Na planu grada iz 1898. objekt mijenja izgled, odnosno tada već postoji trokatnica samo s pročeljem koje gleda prema jugu, još bez sjevernog krila, a na karti je označen kao vojarna. Da je zgrada kasnije prenamijenjena u Mašinsku školu (Maschinenschule) za mornare austrougarske mornarice vidljivo je na planu iz 1905., a trenutni oblik s pridodanim katom i novosagrađenim sjevernim, za još dva kata višim krilom, dobiva negdje prije 1912. godine
Prvi, niži "Rojc" za vrijeme Austrije (kuk-kriegsmarine.it)
"Rojc" je naziv za ogromnu zgradu s južne strane pulskog brežuljka Monte Zaro, danas društvenog centra s mnogo prostorija koje su popunile raznorazne udruge i klubovi. Nemam točan podatak, ali trebala bi biti, po ukupnoj kvadraturi, zapravo i najveća zgrada u Puli.
Naziv dolazi od imena narodnog heroja partizanskoga rata iz Banja Luke Karla Rojca (1914.–1942.). Prije Drugog svjetskog rata "Rojc" je bio mornar Kraljevske mornarice Jugoslavije, nakon završavanja Mašinske podoficirske škole. Budući da je vojarna "Rojc" pod Titovom Jugoslavijom imala ulogu, između ostalog, baš Mornaričko-tehničke podoficirske škole za pitomce JRM, ta je poveznica, moguće, dovela do odabira imena ovog manje poznatog sudionika NOB-e.
Zgrada ili njezina preteča je sagrađena negdje krajem 1860-ih, nemam točan podatak. Na austrijskim planovima u prvim je godinama postojanja evidentirana kao skladište drvenog materijala za brodogradilište. Na planu grada iz 1898. objekt mijenja izgled, odnosno tada već postoji trokatnica samo s pročeljem koje gleda prema jugu, još bez sjevernog krila, a na karti je označen kao vojarna. Da je zgrada kasnije prenamijenjena u Mašinsku školu (Maschinenschule) za mornare austrougarske mornarice vidljivo je na planu iz 1905., a trenutni oblik s pridodanim katom i novosagrađenim sjevernim, za još dva kata višim krilom, dobiva negdje prije 1912. godine. Današnje parkiralište ispred Rojca zvalo se najprije Polje za vojne vježbe, a pod Italijom i Trg admirala Thaona di Revela.
Nove su talijanske vlasti bivšu Mašinsku školu nastavili koristiti u vojne svrhe i podijelili ga u dva dijela. Najveći dio nazvan je "Vojarna Princ od Pijemonta" i služio je kao smještaj pitomaca mornaričke škole C.R.E.M. koja je djelovala unutar Arsenala. Manji dio, s ulazom na današnju Ulicu Ljudevita Gaja, služio je kao vojarna i obrazovno sjedište kopnene Financijske straže (Guardia di Finanza). U jednome trenutku, kada su u rujnu 1943. Pulu zaposjeli njemački vojnici, u zgradu je smješteno nekoliko tisuća zarobljenih talijanskih vojnika kojima je bila nametnuta odluka hoće li se nastaviti boriti na strani Hitlera ili biti deportirani.
Tijekom prvih godina jugoslavenske vlasti (1947. – 1953.), Rojc je služio kao Željeznički tehnikum, škola zbog koje je u ispražnjeni grad u kratkom razdoblju dovedeno nekoliko stotina mladića iz čitave tadašnje države. Naime, željezničke škole Niš, Sarajevo, Beograd i Subotica u tom su razdoblju djelovali u Rojcu. Tada zgrada dobiva novi, skromniji vanjski izgled (bez originalne ornamentike), ali, najvjerojatnije, zbog otklanjanja oštećenja na fasadi.
Treba još napomenuti kako su upravo ovi ljudi sudjelovali u radnim akcijama pošumljavanja pulske obale alepskim borom, koji je promijenio vizuru okolice grada. Nakon 1953. zgrada prelazi u vojne ruke, o čemu smo već pročitali u uvodnome dijelu.
Godine nakon raspada Jugoslavije vidjele su zgradu kao mjesto smještaja izbjeglica i prognanika iz područja pogođenih ratnim zbivanjima. Ispražnjena zgrada bila je, potom, prepuštena propadanju i narkomanima, kao i mnoge druge u našemu gradu.
Tijekom kasnih '90-ih i prva dva desetljeća 21. stoljeća, "Rojc" posjećuju alternativci – uglavnom pankeri sa svojim famoznim Monteparadiso festivalom početkom kolovoza svake godine, a prostorije popunjavaju i uređuju razni klubovi i udruge. U nekoliko posljednjih godina interijer se znatno promijenio na bolje, a djelovanje Društvenog centra nadamo se kako će imati još bolje sutra.
Šećući se pored zidova zgrade nailazimo na urezana imena ročnika koji su svoje vrijeme provodili u "Rojcu" tijekom '70-ih i '80-ih i mjesta njihovog porijekla. Tu su Hasan, Zavidovići, Bobi, Ohrid '82, Ivan Sunjić, Ljubuški, 71. kl., Mićo, Laktaši, Žojle, Nikšić, 91. kl., Tomašević Dušan, Kordun, Vahdet, Zavidovići, 79. kl., Kasim, Jajce i drugi. Sva sjećanja treba sačuvati, makar i ovim putem.