U Peru sam stigla u svibnju 2019. Dugo sam sanjala o Južnoj Americi. Čitala sam i prevodila Corta Maltesea. Pustolovine. Zrakoplovnu sam kartu kupila u Europi. U otmjenoj Barceloni. Let je trajao četrnaest sati. Barcelona-Madrid-Lima, počinje svoju priču Puljanka Tamara Pliško, koja gotovo godinu dana živi u ovoj dalekoj zemlji

Kako provode dane koronavirusa u svojevrsnoj izolaciji naši sugrađani, Puljani koji žive diljem svijeta. O tome smo razgovarali s Tamarom Pliško iz dalekog Perua.

- U Peru sam stigla u svibnju 2019. Dugo sam sanjala o Južnoj Americi. Čitala sam i prevodila Corta Maltesea. Pustolovine. Zrakoplovnu sam kartu kupila u Europi. U otmjenoj Barceloni. Let je trajao četrnaest sati. Barcelona-Madrid-Lima, počinje svoju priču Puljanka Tamara Pliško, koja gotovo godinu dana živi u ovoj dalekoj zemlji.

- Sletjela sam u prljavu, golemu, kaotičnu, vlažnu Limu. Šok. Prva misao, samo da se naspavam, vremenska je razlika, šest ili sedam sati. Koji je dan, koji je datum, koliko je sati? Ništa mi nije bilo jasno. U Limi sam ostala deset dana. Spavala sam, kako sam poslije saznala, u opasnoj četvrti. Callao, blizu zračne luke. Grad mi se nije osobito svidio. Zatim, još jedno putovanje, autobusom, iz Lime u Cusco. Corto i ja putovali smo dvadeset četiri sata i stigli, doslovno slomljeni. Cusco, la ciudad imperial, el ombligo del mundo.

Sunce, sunce, nakon deset dana ledene, oblačne, sive Lime, napokon, sunce. Spavala sam, mislim, tri dana i tri noći, nastavlja Tamara.

Na pitanje o odabiru ovoga grada navodi: "Zašto sam došla u Cusco? Zato što sam vjerovala intuiciji. Naspavala sam se i stala otkrivati grad. Tržnice, crkve, trgovine. Lokalna je valuta novi peruanski sol. Hrana je vrlo jeftina. Ljudi su pomalo djetinjasti, ne poštuju točnost, tuđe vrijeme... valjda zato što vrijeme ne postoji. Nema stresa ni žurbe. Dan traje dvanaest sati, noć također. Prljavo, prilično prljavo. Lišće koke na tržnicama. Nikad viđene biljke. Ljudi crnokosi i tamnoputi. Comida en calle. Pan con palta, pan con queso.

Tada je, nakon mjesec dana u Cuscu, pomislila zašto ne potražiti ovdje nešto gdje volontirati ili posao.

- Tražila sam i našla. Aldea Yanapay. Mjesto koje me promijenilo. Upoznala sam prekrasnu djecu s kojom sam uživala. Ples, pjesma, meditacija, glazba, knjige, smijeh... moj smiješan španjolski koji još uvijek učim. Profe, ven, te doy un abrazo. Profe, ven, te doy un beso. Prošlo je neko nepostojeće vrijeme. Dogodilo se štošta. Nalazila sam poslove. Nije bilo osobito teško, čitav grad živi od turizma, ja sam komunikativna i vrlo brbljava, govorim nekoliko jezika. Školu nisam napustila, odlazila sam kad sam imala slobodnog vremena. Zatim se, odjednom, sve promijenilo. Šuškalo se o nekome virusu. Rekoh, to su izmišljotine, to ne postoji. Prije nešto više od mjesec dana započela je karantena. Grad je opustio. Putnici, turisti, pustolovi, napustili su grad. Odjednom je moguće kupiti samo hranu i lijekove. Knjige i novine ne možeš nigdje naći. Teško je pronaći otvorenu praonicu rublja. Todo vacio, todo cerrado. Noću osluškujem gladne pse. Plaću i zavijaju. U 18 počinje policijski sat i traje do zore. Sve neobično. Ulice vrve policijom i naoružanom vojskom. Nema nastave u školama, nema predavanja na fakultetima. Corto i ja našli smo se, ali i snašli u tim neobičnim okolnostima. Noću je ledeno i sablasno pusto. Ako ne stigneš kući do policijskog sata, jao tebi, neugodno je i opasno. Policija kaže, vamos a comisaria. Karantena traje i traje, ali uporno vjerujem da će ubrzo završiti. Prekrasni su i topli dani, svakog jutra naredim sebi, quedate en casa, ostani kod kuće, ali nemoguće. Corto i ja šmugnemo u obližnju šumu ili kamo nas već noge odnesu. Kolikogod sad bilo teško, uživam u svitanjima, čim svane, iziđem u vrt ispred kuće i ponavljam, gracias.

- Vjerujem da je Cusco učinio ono što nije nijedan grad u kojemu sam živjela. Zato sam strpljiva i nadam se da će za nekoliko tjedana sve biti kao prije karantene. Kažu, nemoguće, ali kako se meni pokazalo da nemoguće ne postoji, bit će... kako ovdje rado ponavljaju, tranquila, va a pasar... claro que si.

Povezane vijesti

• Baljansko vijeće usvojilo paket poticajnih mjera za lokalne gospodarstvenike
• Gentiloni i Breton za europski fond koji bi izdavao zajedničke obveznice
• Buzetski vijećnici donijeli prvi set mjera za gospodarstvo: VEĆI DIO ODGOVORNOSTI JE IPAK NA DRŽAVI