Šime Babin projektant je mediteranskog senzibiliteta, koji je izrastao iz nekad najvećeg istarskog ureda za projektiranje - Urbisa, da bi kasnije nastavio u vlastitom uredu 3D studija, danas Studija Babin. U životnom je i poslovnom partnerstvu s Vesnom Skala i to od projekta četiri vile u Vodnjanu koje su završili 2008. godine, a Hrvatsko društvo arhitekata pohvalilo ih je kao tada rijedak primjer dobre suvremene arhitekture u priobalju. Šime je umjetnik, uz arhitekturu i dizajn, bavi se slikarstvom, odličan je crtač, a Vesna je diplomirana ekonomistica, istarskoj javnosti poznata i kao (su)organizatorica legendarnog Istra Jazz Festivala, koji je 2000. godine pokrenula s Tamarom Obrovac, s kojom je desetljeće prije otvorila prvi i dosad jedini jazz klub u Puli.

Razvoj grada na moru

U Studiju Babin Vesna obavlja poslove neophodne za normalno funkcioniranje tvrtke, od administracije, evidencija i analiza, preko poslovnih pregovora i ugovora, do marketinga i promidžbe, kao i komunikacije s klijentima. "Podržavam cijelu infrastrukturu naše male tvrtke. To je nužno, u maloj firmi naprosto moraš biti 'one man band'", kaže.

Šime je direktor i arhitekt, autor svih projekata koje preuzimaju. Projektirao je, pored Istre, i na otocima, naročito na Krku, u Opatiji, Zadru, čak u Švicarskoj, u Muri pored Berna. U zadnje vrijeme, kažu, njeguju autorski pristup, što znači da prihvaćaju samo nekoliko projekata godišnje, ali im se kompletno posvećuju, od projekta do izvedbe.

Nova gradska vlast u Puli hvata se ukoštac s nagomilanim problemima u gradu, prvenstveno s neredom u prostoru i budućim urbanističkim razvojem Pule pa je otud i krenuo naš razgovor. Kako vide mogućnosti za preobrazbu zapuštenog grada?

- Kao dugogodišnji arhitekt, projektant i dizajner susreo sam se nebrojeno puta s mnogim stvaralačkim izazovima koji s arhitekturom nemaju dodira, ali su često bili važan faktor tijekom sazrijevanja procesa stvaranja. Ta iskustva pomažu mi danas da shvatim kompleksnost i brojnost svih mogućih utjecaja koji često stoje na putu od ideje do realizacije, tako i broj mogućih promjena na tom putu ne treba čuditi. Ovo navodim radi velikih poteškoća s kojima će se nova gradska vlast susresti rješavajući nagomilane i teške probleme našega grada. Očekujem i pozdravljam pokretanje strateških i drugih projekata u gradu, orijentaciju na sveučilišni centar, IT sektor, čime se može privući veći broj mladih visokoobrazovanih ljudi iz cijelog svijeta u našu sredinu.

Ideje i programi koje su vladajući ponudili moguće je realizirati samo ako su pomno promišljeni, bazirani na znanju i ako se bude učilo na greškama prethodne vlasti, ali i na vlastitima. Promjene će doći ukoliko su rezultat kompleksnog i hrabrog strateškog promišljanja, s puno ustrajnosti u provedbi takovoga plana. Očekujem pokretanje i afirmaciju sposobnih arhitekata i urbanista ovoga grada, kao i ostalih kulturnih i umjetničkih struktura. I ne samo njih, u promjene treba nužno uključiti i poduzetnički potencijal, naročito inovativne i svjetski afirmirane tvrtke iz cijele Istre. Zadar, Šibenik, Split neki su od primjera kako se mogu promišljati razvojne strategije grada na moru, kaže Babin.

Simuliranje kreacije

Govoreći o odnosu s investitorima, kaže da je nerazumijevanje uloge arhitekta u širem društvenom kontekstu često velika prepreka u komunikaciji prilikom narudžbi, naročito kod privatnih investitora. Babin nema diplomu arhitekta; odvrati li to neke investitore od moguće suradnje?

- Ako osoba ne uspijeva prepoznati moje kreacije i ostvarenja kao vrijednost, s njom ne mogu surađivati, utoliko nemam ništa protiv da to nekoga odvrati od suradnje. U svijetu, kao i kod nas, ima primjera izvanrednih, svjetski poznatih arhitekata koji nemaju diplomu arhitektonskog fakulteta, ali ih to ne čini manje priznatim ili manje vrijednim arhitektima. Na ovim je prostorima, međutim, uvriježeno mišljenje da se arhitektom postaje isključivo diplomom arhitektonskog fakulteta, ili još poraznije, da je arhitekt crtač koji treba bespogovorno slijediti investitorove zamisli. To je, nažalost, velika zabluda i takove investitore treba educirati kako bi mogli odabrati arhitekta za sebe. Arhitekt samo s titulom ne jamči i kvalitetan rad. Svjedočimo takvim uradcima koji često rezultiraju pravim nedjelima u prostoru. Tvrdim da su i mnogi vrsni arhitekti koji imaju diplomu, frustrirani spoznajom da se neki kolege prostituiraju i kompromitiraju struku, ali se teško distancirati od takovih pojavnosti. Takove arhitekte trebalo bi primjereno sankcionirati, po cijenu gubitka licence. Nažalost, Komora arhitekata po tom pitanju pokazuje previše konformizma i jalovog elitizma, kojim se štite privilegirani, kaže Babin.

Arhitektura i arhitekti ostavljaju vidljiv trag u prostoru i vremenu, na ljudima, suvremenicima i budućim generacijama, i zato je na njima velika odgovornost. Kažu da je to jedno od najstresnijih zanimanja.

- Arhitekt je izložen ogromnom stresu i mogućnosti neuspjeha, ali je zato nagrada za uspješnost realizacije neprocjenjiva. To, nažalost, samo rijetki mogu osjetiti. Većina arhitekata danas, moram reći, "simulira" kreaciju, jer nemaju autorski pristup. Takvo djelovanje je uvjetovano i velikim brojem mladih arhitekata koji se žele dokazati, pa često paranoidno traže naručitelja za svoj projektantski angažman. Takovo stanje na tržištu neki investitori rado zlorabe na način da neiskusne arhitekte doslovno bacaju na koljena, bezočno ih iskorištavaju i kompromitiraju. Tako nastaju uradci koji su stvoreni kao rezultat natjecanja po sistemu najniže cijene četvornog metra projektiranja. Autori takovih promišljanja svrhu svoga djelovanja pronalaze u preživljavanju, dok djelo koje isporučuju nije uopće u fokusu važnosti, čak ni funkcionalno, a o umjetničkoj dimenziji da i ne govorim. Takav status generira veliko nezadovoljstvo u struci.

Kopriva je besplatna

- Autorski pristup podrazumijeva da je arhitekt ponekad prinuđen odbiti projektni zadatak koji je u osnovi neetičan, ili je sročen isključivo prema diktatu investitora, ili generira nasilje u prostoru ili nasilje bilo koje druge vrste. Poznata je uzrečica austrijskog arhitekta i genijalnog slikara Hundertwassera koji je znao reći svojim studentima: radije jedite koprivu nego da se date kompromitirati, koprive ima svugdje i besplatna je, ističe Babin.

Za dizajnirane kuće koje projektira kaže da se od komercijalnih građevina razlikuju, među ostalim, po razradi detalja i konačnom izgledu, posljedično i po cijeni. Dizajnirane građevine, dodaje Skala, pored glavnog projekta za građevnu dozvolu, trebaju imati i razrađene izvedbene detalje arhitekture i ostalih struka, kao i projekt interijera.

- Poznata je izreka "Bog je u detaljima". Upravo detalji su presudni u konačnom dizajnu građevine, što zna malo privatnih investitora. Kad im spomenete izvedbene projekte, ne razumiju o čemu je riječ, ili smatraju da im samo želite uzeti novac. Poplava needuciranih investitora posljedica je apartmanizacije koja je uzela maha, a koju često prati i nered u prostoru. Na isti problem nailazimo kod procjene troškova gradnje vile s okućnicom gdje je najčešća zabluda koju neuki investitori čine izračun troška gradnje po kvadratu stambene površine buduće građevine, kao da se radi o stanu u neboderu. Ta cijena se vrti oko magičnih 1.000-1.200 eura po četvornom metru, što je notorna zabluda, pogotovo kad je o dizajniranim građevinama riječ, koje ponekad mogu u izvedbi i višestruko nadmašiti cijenu komercijalne kuće budući da se ugrađuje znatno viši standard opreme, a i konstrukcija je zahtjevnija. Dizajnirano autorsko djelo računa se po kompleksnosti projektnog zadatka, a ne po četvornom metru. Nažalost, upućeni klijenti su još uvijek rijetka vrsta u nas, pojašnjava Skala.

Jedan takav educiran klijent, stranac, nedavno je kupio nedovršenu vilu na istočnoj obali Istre koju je dizajnirao te autorski pratio izgradnju Šime Babin. Novi vlasnik, s kojim su ugovorili završetak gradnje i opremanje, komentirao je, kažu, da je ponuda suvremenih dizajniranih vila u Istri još uvijek rijetkost.

Nered u procesu gradnje

Za devastacije i betonizaciju, posebno vidljive na atraktivnim lokacijama uz Jadran, Babin ističe primjer Postira na Braču, gdje je na obali mora, unutar stare jezgre ribarskog mjesta osvanuo megahotel koji asocira na nasukani kruzer.

- To je višekatni hotelski mastodont megavolumena koji je radikalno promijenio, bolje rečeno, uništio prepoznatljivu vizuru Postira. Hotel je besramno progutao to malo pitoreskno otočko mjesto! To je pravi primjer kulturocida u prostoru. Kriminal koji potpisuje i brani upravo arhitekt, koji je, da stvar bude gora, još i mještanin. Postavlja se i pitanje vjerodostojnosti i kvalitete prostornoga plana koji je to nedjelo dopustio na čelu s načelnikom općine, ili još bolje, uz potpis konzervatora. Neshvatljivo je da su i neki mještani zadovoljni hotelom, vjerojatno jer su sada konačno prepoznatljivi, a naročito radi velikog broja postelja koje nedostaju mjestu, što govori o neosviještenom i megalomanskom turističkom trendu kao i o mentalitetu mještana otoka. Ako se ovakve pojave ne sankcioniraju na višoj razini, sigurno će se ponoviti, ističe naš sugovornik.

Ima toga i u Istri, mada je ovdje veći problem nelegalna gradnja i uzurpacija obale. Za Babina, Istra je fenomenalan prostorno-teritorijalni biser s čarobnom i izuzetno topografski razvedenom strukturom, kao i specifičnim urbanističko-arhitektonskim koloritom graditeljskog naslijeđa.

Pseudoistarska sela

- Međutim, to nije bila zapreka da pojedini lokaliteti, naročito u centralnoj Istri, dožive nezapamćenu devastaciju od samozvanih primitivnih graditelja, koji su iskorištavali nered i nedostatak prostornih planova, kao i to da nisu bili zakonski zaštićeni od nadležnih vlasti i struke. Naprotiv, čini se da su takova nedjela i nastala u sprezi s neobrazovanim lokalnim vlastima, pod inačicom da se radi o "istarskom stilu". Takova arhitektura pseudoistarskog sela potpuno je izmijenila vizure nekih mjesta do neprepoznatljivosti. Danas je to područje, na sreću, pod zaštitom konzervatorske službe, koja je konačno zaustavila takovu praksu. Iako ima i primjera da konzervatori pokazuju aspiracije prema nadležnostima arhitektonske struke, što često dovodi do konfliktnih situacija među njima, kaže Babin.

Od kolega blizak je s arhitektom Eliđom Legovićem iz Poreča, s kojim je radio u Urbisu, čiji rad cijeni. Ističe i rad dizajnera i arhitekta Željka Burića, a od mlađih Dina Krizmanića i Leonida Zubana, čija ostvarenja je zapazio, premda ne prati cijelu situaciju, pa je moguće, kaže, da je nekog vrsnog izostavio. Ističe i arhitekticu Bredu Bizjak koja se, uz svoj kreativni rad, predano posvetila i angažmanu u Društvu arhitekata Istre.

Među neugodnijim iskustvima u svojoj dugogodišnjoj karijeri ističe neke investitore koji su "uljepšavali" njegove projekte, na što je posebno osjetljiv. Zaštita autorskih prava, veli Skala, kada je o autorskim djelima u arhitekturi riječ, slabašna je, gotovo nikakva. Navodi primjer njihova projekta "San Antonio" s četiri vile u Vodnjanu.

- Jedan od novih vlasnika promijenio je dizajn zadnje vile u nizu na nedopustiv način: našao je korisnim ožbukati kameni suhozid na istočnoj fasadi kojim je bio obložen dimnjak. Taj detalj kamenog suhozida poveznica je s istarskom tradicijom. Izveden i na sjevernom pročelju zgrade, ali to srećom nije naknadno ožbukano. "Stručnjak" koji je te izmjene zamislio da bi "popravio" dizajn vile, ne pita se čije autorsko djelo ugrožava. Na tom smo projektu pobrali slavu. Osim pohvale Hrvatskog društva arhitekata koji je vile u Vodnjanu istaknuo kao posebno uspješan spoj tradicije i suvremenog, časopis Haus Bau je 2010. godine jednu od tih vila uvrstio među 100 najljepših kuća u Hrvatskoj, navodi Skala.

Nije sigurna, međutim, je li i lokalna sredina ikad prepoznala koliko im je ovo ostvarenje podiglo i obogatilo čitavo okruženje. Prepoznali su ih, to zna, razni projektanti-plagijatori koji su te vile kao i Babinovu prizemnicu Casetta kopirali u raznim oblicima.

- Oni koji se usuđuju kopirati tuđa autorska djela, još uvijek nekažnjeno prolaze u našoj sredini. Još više nas čude investitori koji zbog par tisuća eura razlike u cijeni projekta biraju plagijatore. Kasnije tijekom gradnje iscuri im puno više novca, ali štede upravo na dizajnu vlastite kuće, navodi Skala.

Opasne igre

Pored slave, kažu, na vodnjanskom su projektu pretrpjeli i velike gubitke, poslovne i osobne naravi, te prošli kroz traumatično iskustvo ekonomske krize 2008. godine koja je svijet zarotirala u obrnutom smjeru.

- Preko noći smo se našli u svijetu u kojem je sve nenormalno postalo normalno. Zbog projekta koji smo izveli postali smo privlačna meta te u konačnici i žrtva organizirane prevare. Konkretno, posjedovali smo četiri svoja zemljišta s ishođenim građevnim dozvolama prema autorskom projektu Šime Babina. Taj smo projekt razrađivali i pripremali više od godinu dana. Gradnju smo financirali kreditom banke ugovorenim u švicarskim francima. Dokazalo se nakon više godina da su ti ugovori o kreditu bili nepošten i ništavan pravni posao. Takav nepošteni aranžman rezultirao je besprizornom bankarskom pljačkom koja je poharala tisuće hrvatskih građana i poduzetnika, pa tako i našu bivšu tvrtku. U to smo vrijeme bili izloženi i ozbiljno ugroženi, a posljedice su snosili i naši bližnji, dijelom i naši poslovni suradnici, kaže Skala, ali završava optimistično: "Jedan veliki vizionar rekao je da vjeruje da se moralni luk Univerzuma ipak svija prema pravdi. Vjerujemo i mi."

Među uspješne arhitektonske interpolacije u Istri Šime Babin ubraja vinariju Roksanich u Motovunu, koju smatra dobrim primjerom morfološkog uklapanja suvremene arhitekture u povijesnu građu. Što se tiče priobalnih gradova, ističe primjere Rovinja, Poreča i Umaga koji su se razvijali orijentirani na turizam i sačuvali svoje autohtone i nadaleko prepoznate vizure, odskočivši kao primjeri pametno kontrolirane izgradnje.

- Ti su gradovi primjer kako se uz bezuvjetnu podršku gradskih i općinskih vlasti, naša struka štiti i poštuje. Ovakva bi se iskustva mogla primijeniti i na Pulu koja desetljećima stagnira, naročito u pogledu kvalitetnog urbanog i komunalnog planiranja grada. Pula je, čini mi se, jedinstven primjer kada je riječ o urbanističkom i arhitektonskom statusu grada koji danas uživa, naročito u strukovnoj javnosti. Biti kritičan prema svom gradu koji je poprilično devastiran teško je i tu sam u problemu, kao i mnogi drugi koji promišljaju grad u suvremenom kontekstu, navodi.

Pulske "crne rupe"

Nekoliko "crnih rupa", smatra Babin, označilo je karakter Pule koji danas baštinimo i živimo, ali i način na koji bi trebalo strateški urbano promišljati budući razvoj grada.

- Pula se, suvremeno je sagledavajući kao polis, iz više razloga nije mogla identificirati pa ni razviti kao grad na moru ili, bolje rečeno, na Mediteranu, poput Zadra, Šibenika, Splita. Taj je problem kroz vrijeme nastajanja Pula pokušavala riješiti specifičnim urbanističkim kretanjima i širenjem gradskih zona u određenim epohama, od stambenih, društvenih, do vojnih i drugih zona. S obzirom na vrlo zahtjevnu topografiju terena, grad se razvijao otežano, graditeljski nekontrolirano, te se stihijski naseljavao. Najeksplicitnije se to odrazilo na otvorenost Pule prema moru, što je iskoristila Austro-Ugarska, ugradivši u najljepši zaljev na Mediteranu vojni arsenal s velikim brojem pratećih fortifikacijskih utvrda. Prsten tih utvrda kao obruč je ograničio razvoj grada, naročito prema moru. Pula je ostala zarobljena unutar takovoga graditeljskog nasljeđa sve do danas, ističe Babin.

Za prenamjene i suvremene rekonstrukcije goleme fortifikacijske baštine Pule kaže da bi koštale desetke, možda i stotine milijuna eura, ali bi rezultat polučio novu kvalitetu i veliku atrakciju.

- Pulski zaljev treba nužno dobiti mediteranske sadržaje da bi ogromna energija nukleusa grada mogla konačno osvojiti taj dio morske obale i poslati važnu poruku svijetu - mi smo Mediteran! O sadržajima koji će nastajati uz novu rivu i šetnicu treba dogovarati prvenstveno s građanima novoga grada. Gospodin Filip Zoričić je rekao da vidi Pulu kroz 20-ak godina sa 100 tisuća duša i potpuno je u pravu. To zvuči fantastično i mislim da je gradonačelnik konačno postavio kamen-temeljac nove Pule, grada koji se ne srami, već grada koji se ponosi, veli Babin.

Trenutno radi na projektu koji se od male prizemnice u toku gradnje prometnuo u velebnu vilu u Drenju, na zapadnoj obali Istre. Prihvatio je i projekte rekonstrukcije nekoliko kuća za odmor koje su nekontrolirano nastajale 80-ih godina prošlog stoljeća. Studio Babin smješten je u Valbandonu, u iznajmljenom apartmanu u zgradi koju je projektirao za inozemnog vlasnika. Kaže da ga inspirira zeleni okoliš, ali i obližnja Fažana koja je vrlo inspirativna rekreativna destinacija s mnogo potencijala.

- Fažana je, poznato je, malo turističko mjesto nasuprot Brijuna s atipičnim načelnikom na čelu, koji puno obećava. Čini se da je njegovom zaslugom Fažana zadržala autohtonu fizionomiju poželjnog mjesta za odmor i rekreaciju, s vrlo malo novoizgrađenih kapaciteta, uglavnom vila i apartmana za turističku rentu, koji su primjereno ugrađeni u urbani prostor mjesta. U Fažani se ugodno osjećam, mjesto je izvanredno za predah uz jutarnju kavu na rivi, kao i spontano druženje s domicilnim stanovnicima, kaže Babin.

Kuća bez suvišnih kvadrata

Buduća kreacija Studia Babin bit će dizajnirana, ali jednostavna kuća, ogoljena od svega suvišnog.

- Kuća dostatna za ljudske potrebe, lišena suvišnih kvadrata i sveprisutne megalomanije. Niskobudžetna, štedljiva i laka za održavanje. I ne previše pametna, nešto pameti moramo i sami iznjedriti. Mediteranski đardin, na primjer. Naš Plavi planet opasno nas upozorava da je vrijeme bezdušnog iskorištavanja prirodnih resursa na izmaku, ovo svakako trebamo imati na umu kad su arhitektura i prostor u pitanju, zaključuju naši sugovornici.

Povezane vijesti

• Beč: Izložba hrvatske turističke arhitekture
• Hrvatsku na 23. Milanskom trijenalu predstavljaju mladi