Kada mislimo da ne može gore

SAMO SRCE PULE: U nikad praznijoj Prvomajskoj radi tek trećina lokala, nema više kioska, a možda uskoro ode i ljekarna

| Autor: Roberto RAUCH
Pula (Snimio Duško Marušić Čiči)

Pula (Snimio Duško Marušić Čiči)


Migracija ljudi u trgovačke centre, derutno stanje zgrada u centru Pule, prestanak rada brodogradilišta Uljanik, pandemija koronavirusa kao "točka na i"… neki su od razloga zbog kojih Ulica Sergijevaca danas izgleda opustošeno kao nikad dosad.

Hodajući ovom ulicom, koja u ovo vrijeme naliči scenariju iz postapokaliptičnog filma, zapitali smo se koliko ćemo otvorenih poslovnih prostora zateći od Zlatnih vrata do Foruma. Nabrojali smo 65 radnji, od kojih je u 10 ujutro bilo otvoreno tek njih 25, odnosno malo više od trećine.

Zatvorene trgovine u različitom su stanju. U nekima od njih se kroz staklena vrata u polumraku nazire već prašnjava i opustošena unutrašnjost. Drugi su pri odlasku bili obzirniji - izloge su oblijepili plakatima i kartonima, štiteći unutrašnjost od znatiželjnih pogleda. Tu su i naizgled otvoreni poslovni prostori, koji zapravo ne rade već neko vrijeme. Na prvi se pogled čini da su prodavači tek skoknuli po kavu, zaboravivši staviti natpis na vratima da se vraćaju za deset minuta.

Na drugima su, pak, istaknuti natpisi "Zatvoreno zbog preuređenja", "Inventura", "Privremeno zatvoreno iz tehničkih razloga", a na jednim vratima, uz obavijest o zatvaranju, stoji i oglas da traže djelatnicu.

Zaposlenici još otvorenih trgovina u koje smo ušli nisu bili previše pričljivi, uglavnom smatraju da bi kakvom izjavom razljutili šefove. Jedna je prodavačica, koja je htjela ostati anonimna, ipak s nama podijelila svoje dojmove.

- Otvoreni smo i radimo do 17 sati. Kada zaključam, na ulici nema gotovo nikoga. Nije me strah, ali ne bi mi bilo svejedno da radim u Kandlerovoj ulici. Nešto lokala još radi, ali puno je više onih zatvorenih, pogotovo u ovom dijelu ulice. Radimo samo jednu smjenu i sama sam. Ne mogu ni s nekim na brzinu skrnuti kavu ispred trgovine. Problem postoji, a u jednu ruku smo i sami krivi. Ljudi dođu u centar nakon godinu dana i čude se što nema nikoga. I tako prvi, drugi, treći i stoti, na kraju dođete na to da je grad pust, kaže prodavačica.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter