DOJMOVI
PRVI DANI POVRATKA NA TERASE PULSKIH KAFIĆA: Vratili smo se u grad, a on nas je prihvatio. Njega se ništa ne pita...
Ilustracija (snimio D. MARUŠIĆ ČIČI)
Grad je opet živnuo. Privukao je ljude sunčanim danom i već zaboravljenim narodnim običajem
ispijanja kave na terasama. Opet ćemo, tamo negdje do sredine rujna, natiskani gaziti njegovim ulicama,
obljepljivati plakatima i žvakaćim gumama, paliti čikovima, prolijevati kavom i vinom, a zatim se, kad zahladi,
raspršiti u tople domove i trgovačke centre.
- Dobar dan gospodine, čime Vas mogu poslužiti, uljudno je poručio konobar jedne pulske terase. Njegovo se dobro raspoloženje nastavilo i nakon što je, osim bijele s hladnim, samoinicijativno poslužio i čašu hladne vode.
- Ništa zato, osjećajte se kao kod kuće, poručio je gospodinu koji je rekao kako neće ništa popiti. "Ne želiš to, nisi vidio moj stan", odgovorio mu je ovaj, ali konobar je već lebdio dalje po terasi. Tako poletan i gizdav, bio je pun onog entuzijazma prvog radnog dana. Možda će ta nadobudnost ispariti već do kraja radnog tjedna, a on utonuti u učmalu radnu monotoniju, no goste je lokala prvog dana tendio kao da su ga posjetili kod kuće, a ne na radnom mjestu.
Gradska žiža, bar na nekoliko sati. Više od postavljenih stolova, više od pogleda na raštrkane grupice ljudi koji na sigurnoj distanci ispijaju makijate, ljude je iznenadilo to što se gradom širio - žamor. To ljudsko blebetanje koje je nekoć čovjeka moglo izluditi, i čije je odjeke mogao čuti dugo nakon što bi se vratio kući, jučer je zvučalo melodiozno poput cvrkuta lastavica koje su se, nakon boravka u nekim dalekim krajevima, vratile.
A grad? On je, šutke poput stabla, prihvatio povratak tih ptica selica. Njega se ništa ne pita, rekao je netko. A zašto i bi, nije on tu se da se ljudi po njemu ravnaju, nadodao je drugi.
Mijenjaju se mjere i godišnja doba u sekundi, a mi smo se vratili gradu. Opet ćemo, tamo negdje do sredine rujna, natiskani gaziti njegovim ulicama, obljepljivati ga plakatima i žvakaćim gumama, paliti čikovima, prolijevati kavom i vinom, a zatim se, kad zahladi, raspršiti u tople domove i trgovačke centre.
Ljušteći iz dosade svoje dotrajale fasade, grad će sam preživjeti najhladnije doba godine. I tad će,
onom jedinom čovjeku koji će šetati njegovim ulicama u tihoj siječanjskoj noći, opet šapnuti kako mu je za to
sasvim svejedno.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
