MANJAK RADNE SNAGE (2. DIO)
SANDRO PETTENER, UGOSTITELJ IZ PULE: "Mladi ne žele raditi, nitko se ne javlja na oglase. I dok mi propadamo, u gradu cvjetaju sladoledarnice i trgovine plastičnih artikala"
Sandro Pettener i Marko Lukež
Pulski ugostitelji muku muče s radnom snagom.
"Oko 1.500 kuna dođu papiri, agencija preko koje su došli uzima 500 eura provizije i još mu moraš osigurati smještaj koji se plaća između 1.500 i 1.800 kuna. Ako imaš deset radnika, to je 18.000 kuna samo za smještaj. I još nešto, vani, mislim u Srbiji, grill majstor radi za 500-600 eura, a tu neće raditi za 1.500! Svi iskorištavaju situaciju pa dižu cijene, traže da je sve klimatizirano, a ti moraš pristati na uvjete ili pak zatvoriti", govori Marko Lukež iz Piantine o drž'-nedaj situaciji u ugostiteljstvu.
Satnica za konobara je, kaže Lukež, između 35 i 45 kuna plus manča koja u špici sezone, srpnju i kolovozu, varira od minimalno 50 pa do 100 eura dnevno. Radi se 9 sati i jedan dan je slobodan. Kuhari standardno rade oko 12 sati i zarađuju od 10 do 22 tisuće kuna, no to pak ovisi o restoranu. U njegovom slučaju okosnica su domaći radnici.
"Držim ih cijelu godinu tako da mogu računati na njih. Zaposlio bih ja domaće, ali ih nema", ponavlja kao neko zloguko proročanstvo.
Kaže da situacija nije ni vani bolja, odnosno, na istoku odakle dolazi radna snaga.
"Bio sam nedavno u Beogradu i tamo je situacija kao i kod nas. Kronična nestašica. Agencije šalju ljude kod nas, njihovi radnici idu raditi na more, oni nemaju nikoga pa njih spašavaju Azijati", priča i otkriva.
"Azijati su najbolji. Na svaki zahtjev oni kažu: 'Yes, Boss', ne bune se i rade k'o ludi", veli i zaključuje.
"Ako se ovako nastavi, sljedeće sezone eto kod nas Azijata. Oni spašavaju sezonu bez puno priče".
Na mukama je i Sandro Pettener, ekonomist, glazbenik i sommelier, vlasnik vrlo popularnog i rado posjećenog Boca wine&tapas bara u centru Pule. Njegov bar u Kandlerovoj postao je prepoznatljivo mjesto za ljubitelje dobrih vina i gastronomije. Stalo mu je da usluga bude na razini i da ima kvalitetnog educiranog i stručnog konobara. Sezona je krenula, a on nema adekvatnih radnika. No, nije to jedini problem.
"Nekoliko je problema s kojima se mi ugostitelji u centru Pule susrećemo zadnjih godina. Najprije je to bila korona i nedostatak gostiju, apatija naših, domaćih ljudi prema centru grada, a sada se dodatno pojavio problem nedostatka radne snage. Uz sve to, došlo je i do inflacije, porasle su režije za struju, vodu i gotovo sve energente.
Dobavljači su digli cijene i to sve više nema kontrole. Ja sam u privatnom najmu te mi je najmodavac digao cijenu najma jer je imao tu mogućnost u ugovoru, iako je i sam svjestan da sam dvije pandemijske korona godine radio u minusu kako bih zadržao poziciju. Nema ni trunke razumijevanja niti s jedne strane", kaže Pettner.
Istovremeno, kaže, ni Grad Pula nije baš imao sluha za ugostitelje i najmoprimce te se grad dodatno ispraznio.
"Bili smo suočeni s raznim zabranama, kao što je buka od glazbe pa do zabrane živih svirki. Sve je to rezultiralo da se pitamo ima li više uopće smisla voditi ovakav tip ugostiteljstva. S druge strane, u gradu cvjetaju sladoledarnice i trgovine plastičnih artikala koje ne daju dodatnu vrijednost. Grad ne ulaže u sadržaje i programe glazbe, promociju istarskih vinara i lokalnih proizvođača, što daje gradu dodatnu vrijednost, kao što ulažemo mi, jer afirmiramo domaće lokalne glazbenike i lokalne proizvode", priča o problemu koji sustavno ima dublju pozadinu.
No, trenutno je situacija, u njegovom slučaju, vrlo diskutabilna.
"Pitanje je kako da ja sada uopće računam na domaće goste kad moram povisiti cijene našeg asortimana jer mi je skočila cijena rada osoblja, energenata, režija, cijena najma… S druge strane, u ugostiteljstvu nedostaje ogroman broj radne snage, to nas direktno pogađa jer moramo dizati iznos satnice. No, na oglase se nitko ne javlja, iako nudimo osnovnu sommeliersku i barmensku edukaciju. Posebno je to zabrinjavajuće kod mladih i studenata, jer nam se do sad nije desilo da se nitko nije javio na studentskoj burzi. Dakle, mladi nemaju volje raditi ili ne znam u čemu je problem? Kada pogledate oglase studentske službe, vidjet ćete renomirane pulske ugostitelje da očajno traže radnu snagu. Ja ne mogu uvoziti radnike s Filipina jer kuglicu sladoleda možda može prodavati svatko, ali meni je ipak potreban naš čovjek koji ima barem malo osjećaja za ovo naše podneblje da bi mogao dostojno predstaviti naše lokalne proizvode.
Dakle, tu je nekoliko problema koji iz godine u godinu dovode do krize u ugostiteljstvu do te mjere da mislim da ovaj posao koji ja sada radim, s cjeloljetnim programom glazbe i promocijom kvalitetnih istarskih proizvoda, više nema smisla, iako je u kratko vrijeme postao prepoznat i popularan. Problemi s kojima se trenutno hrvamo i žrtvujemo privatno vrijeme i novce da promoviramo dobar koncept nama samima zapravo ne daje ništa zauzvrat", zaključio je Pettener.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
