Da bi što bolje riješili problem beskućnika koji bi se u dogledno vrijeme zbog iseljavanja stanara Uljanikovog samačkog hotela mogao drastično povećati, Grad Pula pokušava pronaći adekvatan model zbrinjavanja socijalno ugroženih skupina. Stoga je gradsko društvo Crvenog križa u partnerstvu s Gradom i Hrvatskom mrežom za beskućnike prvi put doveo u Pulu i Hrvatsku europsku udrugu Crescer iz Lisabona čiji se predstavnici jučer u Komunalnoj palači prezentirali socijalno inovativni model Housing first. Na prezentaciji su Ivana Sokolov, gradska pročelnica za društvene djelatnosti i mlade te Jasna Vekić, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Pula, istaknule da je Grad tražio primjer dobre prakse nekog grada koji je krenuo od nule. Tu su ideju realizirale zajedno s voditeljicom i radnicom Prihvatilišta za beskućnike Helenom Babić i Janom Milin.

Spojili su ih s Lisabonom koji ima slične kulturološke, gospodarske, socijalne prilike i turizam koji, kolikogod doprinosio zajednici, postaje i omča onima koji nemaju svoje domove.

Udruga Crescer ima 21 godinu iskustva u radu sa socijalno ugroženim skupinama. Na inicijativu gradonačelnika Lisabona 2012. godine pokrenuli su dvogodišnji pilot projekt Housing first u sklopu kojeg su u početku osigurali sedam stambenih jedinica. Projekt se pokazao iznimno uspješnim i danas, nakon 10 godina, Udruga Crescer ima 340 stambenih jedinica i rezultate koje pokazuju da se 90 posto korisnika te usluge nije vratilo u beskućništvo.

U sklopu prezentacije putem video-poziva predstavila se i Samara Jones (Housing first Europe Hub) u ime Europske federacije nacionalnih organizacija koje rade sa beskućnicima.

Prezentacija je pokazala put dobre prakse koji i grad Pula želi preuzeti. Prvo se oformila radna skupina koja je mapirala kritične zone s beskućnicima. Radilo se o kroničnim beskućnicima kojima su pomagale razne organizacije. No, kako to nije polučilo nikakav rezultat, došli su do zaključka i to je i danas njihova osnovna premisa da ti ljudi zapravo nisu neprilagođeni, već odgovori zajednice nisu prilagođeni njihovim potrebama. Ustvrdili su da je ključ u prilagodbi njihovim potrebama: prenoćišta se nisu pokazala adekvatnim smještajem te su uveli model Housing first koji pruža nezavisan dom i pravo na stanovanje na neograničeno vrijeme. Zamišljen je kao mali stančić, studio za individualne stanare, obitelj ili bračni par koji se nalaze u različitim zgradama u raznim dijelovima grada da bi se mogli integrirati u zajednicu, komunicirati sa susjedima i vratiti se normalnom životu. Cilj je pružiti stanovanje uz sve ostale usluge i specijaliziranu stručnu pomoć, ali da to bude u kvartu. Ovakav je model bio moguć jer je grad Lisabon s privatnim najmodavcima sklopio ugovor: najmodavci su prihvatili partnerstvo jer im je najam malih stanova bio osiguran i plaćen godinu dana unaprijed. Osoba koja ulazi u stan izdvaja 30 posto dohotka i to uplaćuje udruzi Cresecere koja time plaća najam. U slučaju da nema nikakva primanja, ne plaća ništa. Udruga se financira većinom sredstvima grada. Usto, cijelo vrijeme imaju osobu koja asistira, brine o čistoći i prehrambenim navikama budući da je često riječ o ovisnicima. Korisnici imaju budžet od 22 eura na dan, u što su uključene režije, smještaj i plaća za tim. Na deset ljudi imaju jednu osobu koja brine o njima. Domove uređuju putem donacija, dok im hrana nije plaćena, ali je dostupna u pučkim kuhinjama.

- U tradicionalnim oblicima smještaja uvjet je da prestanete konzumirati drogu ili da krenete na odvikavanje od alkohola. U ovom modelu to ne uvjetuju, već se orijentiraju na program smanjenja štete, u što je uključena dodatna skrb. U prvih pet mjeseci osoba mora biti dostupna 24 sata dnevno, no praksa je pokazala da nakon toga za to ne postoji potreba. To je obrnuta priča od onoga što mi radimo, a to je osnovno ljudsko pravo - pravo na dom, a onda se kreću rješavati ostale poteškoće, ovisnost i mentalno zdravlje. Model je vrlo uspješan i 90 posto njih se nije vratilo na cestu, rekla je Sokolov.

Pula je prvi grad u Hrvatskoj koji se angažirao u istraživanju i mogućnostima uvođenja ovog socijalno inovativnog modela. Osim usluga Prihvatilišta za beskućnike Pula i tamošnjeg Dnevnog boravka, koje se trenutno pružaju za beskućnike u našem gradu, razmišlja se i o modelu Housing first koji bi u budućnosti pružio kvalitetnije i dugoročnije rezultate u radu sa ovom socijalno ugroženom skupinom.

- Ovo je model koji bi trebalo prilagoditi našoj sredini. Sljedeći korak je pokušati napraviti pilot projekt s nekoliko korisnika i nakon godinu dana vidjeti funkcionira li model i treba li nastaviti dalje. Za početak je nužna radna skupina, rekla je Sokolov te istaknula i velik problem podstanara koji s dolaskom turista postaju ozbiljan socijalni problem.

Pojam modela Hosing first nije, međutim, novost u Puli. Podsjećamo da pulska udruga Institut u zgradi u Tršćanskoj 26, koju je dobila na korištenje od Grada, planira oformiti stambenu zajednicu za beskućnike, također po modelu Housing first. Iako ova zajednica već djeluje u jednom iznajmljenom stanu, dobili su, kako kažu u udruzi, adekvatan prostor u kojem će se, uz stanovanje, provoditi i brojni programi čiji je cilj reintegracija korisnika i njihovo vraćanje u normalan život.

Povezane vijesti

• Hrvatska je po statistici o beskućnicima na začelju u EU
• Noge mokre, tijelo umorno, a srce igra od sreće
• U Puli se razvija model rješavanja gorućeg problema beskućnika, po kojem bi oni stekli stanove