ANICA FRANJUL
Pulska glazbenica i profesorica likovne umjetnosti i filozofije…"Imam apsolutni sluh, ali to nije uvijek prednost"
Apsolutni sluh ponekad smeta zbog toga što slušaš skladbu kao da imaš notni ispis tonova, pa je ponekad teže uhvatiti duh, muziku. Teže je ući u bit i opustiti se. Možda zato više uživam u "apstraktnijoj" i atonalnoj glazbi, lakše se prepustim i odmaknem od imena tonova. No, apsolutni sluh je prednost kod zajedničkog muziciranja jer možeš ponoviti sve što čuješ i odmah se uključiti, skinuti stvar. Mislim da više ljudi ima apsolutni sluh, ali nisu toga svjesni
Pulska glazbenica Anica Franjul u sklopu glazbene radionice pri projektu FreeZURA u Gradskoj je radionici u Puli održala predavanje o umjetnosti i estetici, obuhvativši i pitanja što je to što neku umjetnost čini dobrom.
Bio je to zanimljiv dvosatni put od najstarije sačuvane skladbe u svijetu "Seikilov skolion" (nastale oko 200. godina p.n.e., a otkrivene 1883. u Turskoj, s tekstom: "Dok živiš, pleši i pjevaj, budi radostan. Jer život je kratak, i vrijeme odnosi svoj plijen"), zatim filozofskog promišljanja umjetnosti od Platonova negativnog pogleda na umjetnost kao 'kopiju kopije' i Aristotelove teze o njenoj katarzičnoj ulozi do razvoja tonskih sustava, Kantovog definiranja umjetničkog djela kao proizvoda genija, Croceove tvrdnje da genij ima veću maštu te Dantove misli da se od primatelja očekuje teorijska pripremljenost i učenost.
Posebno je istaknut Umberto Eco i njegovo insistiranje na odvojenosti djela i njegova autora. "Djelo postaje stroj za proizvodnju tumačenja. Čim završi roman, autor bi trebao umrijeti, glasi poznata Ecova misao. Filozof i estetičar Denis Dutton naveo je, pak, sedam estetskih karakteristika za prepoznavanje umjetničkog djela: ekspertizu i virtuoznost, neutilitarno uživanje, stil, umjetnikovu kritiku, stav, oponašanje, poseban fokus te imaginaciju.
- No, možemo li mi ovako secirati umjetnost. Ovo je gotovo kao matematika, vaganje je li to dobra ili loša umjetnost, kaže nam u naknadnom razgovoru Anica Franjul, pozvavši se na teoretičare 20. stoljeća koji definiraju umjetnost kao povijesni pojam čiji se sadržaji mijenjaju.
- Čim mi definiramo umjetničko djelo, mi ga ograničavamo, ističe ona.
Relativni sluh - važniji
Anica ima apsolutni sluh odnosno sposobnost raspoznavanja tonova, akorda i tonaliteta u njihovoj apsolutnoj visini. To je izuzetno rijetka pojava - ima je tek jedan od deset tisuća ljudi. Zajednička je bila Mozartu, Beethovenu, Chopinu, Elli Fitzgerald, Jimiju Hendrixu, Michaelu Jacksonu, Shakiri, Mariah Carey.
To, dakako, ne znači da će glazbenici koji imaju ovu specifičnu osobinu imati uspješnu glazbenu karijeru. Važniji je tzv. relativni sluh (sposobnost shvaćanja glazbenih odnosa među tonovima) koji se može uvježbati. Riječ je o sposobnosti prepoznavanja, određivanja i izvođenja intervala, melodija, harmonija, tonaliteta i modulacija.
No, ne znaju svi s ovim darom imenovati note. Iako ih mogu razaznati, tek uz stručnu poduku mogu ih naučiti imenovati. Budući da se apsolutni sluh najčešće otkriva u ranoj dobi, takva osoba već kao dijete počinje učiti imenovati pojedine note, tonalitete i zvukove. Osoba s apsolutnim sluhom treba moći imenovati glazbenu notu odsviranu na bilo kojem instrumentu, uključujući tonove koje stvaraju uobičajeni predmeti poput kuhinjskih aparata, automobilske trube ili zvona na vratima; prepoznati glavni tonalitet bilo koje skladbe, otpjevati bilo koju notu bez ikakvih popratnih tonova, imenovati više istovremeno reproduciranih nota.
- Ima li možda apsolutni sluh i negativnu stranu?
- Apsolutni sluh ponekad smeta zbog toga što slušaš skladbu kao da imaš notni ispis tonova, pa je ponekad teže uhvatiti duh, muziku. Teže je ući u bit i opustiti se. Možda zato više uživam u "apstraktnijoj" i atonalnoj glazbi, lakše se prepustim i odmaknem od imena tonova. No, apsolutni sluh je prednost kod zajedničkog muziciranja jer možeš ponoviti sve što čuješ i odmah se uključiti, "skinuti stvar". Mislim da više ljudi ima apsolutni sluh, ali nisu toga svjesni. Sjećam se iz škole da je pulski udaraljkaš Vedran Vojnić imao još precizniji sluh od mog; on je mogao još preciznije i brže zapisati višeglasje.
- Mimo apsolutnog sluha, kakvi ste kao slušateljica glazbe? Kakav je vaš odnos prema glazbi?
- Zabrinjavajuće da u zadnje vrijeme uopće ne slušam glazbu. U tišini sam, budući da radim u školskoj buci.
- Pa dobro, i tišina je glazba.
- Da, i pauze su glazba. No, volim slušati glazbu, volim svirati glazbu. Želim u sviranju postići dozu virtuoznosti da ne razmišljam što mi rade prsti već da osjetim dosta tu glazbu. Proživljavam glazbu duhovno i jako osjetilno. Glazba me je u stanju jako uzdići, ushititi, ganuti do suza, kao što me je u stanju usmjeriti u posve drugačije, vedre emotivne vode.
Može i jedan akord
- Iako je ponekad vrijedna divljenja, virtuoznost se prečesto, po meni uskogrudno, veže uz dobru glazbu.
- Ne bi se trebala vezati. Naravno da je virtuoznost nešto što fascinira, ali, pazite, već neko vrijeme u Hrvatskoj postoje natjecanja etida i skala. To je meni grozno. Djeca se natječu tko će brže odsvirati ljestvicu, C-dur, As-dur, B-mol. Nije suština u brzini nego u onome što unosiš u glazbu, i u doživljaju glazbe. Glazbenici ne bi trebali biti 'trkači', 'sportaši'. Može se od jednog tona napraviti cijela skladba.
- Slučajno sam neki dan završio na Beatlesovoj revolucionarnoj psihodeličnoj "Tomorrow Never Knows", odjavnoj pjesmi s njihova albuma "Revolver" iz 1966. Sva je u jednom akordu. Ako je već glazba najdemokratičnija umjetnost, zašto ne bi bilo prostora i za Bacha i za jedan akord.
- Mislim, umjetnost ima oblik, pa tako i glazba. I svijet doživljavamo kroz oblik, ali smatram da se ne bi trebali striktno vezati za formu, posebno ne uz virtuoznost. Tako, primjerice, u elektroničkoj glazbi mantričnost, ostvarena kroz jedan identičan dugi ritam, može stvoriti dobru glazbu ili, pak, jedan ton, kao u japanskoj muzičkoj tradiciji.
- Jedan filmski snimatelj kaže da u filmu nema emocije dok se ne pojavi muzika.
- Da, zanimljivo. Glazba, ili barem zvuk, dodaje svijetu čaroliju. Ljudi koji imaju oštećeni sluh ili oni koji su se rodili gluhi sasvim drukčije poimaju svijet i drugačije se izražavaju. Zvuk, doista, dodaje začin životu. Ne mora se biti obrazovan ili neobrazovan da bi te dobra umjetnost, u našem slučaju dobra glazba dotaknula.
- Danas predajete likovnu umjetnost i filozofiju u pulskoj gimnaziji. Kako je raditi s djecom?
- Zahtjevno je, ali mi to predstavlja veliko zadovoljstvo. Ja baš volim predavati filozofiju i likovnu umjetnost. Uživam kad se oni "prosvijetle" pa kažu ono "a-ha". Puno mogu od njih naučiti, od njihovih sugestija. Oni su ti koji će jednog dana voditi ovaj svijet, a da bi bio bolji moraš imati čim više znanja. Gledajući današnje generacije, mislim da taj svijet ima šanse. Naravno da te svako toliko netko izbaci iz takta, ali ja baš volim raditi s djecom.
- Svirali ste s raznim glazbenicima i sastavima poput Pro et contra, Nola, s Livijo Morosinom… Gdje ste se kreativno dobro osjećali ili oplemenili?
- Od svakog od njih sam puno naučila, a imali su različite glazbene izričaje. To su profesionalci koji se izražavaju. Puno sam naučila od džezera, i jazzu bih se više htjela posvetiti. Jako sam puno naučila od Livija, njega moram posebno istaknuti kao neobičnu osobu od koje sam jako puno naučila, a najviše tome da se ne treba opterećivati previše formom, već da možeš biti potpuno slobodan. Naravno da sam naučila i od Gabi i Marijana iz Nole koji sasvim drugačije pristupaju glazbi. Od svih nešto naučiš. Danas sviram u Evergrin kvartetu. Evo recimo, obožavam svirati valcere i polke. Jedno je svirati sam kao solist, a drugo u bendu, gdje je važna komunikacija među članovima. S druge strane, jedno je svirati s profesionalcem koji zna note ili u bendu gdje to ne znaju.
- Kako je s ovim koji ne znaju note?
- Meni je puno teže. Teža je komunikacija u bendu. Drugačije se sporazumijevaju oni koji znaju note, oni kažu: "'Ajmo sad 26. takt, treću dobu" i svi znaju odmah. A ovi drugi vele: "krenimo od 'G', ali od drugog puta", i tako. Puno je lakše kad znaš note, dobro ih je znati. Iako ne bih htjela reći da je to nužno. Prednost je možda u bržoj komunikaciji, ali, naravno, to nije uvjet. Poslušajte, recimo, etno muziku.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
