ISTRA 1961
TEŽAK POČETAK I LIJEPA PERSPEKTIVA: Financijska stabilnost i plasmani su plus, dok lutanja u igračkom kadru treba smanjiti
Prisjetimo li se svega što je pratilo uvod u sezonu, načina na koji je formirana momčad, dovođenja igrača bez jasne vizije, smjene trenera i sukladno tome promjene u načinu igre, to što Istra 1961 zaostaje samo bod za Slavenom Belupom te dva boda za Interom, nije zanemariv podatak. Jednako kao što je omladinski pogon "zeleno-žutih", svim problemima usprkos, ima sjajnu sezonu
Dakle, na zimsku prvenstvenu stanku pulski je nogometni prvoligaš otišao s devete pozicije i osvojenih 15 bodova. Da li je to dobro ili loše? Ovisi o tome razgovarate li s optimistom ili pesimistom, dakako. Ipak, uzmemo li u obzir cijeli kontekst, u okviru kojega je odigrana ova polusezona, onda ovaj rezultat dobiva drugačiju dimenziju. Prisjetimo li se svega što je pratilo uvod u sezonu, načina na koji je formirana momčad, dovođenja igrača bez jasne vizije, smjene trenera i sukladno tome promjene u načinu igre, to što Istra 1961 zaostaje samo bod za Slavenom Belupom, koji je imao kudikamo mirniju i stabilniju polusezonu, te dva boda za uvijek postojanim Interom, nije zanemariv podatak. Jednako kao što nije zanemariv niti podatak da je omladinski pogon "zeleno-žutih", svim problemima usprkos, imao sjajnu sezonu. Juniori su peti, kadeti četvrti, a pioniri 12. u Prvoj HNL.
Dugoročan projekt
Prisjetimo li se podatka da je još u lipnju bilo vrlo upitno hoće li pulski klub uopće opstati, kao i činjenice da igračkog kadra gotovo i nije bilo, ovo je zapravo sjajno. Grupacija Baskonia-Alaves je, odmah nakon što je postala većinski vlasnik pulskog kluba, predstavila javnosti svoje namjere i vrlo jasno poručila da ne postoji čaroban štapić kojim bi se već u prvoj sezoni riješili svi, godinama nagomilani, problemi. Zato su stalno isticali da je ovo dugoročan projekt, a da je ovo prijelazna sezona u kojoj je najvažnije financijski, organizacijski i kadrovski stabilizirati klub.
Financijske dubioze su u najvećoj mjeri riješene, ostala su još neka potraživanja prenesena za iduću godinu, ali na tom je planu, doista, napravljen ogroman korak naprijed. Na organizacijskom planu je, također, puno toga posloženo, ali je i ostalo još dosta prostora za poboljšanje. No, ono što navijače pulskog kluba najviše zanima svakako je igrački kadar, odnosno igrači koje oni potom gledaju i za koje navijaju s tribina. A tu je, budimo iskreni, bilo previše lutanja. Ono što su navijači, ali i pulski novinari dobronamjerno sugerirali već u startu, da nikako ne treba podcijeniti kvalitetu Prve HNL, nije ipak doprlo do onih koji su slagali momčad. U prvom redu do bivšeg sportskog direktora Pepea Calderona. Naime, u prvom valu dolazaka stizali su mahom igrači bez ikakvog ozbiljnijeg iskustva, ali i bez potrebne kvalitete. Kad se na to doda i prilagodba na novu sredinu, koja je individualna za svakog igrača, razumljivo je da tadašnjem treneru Manolu Marquezu nije bilo lako. Nije stoga čudno da je u startu stalno mijenjao i sustav igre i sastav, u potrazi za pravim rješenjima. I baš ta potraga ga je stajala mjesta.
Neposredno nakon prve pobjede, one gostujuće protiv Intera, vodstvo kluba uručilo mu je otkaz i na trenersku klupu instaliralo bivšeg španjolskog reprezentativca Curra Torresa. Isti je odmah autoritativno odlučio pulsku momčad na travnjaku rasporediti u ofenzivni 4-3-3 sustav, s imperativom da se igra po uzoru na španjolske klubove. Dakle, insistirao je na posjedu lopte, na građenju napada s brojnim dodavanjima. Što je bila igra koja je odgovarala Španjolcima i Južnoamerikancima u pulskoj svlačionici, a svidjela se i navijačima. Bila je to igra "lijepa za oko", ali ne i produktivna. Mladi pulski sastav previše je lako primao golove, jer čim je suparnik probijao visoki presing "zeleno-žutih", vrlo je lako dolazio pred gol Čondrića ili Landete. Budući da se, ipak, igra za bodove, a ne za umjetnički dojam te da je Liga 10 vrlo zahtjevno natjecanje u kojem nije lako osvajati bodove, Istra 1961 je u pet susreta osvojila tek četiri boda. I onda opet ostala bez trenera. Ovog je puta Torres bio taj koji je zatražio rastanak i ubrzo zasjeo na klupu španjolskog drugoligaša Cordobe. (Roberto CAR, SNIMIO Danilo MEMEDOVIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
