ŠTO TO RADE U OSNOVNOJ ŠKOLI MONTE ZARO? Mlada Puljanka tamo je dvije godine bila asistentica za učenike s posebnim potrebama, a potom su umjesto nje zaposlili ženu koja uopće nema položen ispit za asistenta u nastavi. "Ne znam je li prekid radnog odnosa više pogodio mene, ili dječaka. Plakao je za mnom"

Puljanka Mihaela Tikvicki počela je 2017. godine raditi kao pomoćnica u nastavi te je učeniku s teškoćama u razvoju pomagala dok je pohađao četvrti i peti razred pulske osnovne škole Monte Zaro. No, ove školske godine kada su zajedno trebali krenuti u šesti razred, Tikvicki nije dobila posao, iako se javila na natječaj.

- Krajem lanjske godine ravnateljica škole Monte Zaro pitala me hoću li se ponovno javiti. Moj je odgovor bio potvrdan. Računajući da je to gotova stvar, nisam se ni javljala na druge natječaje za posao, kaže Tikvicki.

Bez odgovora

Kazala je da je prvi natječaj u ovoj školi bio raspisan dosta kasno te je trajao od 14. do 22. kolovoza.

- Budući da me nisu obavijestili o tome kako je natječaj prošao i jesam li dobila posao, nazvala sam školu i dobila odgovor da nisam prošla. Kasnije sam doznala da je posao dobila žena koja je bodove dobila na temelju statusa branitelja. Potom sam se javila i na drugi pa i na treći natječaj koji je otvorila škola Monte Zaro, no ponovo nisam dobila posao, ispričala je Tikvicki. Žalila se i tražila objašnjenje zašto nije dobila posao. No, kako tvrdi, ravnateljica joj je samo usmeno kazala da nije dužna odgovoriti na žalbe te pojasnila da se ove godine išlo na bodovanje po novom pravilniku i da je tako odlučilo povjerenstvo.

Posebno je ogorčena što je u međuvremenu doznala da nova asistentica uopće nema položen tečaj za asistenta, koji je ona imala. I to, kako ističe, i onaj kraći od 20, ali i dulji od 280 sati.

- Shvatila sam da su u ovoj školi većinom zaposlili nove asistente, iako je to šok za djecu koju vode. Riječ je o djeci s posebnim potrebama uz koju se asistent posebno veže. Ne znam je li prekid radnog odnosa više pogodio mene ili dječaka kojem sam bila asistent, a koji je plakao za mnom, rekla je Tikvicki, ističući da su i roditelj bili zadovoljni njezinim radom. Usto, smatra da bi bilo idealno kad bi učenici imali istog asistenta tijekom cijelog školovanja, a ne da se oni svake godine mijenjaju.

Ravnateljica OŠ Monte Zaro Branka Sironić kaže da se kandidati odabiru sukladno Zakonu, a svake godine organizira se razgovor s kandidatima u kojem, uz nju kao ravnateljicu, sudjeluju i stručna suradnica rehabilitatorica, učitelji razredne nastave koji u razredu imaju učenika s pomoćnikom te predstavnik učitelja iz reda predmetne nastave.

- Zajedničkim dogovorom procjenjuje se koji bi kandidat bio najbolji za pojedinog učenika temeljem njegovih specifičnosti. Dogovorenog kandidata predlažemo Školskom odboru i dobivamo za njega suglasnost, pojašnjava Sironić. Naglasila je da praksa škole ne mora biti, niti je bila, odabir istog pomoćnika za neko dijete.

Ove se godine, kazala je ravnateljica OŠ Monte Zaro, razgovaralo s 40-ak kandidata te su zaposleni oni za koje je procijenjeno da bi najbolje odgovarali učenicima. Izabrano je šest novih i sedam starih asistenata, od kojih su dva izabrana za rad s učenicima s kojima prošle nastavne godine nisu radili, a četiri asistenta i stručno-komunikacijski posrednik odabrani su za rad s učenicima s kojima su i prošle godine provodili rad i ostvarili uspješnu suradnju. Uvjet pri odabiru nije posjedovanje edukacije za pomoćnika u nastavi, ali on ne smije ući u razred prije no što edukaciju odsluša i položi.

U novoj školi

Tikvicki je u međuvremenu našla novi posao kao asistent, i to u Fažani, ali s manjoj satnicom, no ova ju je priča ponukala da javnost upozori na lošu situaciju u kojoj se asistenti nalaze.

- Upravo je u tijeku štrajk učitelja i nastavnika, no nitko ne misli na nas asistente koji smo isto dio škole, radimo jako težak i stresan posao, ali smo loše plaćeni. Satnica nam je 25 kuna po satu, a sami si moramo plaćati čak i školske marende. Ni školski izleti na koje bi trebali otići s djecom koju pratimo nisu nam plaćani, već dobijemo dnevnicu, dok oni koji rade na ugovor o djelu ne dobivaju niti to, ističe Tikvicki.

- Žao mi je što se naš posao ne cijeni dovoljno i što od nas u školi veću plaću ima čak i spremačica. Dio smo škole, ali nismo njihovi. Istog dana kad završi nastava dobivamo otkaz ugovora i prijavljujemo se na biro sve do iduće pedagoške godine ne znajući hoćemo li ponovno dobiti isti posao ili ne, naglašava Tikvicki.

Zaključuje da su oni kao pomoćnici u nastavi u mnogim segmentima diskriminirani i zakinuti, no da još uvijek nema nikoga da se izbori za njihova prava. Tek je nedavno, kaže, u Zagrebu, osnovana Udruga pomoćnika u nastavi koja će se, nada se naša sugovornica, zalagati i za njihova prava.