PIŠE DRAGO ORLIĆ
Sačuvajmo godišnjak Jurina i Franina. Oni su mi
Jedan od kulturnih, društvenih i političkih identiteta Istre su i naši popularni čakuloni Jurina i Franina, ili, svejedno, Franina i Jurina. Kao da smo im okrenuli leđa. Nema više naših junaka niti u našem dnevniku. Da li je riječ o nedostatku autora ili nebrizi urednika. Nestali su ti naši "komentatori" i s valova Radio Pule. Bili su brend, kult, fora, cul… Šteta što ih ne ožive naše jalove i neinventivne lokalne TV. Mogu bar u dječjoj kostimiranoj varijanti i imali bi najbolju političku emisiju. Sa koliko strasti se slušalo i čitalo ta dva naša junaka. U Vodnjanu je barba Bepo čitao u petak ženama koje su sjedile pred kućom na glas to štivo, mijenjajući umješno sad jedan, sad drugi glas.
Ostavimo tu novinsku priču za drugu priliku, želio bih se osvrnuti isključivo na knjigu – kalendar, godišnjak, almanah, zbornik ponos našeg izdavaštva – legendarnog Jurinu i Franinu. Tjednik "Istarska riječ" tiskao je i naš godišnjak. U kolofonu tih naših zdanja stoji: Prva knjiga kalendara "Franina i Jurina" izašla je u Trstu 1922. za 1923. godinu. Kalendar izlazi do 1929. godine, kada su ga, zajedno s ostalom hrvatskom riječju, zabranile talijanske fašističke vlasti. Ponovno je pokrenut 1952. godine i otada – prvo u Rijeci, naizmjenično u Rijeci i Puli, od 1971. godine u Puli – izlazi kontinuirano jednom godišnje. Knjiga ima od 150 do 200 stanica i donosi zanimljive članke poznatih novinara, znanstvenika i književnika Istre o svekolikom životu Poluotoka. Nevjerojatna je bila privrženost Istrana toj knjizi koja se je čitala cijele godine.
Posljednjih 20 - tak godina zbornik je tiskalo poduzeće "Reprezent" na čelu kojeg je bio Miroslav Sinčić i agilna direktorica Sonja Sinčić. Miro je na jedan ili drugi način, kao urednik, ali i kao pisac "Jurine i Franine", vezan za ova dva naša najpopularnija "politikanta" još od onog kultnog kalendara iz 1971. godine. No sada je, kod ovog marnog bračnog para, došlo do zamora materijala, pritisaka godina, boleština te Sinčići gase poduzeće i nude novim snagama vođenje godišnjaka. Koliko sam uspio saznati kao novi urednici i nakladnici nude se Mirjan Rimanić, dosadašnji član uredništva i novinar Glasa Istre, Pučko učilište iz Buzeta i Petar Ćurić HDZ-eac iz Pule. Agitiram za Rimanića, iz jednostavnog razloga jer je on već više godine kao član redakcije na izvorištu tog zbornika. Nakon tiskanja ovog posljednjeg almanaha, predlažem da bira novo uredništvo, urednik i nakladnik.
Upućujem ovaj članak apelirajući prije svega na svijest naših političara, prije svih na Vladimira Torbicu, pročelnika za kulturu Istarske Županije, te župana Valtera Flega. Računajući na njihovu podršku i financiranje. Prez šoldi se niš ne more! Kalendar Franina i Jurina mora izaći ove godine. Mora! Pošto – poto. Ako je mogao izaći u vrijeme Austrougarske monarhije, može o danas. Vremena ima malo, ali još uvijek dovoljno da nam se za novu godinu ukaže naš omiljeni i tradicionalni kalendar. Naša duhovna radost. Ako preskočimo jednu godinu, ugasli smo naš almanah, naš ponos, naš glas zauvijek. Zalažem se za stari način financiranja putem otkupa određenog broja primjeraka od strane gradova, općina i poduzeća. Misleći na (nesvakidašnje augmentative) "Jurinu i Franinu", prisjećam se one partizanske zapovjedi "Prozor ne smije pasti!" "Franina i Jurina" ne smiju pasti".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
