PULA PREDVODNICA MODERNIH TRENDOVA:
U šumici Tivoli na Velom Vrhu imamo prvi šumski vrtić u Hrvatskoj! ONI SU ŠUMSKA DJECA: Smiju sjesti na zemlju, zaprljati se, skočiti u lokvicu, penjati se na stablo...
Roditeljima je na prvu zgodno vidjeti sliku nasmijanog djeteta usred zelenila, kako bere cvijeće, no čim ga trebaju ostaviti samog u šumi počne panika. Što kada padne kiša, kada bude zima, što ako padne preko grane? Morat će biti spremni na to da im dijete dođe kući zaprljano blatom, možda s kojim ubodom komarca ili čak krpeljom. Sve je to dio odrastanja u prirodi. Ako su spremni na takve stvari onda je naš vrtić prava stvar za njih, pojašnjava nam Francesa
Francesca Miličević odrasla je na Velom Vrhu pored šume Tivoli u kojoj je s prijateljima iz kvarta provodila svaki slobodan trenutak. Bezbrižno su se igrali u šumi, u blizini roditeljskih kuća, odrastajući bez mobitela i stresa kakvoga današnja djeca poznaju.
Kada je odrasla, ova diplomiranja psihologinja i certificirana dadilja, sada i sama majka trogodišnjeg dječačića, počela je promišljati o vrtiću za svoje dijete. Kako nije bila zadovoljna ponuđenim opcijama i nije željela pristati da joj dijete provodi većinu vremena u zatvorenim prostorima došla je na ideju da svom, ali i drugoj djeci, priušti upravo ono što je nju oblikovalo - bezbrižno odrastanje u šumici.
Bez upozorenja
Iza projekta prvog pravog šumskog vrtića u Hrvatskoj, u kojem će djeca boraviti gotovo stalno vani, stoje njezina udruga Heartface te Obrt za čuvanje djece "Šumska djeca", kako se vrtić i zove, a možete ga pratiti na Facebook stranici. Kako nam pojašnjava, u šumskom vrtiću djeca će cijelo vrijeme provoditi vani, u šumi u kojoj će istraživati, ovdje će se igrati i razvijati svoju maštu, svoje vještine i motoriku. U šumi će jesti, a u konačnici i spavati.
- Nemoj skakati, past ćeš, zaprljat ćeš se, ne penji se… to su upozorenja koja roditelji često izgovaraju svojoj djeci. No, ovdje ih nećete čuti. Djeca će se ovdje razvijati i odrastati u prirodi, u punoj slobodi. Naravno, pod našim stalnim nadzorom ali nitko im neće braniti da sjednu na zemlju, zaprljaju se, skinu cipelice i skoče u koju lokvicu, priča nam Francesca.
Da svoje riječi prenosi u djela uvjerili smo se i sami za posjeta vrtiću - odgajateljica Adriana Bertoncelj, poput vile s košarom u ruci kroči šumskim puteljcima, dok sunce probija kroz visoko granje borova. S mališanima, koji joj dodaju šiške, grančice i prve plodove jeseni, stiže u samo srce šume gdje se nalazi njihov kamp. Riječ je o brdašcu sa stazicama koje vode u razne dijelove šume. U sredini panjevi posloženi u krug na kojima djeca za doručak dobivaju zdrave mafine.
No, nije im još do jela. Čim stižu 4,5 godišnji Maksim skida cipelice i trči stazicama gore-dolje, a trogodišnji Mateo skuplja iglice bora i baca ih u zrak, pritom se hihotajući.
Zakup šume
- Lijepo mi je, sve mi je ovdje najljepše, ne mogu se odlučiti što mi se najviše sviđa dovikuje nam Maksim u trku na pitanje kako mu se sviđa u vrtiću. On je ovdje, doznajemo od mame Ane još na privikavanju, no po svemu sudeći privikao se istoga trena. Jer, kao da se nalazi u svom prirodnom okruženju.
Ana nam priča kako dolaze iz Bala gdje su cijelo ljeto proveli u kampu u kojem je mališan istraživao, bio bos u prirodi, penjao se po stijenama. U šumi se, veli nam, Maksim osjeća kao doma i stoga ga nisu željeli upisati u neki vrtić koji će ga ukalupiti i zatvoriti u četiri zida.
Na upit što će kada vrijeme bude ružno, usred zime, Francesca pojašnjava da vrtić, nedaleko šume, ima i čvrsti objekt u kojeg će se djeca, za prvu ruku, moći skloniti i spavati. No, intencija je da se, kroz neko vrijeme, za stalno presele upravo u šumu.
- Zakupila sam od Hrvatskih šuma tisuću kvadrata zemljišta i tu ćemo, upravo u blizini našeg brdašca napraviti dvije kućice od 15-ak kvadrata u koje ćemo se moći skloniti, u kojima ćemo spavati. Tu ćemo od drvenih elemenata napraviti i cijeli park s penjalicama, ljuljačkama i svime što nam je potrebno, priča nam.
Pitamo je kako je ideja odgoja u šumi legla roditeljima, a Francesca priznaje da je interes za sada velik, no kako već vidi da će puno trebati raditi upravo s roditeljima.
Odgoj roditelja
- Roditeljima je na prvu jako zgodna ideja vidjeti sliku nasmijanog djeteta usred zelenila, kako bere cvijeće, no čim ga trebaju ostaviti samog u šumi počne panika - što kada padne kiša, kada bude zima, što ako padne preko grane? Imaju stotinu pitanja i sve je to normalno. Pokušavam ih umiriti na način da im pojasnim kako igranje u šumici nije ništa opasnije od igranja na betonu, dapače. Djeca su pod stalnom kontrolom i ništa im se neće dogoditi. Ipak, roditelji će morati biti spremni na to da im dijete dođe kući zaprljano blatom, možda s kojim ubodom komarca ili čak krpeljom, sve je to dio odrastanja u prirodi. Ako su spremni na takve stvari onda je naš vrtić prava stvar za njih, pojašnjava nam Francesa.
Napominje da su djeca po prirodi rođeni istraživači i da je jako važno da se odgojem i ograničenjima ne ugasi ta iskra u njima. Kako nam priča, ideju ovakvog odrastanja prvo su prigrlile upravo najbogatije zemlje. U skandinavskim državama, u Njemačkoj i Švicarskoj danas ima više od tisuće šumskih vrtića. Roditelji ovdje ujutro ostave djecu bez obzira na vremenske prilike, a djeca spavaju vani iako je klima u tim zemljama puno oštrija od naše. No, to je jedan sasvim drugačiji mentalitet od našega, veli Francesca.
Zaključuje kako se nada da će ideja šumskog vrtića zaživjeti i kod nas jer će se u njemu odgajati posve nove generacije, one koje će živjeti u skladu s prirodom što je, u konačnici dobro za svih nas i naš planet.
*****
Prvi Šumski vrtić u Hrvatskoj
Kod nas, veli nam Francesca, postoje vrtići koji su prepoznali važnost boravka na otvorenom i prakticiraju dulje boravke na zraku i odlaske u šumu, ali za sada nije postojao vrtić koji nudi cjelodnevni boravak na otvorenom zajedno s odmorom i spavanjem na otvorenom.
Iako je začet u Danskoj, ovaj koncept vrtića omiljen je u Njemačkoj, a sve su popularniji u Južnoj Koreji i Japanu, kao odgovor na rigidno obrazovanje, stroge norme i stres u high-tech društvu.
****
Za sada bez subvencija grada
U šumskom vrtiću moći će boraviti maksimalno 12 djece, jer se radi o obrtu za čuvanje djece gdje se radi u malim grupama. Nažalost, kao što smo već nekoliko puta pisali, Grad Pula ne sufinancira, kao neke druge općine i gradovi, obrte za čuvanje djece pa je cijena ovog vrtića za Puležane više nego u ostalim privatnim vrtićima.
- Nadam se da će lokalna uprava prepoznati program koji nudimo i to da je mnogim roditeljima ovaj koncept jako zanimljiv. Dotacije grada, koje su omogućene i drugim privatnim vrtićima, našu bi uslugu financijski približile svima što bi nas jako veselilo, veli idejna začetnica prvog hrvatskog šumskog vrtića.
******
Trče, penju se, kopaju, nose štapove, prave kolače od blata, plešu, pjevaju, viču…
- Često me pitaju što će djeca u šumi raditi cijeli dan. Odgovor je: što god žele! Djeca najbolje uče kada slijede svoju pažnju i svoje interese. Trče, penju se, kopaju, nose štapove, prave kolače od blata, plešu, smišljaju igre, pjevaju, viču… Za njih, ako im dozvolimo tu slobodu, štap može predstavljati konja, šišarka može biti lopta, a lišće topla postelja. Naš posao je da pratimo njihove interese i u skladu s time stvaramo dodatne mogućnosti i produbljujemo njihovo znanje o određenoj temi.
*****
Prednosti šumskog vrtića
Naše društvo trenutno više vremena provodi u zatvorenim prostorima nego vani. To se posebno odnosi na djecu čije se intelektualne sposobnosti svake godine sve više, no njih ne slijede one motoričke. Znanstvena istraživanja potvrđuju prednosti vrtića na otvorenome u odnosu na vrtiće zatvorenog tipa. Djeca su u njima zdravija jer priroda jača imunološki sustav, imaju bolju autoregulaciju kod emocionalnih stanja te pokazuju bolje kritičko razmišljanje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
