Najviše me zaboljelo otpuštanje iz bolnice. To je bilo 8.veljače. Liječnica mi je ponovila da je mama koliko-toliko u redu, da jede i pije. No kada je majka nakon par sati stigla u dom, djelatnici nisu znali što da čine jer bila je zapravo u katastrofalnom stanju. Nije pila, jela, nije mogla govoriti. Tu sam totalno pukla jer kako je moguće da mi liječnica govori sasvim suprotno i pušta je iz bolnice, a mama se u dom vraća kao biljka
Ne jenjavaju pozivi nezadovoljnih čitatelja koji žele javno iznijeti svoje iskustvo koje su proživjeli u pulskoj bolnici. Nakon nedavne ispovijesti Davora Lovrečića koji je za Glas Istre prepričao kako je njegova sada već pokojna punica proživjela zadnje trenutke u životu, kada je zbog odluke liječnika da se vrati u stacionar, morala intervenirati i policija, sa svojom pričom javila se i čitateljica iz Umaga. Njezini podaci poznati su redakciji kao i podaci njene majke koja je nedavno provela jedanaest dana na odjelu pulske bolnice i samo nekoliko dana od toga preminula.
- Javila sam se jer me potaknula ispovijest koju je iznio vaš čitatelj iz Svetog Petra u Šumi jer mnogi znaju da postoji niz sramotnih događaja u bolnici koji teško dopiru do javnosti. Ljudi se bolje i ne žele govoriti, pa evo i ja želim da zaštitite moj identitet, priča nam čitateljica iz Umaga. Kaže da joj je prije godinu dana majka doživjela moždani udar i dobro se oporavljala u jednom domu za starije osobe gdje je imala svu adekvatnu skrb.
- No naša agonija počinje u Puli, točnije u našoj jedinoj bolnici. Tih 11 kobnih dana koliko je mama ležala na dijabetologiji nikada neću zaboraviti i uvjerena sam da ju je to na kraju pokopalo. No prije dolaska na odjel, majka je zbog aritmije bila dovezena sanitetom na hitni trakt pulske bolnice. Bilo je to 19. siječnja u 10.30 sati. Tamo su joj izvadili krv i odlučili je zadržati u bolnici, a tek u 23 sata šalju je na snimanje glave. Drugi dan puštaju je iz bolnice i majku sanitetskim vozilom vraćaju u dom gdje je bila smještena. Djelatnici doma bili su šokirani kada su vidjeli da su je iz bolnice vratili s istom onom pelenom s kojom je otišla na hitni trakt dan ranije. Tu mi je već postalo slabo, međutim nekako sam prešla preko toga i nisam željela intervenirati, kaže čitateljica.
Napominje da joj se majka po povratku u dom žalila da je gladna i da nije ništa jela ni pila na hitnom traktu.
Bez posjeta
- Prošlo je neko vrijeme, točnije deset dana i mami je bilo opet slabo. Imala je visok puls i njen obiteljski liječnik koji je stigao u dom, odmah je rekao da je vozimo hitno u bolnicu jer mu je bilo nešto sumnjivo na plućima. Sanitetski kombi prevezao ju je u bolnicu, gdje je ponovno smještaju na hitni trakt gdje je ležala do navečer. Rekli su mi da najvjerojatnije ima upalu pluća i da zovem kasnije. Kada sam pokušala dobiti informaciju s tog odjela, rekli su da više nije kod njih i da je prebačena na gastroenterologiju. Zvala sam i taj odjel, no tamo mi govore da je završila na dijabetologiji. Iako je bila zaprimljena zbog moguće upale pluća i snažne aritmije što nije imalo nikakve veze s dijabetologijom, tamo su je smjestili jer valjda drugdje nije bilo mjesta, prisjeća se čitateljica. (Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)