PRAVDA JE SPORA, ALI DOSTIŽNA

PRVI SLUČAJ U HRVATSKOJ Puljanka Minja Vuksan Dobran oboljela od multiple skleroze: Ovo je pobjeda nad pobjedama! Suprugu je priznat status mog njegovatelja!

Koliko ja znam ovo je prvi slučaj u Hrvatskoj da je supružniku ili članu obitelji osobe koja boluje od multiple odobren status njegovatelja. Ostvarili smo nemogući cilj za koji se Društvo multiple skleroze bori već godinama, vidno uzbuđeno kaže Minja. Suprug će uz mirovinsko i zdravstveno za 24-satnu skrb o supruzi mjesečno primati iznos od 4.000 kuna

| Autor: Lara BAGAR
Minja Vuksan Dobran i Alessandro Dobran u njihovom domu u Šišanu (Snimila Lara Bagar)

Minja Vuksan Dobran i Alessandro Dobran u njihovom domu u Šišanu (Snimila Lara Bagar)


Mjesec dana nakon što smo pisali o mučnoj životnoj situaciji teško pokretne Minje Vuksan Dobran iz Šišana oboljele od multiple skleroze, o kojoj se godina brine suprug Alessandro kojemu rigidni birokratski sustav nije želio dati status njegovatelja jer supruga boluje "samo od multiple skleroze", izgleda da su institucije konačno počele raditi svoj posao. Ovih dana od Centra za socijalnu skrb u Puli Dobranovima je stiglo rješenje kojim je Alessandru pripao status njegovatelja supruge.

Naime, Minja i njezin suprug godinama traže da njezin bračni partner ostvari status njegovatelja jer 48-godišnja Minja sama ne može napraviti ni jedan jedini korak. Prikovana je za invalidska kolica. Čak i dok sjedi u njima, suprug je mora jastucima dobro podbočiti sa svih strana i paziti jer katkad zna ispasti iz kolica. Desna ruka joj nema više nikakvu funkciju, a lijeva joj visi uz tijelo i, iako je može micati, ne može je kontrolirati. Minja pati i od inkontinencije te zato mora nositi pelene. Stavlja joj ih suprug, koji je i oblači, pere, hrani. Noću je mora okretati u krevetu jer to ne može sama, a obavezno mora paziti da ne zaspe na leđima jer bi se mogla ugušiti.

Bolest s tisuću lica

Iako već 5-6 godina potpuno ovisi o pomoći i njezi supruga, Centar za socijalnu skrb u Puli godinama je odbijao zahtjev da on ostvari status njezinog njegovatelja. Posljednji put Centar ih je odbio prije nekoliko mjeseci, a neslužbeno su doznali da je to, navodno, zbog "samo jedne dijagnoze". Bio je to trenutak koji je prelio čašu. Minja se odlučila obratiti višim instancama. Pisala je ministru zdravstva Viliju Berošu te se obratila pravobraniteljici za osobe s invaliditetom Anki Slošnjak.

Beroš se oglasio generičkom univerzalnom porukom suosjećanja sa nastradalima (?!!!), no Slošnjak je bila izvan sebe jer i sama smatra da je skrb adekvatnija kada je pruža član obitelji. Pravobraniteljica je takvo svoje mišljenje poslala nadležnima u pulski Centar za socijalnu skrb, a priču o Minjinoj borbi objavili smo nedavno u našem listu.

Očito je su navedeni potezi urodili plodom. Pulski je Centar za socijalnu skrb podrobnije razmotrio tešku životnu situaciju Minje Dobran Vuksan i konačno donio rješenje kojim će Alessandro, kao i do sada, 24 sata brinuti o Minji.

No sada će za to konačno dobiti i iznos koji će im, vele oni, omogućiti koliko - toliko normalan život.

- Ovo je pobjeda nad pobjedama. Koliko ja znam ovo je prvi slučaj u Hrvatskoj gdje je oboljelom od multiple skleroze odobreno da suprug ili član obitelji može biti njegovatelj. Ostvarili smo nemogući cilj za koji se Društvo multiple skleroze već bori godinama, još vidno uzbuđena kaže Minja.

Alessandro će uz mirovinsko i zdravstveno za 24 satnu skrb o supruzi mjesečno primati iznos od 4.000 kuna. Time će se njihov kućni budžet koji se do sada "punio" s 1.500 kuna invalidnine i 600 kuna socijalne pomoći Općine Ližnjan, popuniti. Činjenica da će sada imati dovoljno sredstava za osnovne životne potrebe pozitivno će utjecati i na Minjinu bolest jer je poznato da se ona pogoršava uslijed stresa.

Multipla skleroza je bolest koja, između ostalog, osim adekvatnih životnih uvjeta i redovitih terapija iziskuje i vitaminske dodatke, koji vrlo znatno opterećuju kućni budžet. To, nažalost, jako dobro zna i Minja.

- Imati ću za B vitamine, matičnu mliječ koja mi je neophodna, hranu koju trebam jesti. Neću više sanjati da jedem mrkvu, moći ću si je i priuštiti, a možda i majicu, jaknu ili hlače koje si nisam kupila osam godina, otkriva Minja.

No, od svega joj je najvažniji osjećaj da su konačno na miru, da ne moraju moliti za pomoć i da mogu skromno živjeti u svom domu u Šišanu.

- Cijelo smo vrijeme bili u grču i strahu. Suprug nije mogao raditi jer je morao stalno skrbiti za mene. Mene treba okretati, ja se mogu ugušiti ako sam na leđima. Tko će mi promijeniti pelene? Neki stranac koji bi sa mnom trebao biti dva sata dnevno. Biti popišan 8-9 sati dok je suprug na poslu za mene je neizdrživo. Ali, evo, konačno je agoniji došao kraj, skromno će Minja, lavica u tijelu ranjene srne. Kaže da neće tražiti regrese koje bi, budući da se suprug posljednjih godina brine o njoj, trebali dobiti.

Svjetlo na kraju tunela

- Preplavila me zahvalnost prema pravobraniteljici za invalide. Koji posao je žena odradila u samo mjesec dana! Od sada na glasačkom listiću glasam za nju tako da dopišem njeno ime i zaokružim. Tako ću znati da glasam za sposobnost i stručnost sa empatijom, prvi su Minjini dojmovi. Veli da je neprocjenjivo vidjeti supruga kako se smije, slavi i skače te zove prijatelje.

- Nema više crne gladi. Nema više neplaćenih računa. Šteta što nećemo dobiti zaostatke, jer se već godinu dana borimo da preživimo. Šteta, ali se ovako oboje konačno osjećamo živi, veli Minja. Suprug Alessandro, od milja Saša, na to će "Konačno se mogu pogledati u ogledalo i vidjeti da nisam baš za ništa. Nakon toliko godina, više nisam vidio svjetlo na kraju tunela. Neopisiv je osjećaj da svaki mjesec mogu platiti račune i imati što za jesti, zadovoljno će 49-godišnji Alessandro Dobran. Pitamo ga hoće li si nabaviti auto koji im je neophodan budući da žive u Šišanu a prva je ljekarna udaljena kilometrima. Auto će, kaže, pričekati. Prvo računi i hrana, skromno će.

Multiplu sklerozu zovu "bolest sa tisuću lica". Za ovu se dijagnozu koja nerijetko nailazi na nerazumijevanje okoline jer je nevidljiva, u uređenim društvima odmah dobiva adekvatna zdravstvena njega, beneficirani radni staž, subvencija za stanarinu i naravno adekvatna pomoć - kako financijska, tako i ona ljudska. Za početak supružnici Dobran ostvarili su malu financijsku pomoć zahvaljujući ljudskosti pravobraniteljice za osobe s invaliditetom ali i zahvaljujući pisanju Glasa Istre o njihovom problemu, veli Minja.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter