ususret danu otvorenih vrata

Valent Hrvatin je potpredsjednik Udruge Fort San Giorgio: Svi su dobrodošli na tvrđavu

| Autor: Jelena Milović
(Snimio Milivoj Mijošek)

(Snimio Milivoj Mijošek)


Grad se voli konkretnim djelima, a premda brojne, tihe aktivnosti prođu ispod javnog radara, krajnji rezultati i vidljivost vrijedni su svake naše pažnje. Tvrđava Fort San Giorgio/Fort Monte Ghiro, kako joj i ime govori, nalazi se u blizini pulskog groblja, a to je i mjesto na kojem će se 1. svibnja organizirati Dan otvorenih vrata. Riječ je o karakterističnoj utvrdi iz fortifikacijskog sustava iz 19. stoljeća, u vrijeme kada je Pula postala glavna vojno-pomorska baza Austro-Ugarske mornarice.

(Snimio Milivoj Mijošek)(Snimio Milivoj Mijošek)

Ogromna količina smeća

Da ovakve vrijedne građevine gradske povijesti ne padnu u zaborav, pobrinuli su se vrijedni pojedinci i udruge koje o njima skrbe. U ovom slučaju fokusirali smo se na jednu takvu udrugu i pojedinca - našeg Valenta Hrvatina. Udruga Fort San Giorgio - Pula prije nekoliko mjeseci intenzivirala je aktivnosti oko ove utvrde s namjerom da je približi građanima Pule, ali ih i pokrene ukoliko bi i sami kroz rad udruge dali svoje učešće.

Valent je potpredsjednik udruge, a pored njega tu su i predsjednik Ivan Kolić te tajnik Stefano. O Valentu smo pisali u Glasu Istre u više navrata, jer je zbog svog zdravstvenog stanja trenutno u invalidskim kolicima. To ga ni najmanje ne sputava da se zajedno sa članovima svoje udruge sastaje i čisti utvrdu.

Naime, iza njih je već organizacija jednog Dana otvorenih vrata, s ciljem boljeg upoznavanja građana s radom udruge, a sve kako bi im se pridružili u njihovim aktivnostima. Odaziv je bio jako dobar, saznajemo, a cijelog su se dana, od 9 sati ujutro do 21 sat navečer družili uz konstantno pristizanje novih posjetitelja. Povratne informacije su odlične, veli nam Valent.

- Građani su oduševljeni idejom da se Pula na ovaj način budi. Mi smo organizirali čišćenje utvrde, prije dolaska građana, a smeća je bilo jako puno. Nažalost, okoliš tvrđave je bio baš deponij. Morali smo dosta počistiti, premda nismo uspjeli do kraja. Naime, nemamo financijskih sredstava da netko dođe s bagerom i to smeće u potpunosti počisti, jer je najveći problem što je ovdje smeće ispod površine zemlje.

Jako je teško čistiti, a istovremeno biti oprezan da se nešto ne ošteti. To nam je sad jako delikatno, ali se nadam da ćemo u budućnosti to nekako riješiti. Građani nam mogu pomoći, a mogu nas i kontaktirati elektroničkom poštom udruge, aktivni smo i na Facebooku, tako da nam se na taj način mogu javiti. Na Facebooku se nalaze sve informacije, upućuje nas Valent na samom početku.

Budući da je smeća bilo stvarno puno, požalio se naš sugovornik, najviše mu je žao da posao nisu mogli, zbog navedenih razloga, obaviti do kraja. Upravo gro smeća jest pod zemljom, a udruga to financijski ne može pokriti. Valent ističe kako im nije u interesu nikakvo uništavanje okoliša, već konkretno raščišćavanje otpada.

- Osim ove tvrđave, surađujemo s Udrugom Monvidal, te oni dolaze nama, a i mi njima. Cilj i jest da se građani udruže te pomažu jedni drugima, jer mislim da upravo mi mladi moramo pokrenuti Pulu. Također, mislim da je baš ovaj način savršen, veli naš vrijedni sugrađanin.

Dobar početak za eventualnu suradnju i premrežavanje jest 1. svibnja kada će se održati Dan otvorenih vrata na istovjetan način kao i prethodnog puta - okupljanjem i druženjem tijekom cijelog dana, od 9 sati pa nadalje sve do kasnih večernjih sati. Naravno, svi su pozvani.

- Zamislili smo da ljude upoznamo s aktivnostima udruge i da možda prepoznaju svoje mjesto u našim redovima, kako bi svi zajedno rasli i razvijali se. Ova utvrda je iste veličine kao utvrda Monte Paradiso, one su iz istog razdoblja, a ovo će biti i odlična prilika da je građani razgledaju, poziva Valent.

(Snimio Milivoj Mijošek)(Snimio Milivoj Mijošek)

Impresivna veduta

Interes za baš ovu tvrđavu, otkriva nam, pobudila mu se prije dosta godina, budući da ju je sam šećući otkrio, otprije ne znajući da na ovom mjestu postoji išta takvoga. Taj mu je prizor iza žbuna bio posebno impresivan. Ušavši unutar utvrde, oduševio se još više, veli nam Valent, čak i sada dok to prepričava s posebnim sjajem u očima; kao da se to otkriće događa ovog trenutka.

- Najveće oduševljenje je bilo kada sam se popeo na krov tvrđave. Nisam nikada mislio da se odavde, iz Šijane, može imati takav pogled - vidi se i more, Uljanik, Monvidal, Kaštanjer, ma cijeli grad. Jako mi puno znači ova naša ostavština koju bi svi trebali veličati, a ne patiti od gradnje nečega što nema karakter i bespotrebno okupirati zelene površine. Mislim da bi se na ovakvim ostavštinama trebalo više raditi, bez imalo dvojbe zaključuje naš sugovornik.

Valentovo zdravstveno stanje ide pomalo na bolje

Prije godinu dana zbog zdravstvenog stanja našeg sugrađanina Valenta Hrvatina, pokrenut je niz humanitarnih akcija nakon što je pretrpio infarkt prednje spinalne arterije koji ga je ostavio gotovo potpuno paraliziranim od vrata nadolje. Stoga nas je zanimalo kako je Valent danas te kako teče njegova rehabilitacija.

- Radim svaki dan, a rekao sam da ne dolazi nikakav drugi ishod u obzir, osim da hodam. Uopće ne želim razmišljati o nikakvoj drugoj varijanti. Imam, terapeute svakog dana koji mi dolaze doma, osim nedjeljom, tada ih pustim na miru, duhovito uz smijeh nam opisuje Valent kako teče njegov oporavak.

- Kad nema terapeuta, vježbam sam. Danas mi dolazi tri fizioterapeuta od kojih dvoje dolazi volonterski. Ide sporo, ali ide. Ne mogu reći da nije naporno, ali imam cilj pa izdržavam. Rekli su mi da je bitno da gledam dalje, da se ne ukopam u ovo trenutno stanje, već da samo pozitivno idem naprijed. Imam i asistenticu Marinu Vukšić koja me svaki dan bodri i podsjeća, pa i van radnog vremena, da nikad ne zaboravim na aktivnost.

Uvijek negdje idemo. Kažem joj da je vikend i da bi se trebala odmoriti, ali ona neće da čuje, tako da mi to puno znači. Teško je naći ljude koji su tako posvećeni kao što je ona. Neki koji rade s osobama s invaliditetom zatvoreni su i boje se. Marina se ne boji nigdje me voditi, što i meni onda daje osjećaj da mogu sve, zadovoljno opisuje Valent kojemu zadovoljstvo napretkom izvire iz očiju.

Jer, ukopavanje u postojeće stanje, uvjerili smo se i svojim očima, za Valenta ne dolazi u obzir. Naprotiv, on je najbolji primjer koliko dobrog pozitivan duh može učiniti samoj osobi, pa ma u kakvom teškom zdravstvenom stanju bila, ali i što može učiniti njegovoj okolini.

Valentov društveni život sve je samo nije pasivan i u komornoj atmosferi. Upravo zato, kad osoba koja je u invalidskim kolicima poziva na aktivnost i bez odustajanja savladava sve prepreke, svatko zdrav za svoj će izostanak iz aktivnosti teško naći izgovor.

(Snimio Milivoj Mijošek)(Snimio Milivoj Mijošek)

Tvrđava Fort San Giorgio

Kao i niz drugih utvrda na području Pule, San Giorgio je kula i ima kružni oblik s promjerom u osnovi oko 35 metara. Građen je kamenim klesancima, s okruglim dvorištem i cisternom u sredini, te ulazom sa zaštićenim pretprostorom.

Utvrda se koristi samo kao cisterna do 1914., a od tada postaje spremište i vojarna svoje obližnje topničke bitnice do 1918. godine, a zatim se utvrda kratkotrajno napušta, te se iste te godine počinje koristiti kao vojarna sve do 1947. godine kada se utvrda počinje koristiti kao vojno spremište, te joj se te godine uklanjaju stolarija i instalacije, osim ulaznih vrata, te se tako koristi do 1991. godine, ali se te godine utvrda počinje koristiti za snimanja filmskih scena.

Kao i ostale utvrde, i ona je danas posebno mjesto za štovatelje gradskih fortifikacija; portal vremenskog stroja i brojnih priča ovog, poviješću bogatog grada. Za neke atrakcija, za neke posebna duhovna poveznica sa svojim krajem.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter