Upotrijebljene šprice nađu se po gradskim šumicama i zabačenim livadama
Nakon što je trogodišnje dijete na klupicama u dvorištu pulske Osnovne škole Vidikovac pronašlo korištenu narkomansku iglu, Varju Bastiančić iz Udruge Institut koja se već godinama bavi i ovom problematikom pitali smo što učiniti u takvim slučajevima.
- Infektivni otpad spada u opasan otpad i obični građani ne smiju ga dirati zbog mogućnosti od uboda i moguće zaraze hepatitisom ili nekom drugom bolešću koja se prenosi krvlju. Ukoliko naiđu na iskorištenu špricu, moraju nazvati nas, dati nam točnu lokaciju i mi ćemo u najkraćem mogućem roku to počistiti, upozorava Bastiančić, napominjući da svi članovi udruge Institut ovaj posao obavljaju volonterski i ne mogu ponekad doći iste minute, no sigurno će to obaviti čim uzmognu.
- Najčešća pogreška prilikom dojava je zapravo uputa koja mora biti jasna i ne može biti općenita poput "šumica oko škole, u parku". Lokaciju treba točno opisati, slikati ili nam je osobno pokazati, naglašava predsjednica ove udruge, dodajući da oni tijekom godine puno lokacija počiste, no igle se i dalje sporadično pojavljuju.
Navodeći da ovisnike već dugo educiraju kako zbrinuti iskorišten narkomanski pribor, ističe da im oni godišnje vrate više od 150 kilograma infektivnog otpada, a još 50-ak kilograma sami uklone. Na pitanje što rade s takvim otpadom, kaže da se, prema pravilu, spaljuje u ovlaštenoj tvrtki što je velik i skup posao koji ne bi mogli odraditi bez nadležnog ministarstva koje osigurava 900.000 kuna godišnje, a financijski ih podupiru i županija i gradovi na čijem području djeluju. Stoga odbačenih šprica i igala ipak ima puno manje nego nekada.
- Ovisnike učimo da svoj pribor ne bacaju u okolicu te da nezaštićene šprice ne ostavljaju u kantama kako se na igle ne bi uboli ljudi koji traže prazne boce. To molim i sve ljude koji na ovakav otpad naiđu. Neka nas nazovu i mi ćemo ga ukloniti na siguran način i neka ga nipošto nezaštićenog ne bacaju u smeće ili pokrivaju, upozorava Bastiančić.
Najkritičnija područja gdje se igle i dalje sporadično nalaze jesu, kako veli, zabačene livade i šumice na koje se može stići autom ili pak zapušteni objekti.
- Prije šest godina sudjelovala sam u izradi strategije Republike Hrvatske o programima smanjenja štete u kojima smo razgovarali i o "fiks sobama" koje postoje u nekim zemljama. No, tu su dva problema. Prvi je što su takve ideja za naš kontekst još uvijek izvan vremena, a drugi što se kod nas legalne supstance uzimaju na pogrešan način. Naime, mnogi ovisnici legalnu supstitucijsku terapiju koju dobivaju od liječnika, umjesto da je popiju, uzimaju injektiranjem jer osim ovisnosti o supstanci, razvijaju paralelno i iglomaniju. Potreban im je užitak injektiranja.
- S obzirom na sve to, na nama je da pokušamo što više smanjiti moguću štetu, stoga uz edukaciju, svakodnevno i čistimo sporna područja, zaključuje Bastiančić.
Volonteri udruge Institut mogu se dobiti na brojeve telefona 098/367-317, 091/610-1364, 091/612-3423, 091/596-1454, 098/385-718 i 098/323-446, a obratiti im se može i putem društvenih mreža ili maila [email protected]. Svi su kontakti navedeni na stranicama udruge.
Od Monte Zara do Gregovice
Nažalost, Vidikovac nije jedini koji ima ovaj problem. Odbačene igle pronađene su u vrtovima u Šijani (zbog čega je taj dio nedavno počišćen), a svakodnevno ih je pronalazio u Marko Račan u "svojoj" šumici na Gregovici. Sada je, veli Račan, situacija tamo ipak bolja, ali nam čitatelji javljaju o recentnim pronalascima šprica u parku na Monte Zaru.
VIŠE O OVOJ TEMI PROČITAJTE OVDJE: