ZA ILI PROTIV

SUPROTSTAVLJENA MIŠLJENJA O TAKSISTIMA NA PULSKOM AERODROMU: Taxi blues na uzletištu / Ne valja nam posao

| Autor: Dubravko GRAKALIĆ i Bojan ŽIŽOVIĆ

Taxi blues na uzletištu

Postoji li u Europskoj uniji, pa i šire u Europi i naseljenom dijelu svijeta (dakle, ne u pustinjskim i arktičkim krajevima) komercijalna zračna luka bez taksija? Imaju li uzletišta pored vodećih talijanskih, grčkih, španjolskih ili turskih turističkih destinacija u neposrednoj blizini stajališta taksija koji u najkraćem roku ukrcaju svoje klijente, putnike pristigle na odmor sa svih strana te ih – uz neku tarifu – prevezu do hotela gdje žele odsjesti? Ili u turističkim regijama Mediterana i Europe taksi vozila čekaju „preko ograde” aerodroma, taksisti primaju telefonske pozive i elektronsku poštu putnika koji možda po prvi puta vide tu zemlju te puštaju turiste da ih čekaju dok se ne susretnu ispred terminala ili negdje u okolici zračne luke?

Sva se ta pitanje ne čine nimalo suvišnima kada se pročitaju izjave cijenjenog Svemira Radmila, direktora Zračne luke Pula pred umirovljenjem, koji odlučno tvrdi kako se s uzletišta kod Ližnjana trebaju protjerati taksisti zbog toga što preskupo naplaćuju svoje vožnje, a i žale se kako aerodromski zahodi smrde.

Dva se problema, zapravo, naziru iz riječi direktora Radmila, ali niti jedan nije takav da bi se pulska zračna luka upisala u bizarni popis jedinog turističkog aerodroma bez pristupačne taksi usluge. Prvo, cijene koje taksisti nabijaju neiskusnim i naivnim putnicima, posebice onima koji se ne informiraju o udaljenostima što ih treba prevaliti do željenog odredišta, doista jesu problem, ali ne direktora aerodroma. Njegov problem mogu biti, možda, cijene avio karata, kafića na uzletištu ili pristojbe koju pojedine tvrtke plaćaju kako bi mogle koristiti aerodromske usluge. Cijene taksija – koje je država prepustila slobodnom tržištu – određuju se ponudom i potražnjom, brojnošću konkurencije i uvjetima koji vladaju u cijelom gospodarstvu. Baš kao što budget kompanije lete jeftinije od Lufthanse, tako i dio taksista "dere" više na istoj relaciji.

Nekorektnih taksista, dakako, ima uvijek i posvuda. To im je loša tradicija. Poznato je i da taksi starosjedioci ne trpe konkurenciju, sjetimo se samo makljaža oko Ubera. Ali, posla ima – a za njegovo odvijanje u okviru zakona treba se pobrinuti Državni inspektorat. Ako su usluge doista toliko loše, dvije-tri vožnje s nadležnim inspektorima brzo će ih poboljšati.

Drugi problem što se nazire iz izjava direktora Svemira Radmila sukob je uprave zračne luke s taksistima zbog internih razloga i pojedinačnih interesa. Globalno rečeno, to se ne može razriješiti dokidanjem taksi usluga uz uzletište nego djelovanjem pravne države. Hrvatska ima brojne inspekcije i inspektorate – od zaštite na radu do sanitarne inspekcije – i nije problem pozvati u pomoć pravnu državu. Još je lakše pozvati policiju, ako doista dođe do doslovne borbe za svakog gosta, odnosno putnika u taksiju.

Ali, maknuti taksiste od uzletišta, i to usred turističke sezone, poruka je koja pokazuje nerazumijevanje novih poslovnih i gospodarskih okolnosti. Šteta što ju je na kraju svoje duge, uspješne, poštovane i u javnosti hvaljene karijere izrekao Svemir Radmilo. (Dubravko GRAKALIĆ)

 Ne valja nam posao

Jedini način da se situacija stabilizira i uvede red jest da taksiste otjeramo van ograde zračne luke. Nažalost, drugo rješenje ne vidim. Neka im Općina Ližnjan osigura parcelu u blizini i neka tamo parkiraju. Apel je to Svemira Radmila, direktora Zračne luke Pula, koji zorno govori kakav kaos vlada na pulskom aerodromu. Radmilo svjedoči, a i mnogi drugi prepričavaju, da se pojedini taksisti i fizički obračunavaju, mlate se pred šokiranim gostima. Jer praksa u Hrvatskoj kaže da se silom može sve riješiti, pa i dobiti kakvu vožnju za deranje turista. Nevjerojatno zvuči podatak da vožnju do Rovinja pojedini taksisti naplaćuju i po 1.200 kuna, do Histrije 850.

Na svakom taksiju u Trstu piše koliko košta vožnja od aerodroma do grada, da ne bi bilo zabune. Ali kod nas ništa ne može jednostavno, sve treba preko koljena. Doduše, na zadarskom su aerodromu, kažu mi, na vidljivom mjestu istaknute cijene taksi usluga i javnog prijevoza pa neka svatko bira. Zašto takvo što ne kopira i pulska zračna luka?

Nisu ni taksisti za sve krivi. Mora postojati nekakav način da se ujednače cijene usluga vožnje s aerodroma. Ne može sve biti prepušteno slobodnom tržištu, jer tako doista samo sila klade valja - onaj tko je jači taj će voziti, drugi će biti otjerani. Nije pošteno. Zato bi za početak valjalo sve taksiste udaljiti s aerodroma. Neka se parkiraju na obližnje livade, što trenutno neki i čine, budući da im na aerodromu, navodno, nisu osigurana parkirna mjesta iako su ovi platili za njih. Neka u zračnu luku dolaze samo na poziv. Da se situacija prvo stabilizira. Pa se onda može krenuti u novi početak.

Nekim je turistima pulska zračna luka prvi dodir s Istrom, prvi doživljaj koji imaju o destinaciji. E sad, ako je taj prvi doživljaj svjedočenje nasilju među taksistima ili izbijanje stotina kuna za relativno kratku vožnju, onda nam takav posao ne valja. Ne kažem da za turiste treba peglati stvarnost, činiti je ljepšom no što jest, ali svakako ne treba potencirati ružne strane ovog društva. Ne zbog toga što su turisti osjetljive dušice, nego naprosto zato što ni sami ne želimo svjedočiti nasilnim scenama.

Pula je, kao i druga turistička mjesta u Istri, dugo vremena vodila bitku s ubacivačima u restorane. Bili su nekulturni, naprasiti, nasilni. Sada se to samo od sebe primirilo. Nije da ih nema, nego su nekako povučeniji, ne hodaju za ljudima stotinama metara vukući ih za rukav, nagovarajući ih da se vrate do njihovih terasa i pojedu kakvu lignju iz Atlantika odmrznutu u prirodnom ambijentu stražnjeg dvorišta na 40-ak stupnjeva. Valjda su ti ljetni ugostitelji shvatili da od toga imaju više štete nego koristi. Od splačina nisu odustali, ali se barem čini da su pristojniji prema gostima. O tome bi trebali razmišljati i taksisti, da budu pristojniji. Možda bi im to donijelo više posla.

Uostalom, nije samo do gostiju. Neugodno je kad u firmu u kojoj radim tajnicu nazove čovjek koji se predstavi kao taksist (bez imena i prezimena) i ostavi poruku: "Recite onom novinari da mu pulski taksisti poručuju da puši k…" Eto, tako neki od njih komuniciraju. Nadam se da su u manjini, ali zbog takvih ispaštaju i oni normalni, pošteni, koji se, što je postalo normalno u ovom društvu, ne čuju od buke i sile svojih rogobornih kolega. (Bojan ŽIŽOVIĆ) 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter