VAŽNO ZA NAŠ ISTARSKI KRAJ
PULSKI ANTIFAŠISTI SPAŠAVAJU KNJIGE IZ DOBA JUGOSLAVIJE I SOCIJALIZMA KAO VRIJEDAN DOKUMENT VREMENA Naši mladi znaju sve o Che Guevari, a ništa o Titu
Vučinić, Dukarić, Tidić, Sangaleti i Palalić u Domu antifašista (Z. STRAHINJA)
Mladi naraštaji nemaju nikakve dodirne točke s antifašizmom. Kao što se i Domovinski rat slabo obrađuje u školi, tako i antifašizam, pa i još slabije. Mladi znaju sve o Rimljanima, a ne znaju da su se u onoj kući kod Arene sastajali vodeći ljudi istarskog antifašizma, kaže Lovro Sangaleti, tajnik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Pule
Pisanu riječ treba sačuvati. I ne samo nju, treba sačuvati i dokumente, fotografije ili svjedočanstvo na bilo kojem mediju iz nekog doba. A doba Drugog svjetskog rata i poslijeratno razdoblje vezano za antifašistički pokret itekako je važno za naš istarski kraj koji je prvi osjetio čizmu fašizma.
Tako nekako teče razgovor u knjižnici Udruge antifašističkih boraca i antifašista Pule s tajnikom Udruge Lovrom Sangaletijem i voditeljem njihove biblioteke Lukom Tidićem. I to samo dan nakon što je u Puli obilježena stogodišnjica fašističkog paljenja Narodnog doma i knjiga iz prve hrvatske pučke čitaonice u Puli. Na toj obljetnici bio je i zagrebački profesor Renato Matić koji je podsjetio na riječi pjesnika Heinricha Heinea: "Tamo gdje gore knjige, na kraju gore i ljudi". Pa parafrazirajmo: tamo gdje se knjige bacaju u zaborav, i ljudi nestaju iz memorije.
- I knjige iz razdoblja Jugoslavije, Titovog doba i socijalizma od 1990-ih naovamo trpjele su "lov na vještice". Bilo je i čistki iz knjižnica pa i spaljivanja. Danas je češća situacija da se te knjige otpisuju iz škola i knjižnica, a mi ih želimo sačuvati, kaže Tidić.
- Dolaze nam knjige i iz pulskih obitelji. Roditelji su preminuli, a djeca ne znaju što bi s njima pa ih donose. Među njima je i puno knjiga s posvetama, koje su ispisane roditeljima zbog zasluga, rada i slično. Mislim da je to vrijednost koju bi obitelji trebale sačuvati, ali bolje da nam ih i donesu nego da ih bace, priča Sangaleti.
Stižu im redovno dopisi iz škola koje otpisuju knjige političkih, gospodarskih i društvenih tema iz razdoblja socijalizma, knjige ratne tematike, s molbom da ih pulski antifašisti preuzmu kada su već osnovali knjižnicu. Literatura stiže na kilograme, u kutijama, s raznih adresa, a knjižni fond u Domu antifašista, u Ulici Gabriele Emo iza Arene, raste. Popisano je već oko 1.000 naslova, u zadnje vrijeme je stiglo još 200-tinjak, a s onim što očekuju uskoro će doseći broj od 1.500 bibliografskih jedinica, i knjiga i časopisa. I ne samo njih.
- Dobili smo i vrlo vrijedne fotografije. Evo, ovdje imamo raritetnu sliku prosvjeda u Puli protiv angloameričke uprave 1946. godine. Dosta je i fotoalbuma objavljenih u povodu obljetnica NOB-a, u zadnje vrijeme dobili smo i nekoliko velikih Titovih portreta. No, želimo sačuvati i diplome, dokumente, karte, bilo što što je vezano uz antifašizam i političko djelovanje u to doba, kaže Tidić.
Knjižnica je otvorena za prijem knjiga i drugog materijala, ali i za ustupanje građe. Radno vrijeme za sada nije fiksno, korištenje građe ide po najavi i dogovoru.
- Nije to samo pitanje politike i ideologije, ta građa mora se sačuvati, jer ona može i mora biti na raspolaganju povjesničarima, sociolozima, ekonomistima i drugim stručnjacima i istraživačima, kaže Tidić.
Dom antifašista posljednje vrijeme sve je češće okupljalište mlađih generacija koji se interesiraju za povijest 20. stoljeća i vrijednosti antifašizma. Uz Tidića, tu se često mogu sresti i povjesničari Milan Radošević, Igor Šaponja, Igor Jovanović, David Orlović…
- Puno je vrijednih i zanimljivih knjiga, ali mi je ipak najdraža "Antifašizam na Buzeštini" s obzirom da sam porijeklom od tamo. Tamo su nastale i prve postrojbe, na Ćićariji je bila i prva tiskara Glasa Istre, priča Tidić. U fondu su i knjige na talijanskom, a takva je literatura prilika i da se projekt proširi dalje, da se uspostavi razmjena i objedinjavanje građe sa svih strana državnih granica koje presijecaju Istru.
Na policama uočavamo posebno mjesto za knjige istarskih autora, i ovdje lokalne teme imaju posebnu težinu. Među njima su domaći zbornici, naslovi Milana Rakovca, Eduarda Čalića, na stolu je monografija "Tito u našem kraju: Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar".
- Mladi naraštaji nemaju nikakve dodirne točke s antifašizmom. Kao što se i Domovinski rat slabo obrađuje u školi, tako i antifašizam, pa i još slabije. Mladi znaju sve o Rimljanima, a ne znaju da su se u onoj kući kod Arene sastajali vodeći ljudi istarskog antifašizma. Omladina zna sve o Che Guevari, a ne zna ništa o Titu, kaže Sangaleti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
