GRADNJA ROTORA
Skulpturu Gualtiera Mocennija na Vidikovcu i daleki Irak povezuju radnici i dizalice Tehnomonta
Danas im spomenik neće biti problem podignuti da bi ga preselili. Postoje već i puno jače dizalice od te naše. Slabo pamtim kako smo i kada dizali limeni spomenik, a sigurno je to bila standardna procedura: dovedeš i postaviš stroj, počneš dizati, kaže nam Mirko Pujas, koji je upravljao plavom Kruppovom dizalicom nosivosti 40 tona, pristiglom 1970-ih iz Iraka. Druga je Tehnomontova dizalica početkom 90-ih zaglavila u Iraku uslijed Zaljevskog rata
Novo postolje "Spomenika Puli" na Vidikovcu, koji su gradske vlasti odlučile premjestiti zbog gradnje kružnog raskrižja Rizzijeve i Voltićeve ulice, izgrađeno je sjeverozapadno od postojeće pozicije, na manje od 20 metara udaljenosti. Sada, valjda, samo predstoji sačekati povoljne prilike da bi se mogla provesti zahtjevna akcija premještanja ovog monumentalnog djela Gualtiera Mocennija bliže Rizzijevoj ulici, inače postavljenog prije 40 godina.
Narudžba iz Općine
- Da, sasvim je moguće da spomenik na Vidikovcu ima 35 tona, rekao nam je jedan umirovljeni radnik Tehnomonta, komentirajući taj podatak koji smo našli u Glasu Istre od 7. rujna 1979.
S nekoliko bivših radnika ove pulske tvrtke, jedne od rijetkih kojom se grad još može dičiti, razgovarali smo u povodu skorog preseljenja spomenika. Metalnu konstrukciju gradile su brojne pulske firme, no najveći je posao obavio upravo Tehnomont, odnosno njegovo brodogradilište koje se tada zvalo Crvena zvijezda. Za gradnju su iskoristili 85 komada otpadnog brodograđevnog lima pa je i zbog toga i zbog oblika često nazivan spomenikom brodu ili brodogradnji.
Prema sjećanju bivših radnika, postavljanje te velike i teške konstrukcije odrađeno je kamion-dizalicom njemačke marke Krupp, nosivosti 40 tona, za čijim je upravljačem godinama bio, kako su nas uputili, vozač i dizaličar Mirko Pujas, danas umirovljenik. Naši sugovornici nisu željeli imenom u novine, pravdajući se slabom memorijom, a s Pujasom smo uspjeli tek kratko razgovarati telefonom.
- Ma danas im spomenik sigurno neće biti problem podignuti da bi ga preselili. Postoje već i puno jače dizalice od te naše. Slabo pamtim kako smo i kada dizali limeni spomenik, sjećam se da ga je Tehnomont montirao i da se to vodilo kao narudžba za Općinu Pula. A sigurno je bila standardna procedura: dovedeš i postaviš stroj, počneš dizati, kaže nam Pujas. Za njega je, kao iskusnog dizaličara, podizanje 35-tonskog spomenika očito bila rutina, samo još jedan radni zadatak u nizu drugih.
Novi postament
No, sjeća se da je taj Krupp plave boje u Pulu godinama prije došao preko Iraka! Pujas podsjeća da je Tehnomont već tada bio angažiran u Iraku i to preko neke njemačke tvrtke. Dizalica nosivosti 40 tona vraćala se potom s gradilišta u Europu, a prema Pujasovom sjećanju, tvrtke koje su dizalicu trebale preuzeti to nisu učinile pa je konačno pripala Tehnomontu i završila u Puli. Zahvaljujući tome, i spomenik je lako postavljen.
Već negdje 1980-ih, prisjeća se naš dizaličar, doveli su u Tehnomont još jednu njemačku dizalicu puno veće nosivosti od ove plave. A danas je graditeljima, kaže, na raspolaganju još jača mehanizacija pa s premještanjem spomenika ne bi trebalo biti muke.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
