Imala sam neku polovnu mašinu, pola ručno, pola zrak za odbiti gumu. Ali imam svoj zanat, svoj kruh, ne ovisim o nikome, kazala nam je tada Dragica koja bi, da je bila gramziva, prodala svih ovih desetljeća svoje super vrijedno zemljište stotinjak metara od mora i tik do turističkog naselja Zlatne stijene. Ali nije.
- Ljudi nekad očekuju muškog vulkanizera pa se začude, ali na kraju mi se dive. Ja sam spremna pomoći ljudima. Jako je puno sirotinje, prošla sam to pa znam, ljudi su mi jako zahvalni, radnici također. A čujte, moraju me i slušati, iako sam dobra kao kruh, nastavila nam je pričati Dragica te zime 2013. godine. Izrazila je tada zahvalnost pokojnom ocu koji ju je naučio radu i poštenju. Još je odmalena u siromašnoj obitelji sa šestero djece naučila raditi teške poslove u poljoprivredi.
- Nisam vam ja za svađu. Muški kao muški, možda bi se i posvađali, ali vide ženu pa stanu. A i nemaju zašto; svakome dobro napravim, nikad nisam imala reklamaciju, ma i da je i dobijem, riješila bih to na fini način. Svi žele popričati sa mnom.
Htjela, ne htjela, bila je i psiholog.
- Dođu mi bolesni ljudi, pa invalidi, svima njima je ovdje ugodno. Pazite, meni su moje stranke kao moja dječica. Zadovoljna sam svojim životom i svojim poslom. Da je život težak, jest, ali nema ništa od kukanja ili ljutnje, rekla je za tog našeg susreta 2013. godine. Kraj tog intervjua ostavili smo njezinoj starijoj kćerki Nadi koja nam je o svojoj majci tada kazala: "Ona je skromna žena, nikad nije patila za markama i materijalnim. Nema puno tako izdržljivih, upornih i optimističnih ljudi".
Njezin radnik Tihomir: Imala je ogromno srce
Da bi dočarao Dragicu i njezin karakter, njezin radnik, prijatelj, gotovo sin, vječno nasmijani Tihomir Dulava citirao nam je za našeg posjeta 2013. i pjesnika Tennysona: "Mi nemamo tu moć koja je jednom preselila nebo i zemlju. Što smo to smo… Kaljeno srce junaka oslabljeno vremenom i sudbinom, ali jaka volja da teži, traži, nađe i ne popusti."
- Zamislite, ona je sama samcata, na ruke, bez ovih današnjih strojeva, godinama mijenjala gume od kamiona, traktora, autobusa. Ljudi su mi pričali da je vrtjela gume od traktora kao da su gume od kariole, govorio nam je tada Dule i nastavio: "Mi smo kao majka i sin. Ona o svemu brine; funkcionira 24 sata na dan. Ako nekome treba kinta, ona mu posudi. Tako je posudila čovjeku koji se rastavio i ostao bez novca. Ona je i psiholog, to je fantastično. Dolaze nam neke mušterije više od 20 godina. Oni se Dragici požale na probleme doma, a ona ih utješi, smiri, savjetuje, usmjeri na pravi put".
Radnik Tihomir Dulava s "mamom" Dragicom snimljeni prije osam godina (Arhiva Glasa Istre)
Prije nekoliko godina Dragica je pala na poslu i slomila nogu: vanjski prijelom, dvije operacije. No, i sa štakama cijelo je vrijeme dolazila i radila.
- Ona je čista pozitiva. Zna se svakom prilagoditi. Ima sluha i ima ogromno srce. Ako si pošten i imaš čist obraz, kod nje imaš uvijek otvorena vrata, kazao nam je 2013. njezin radnik Tihomir.
Javio nam se i jučer. Rekao sam mu, ne brini, ispratit ćemo tekstom našu Dragicu. Bit će pokopana u Štinjanu, u krugu svoje brojne obitelji.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
