Za istarske Hrvate i Slovence zbog toga će političke, gospodarske i kulturološke posljedice biti teže i pogubnije. Dugoročno, nakon aneksije Istre, uslijedila je teška i nasilna nacionalno-zatiračka politika talijanskih vlasti, pa čak i prije dolaska fašizma na vlast, kaže povjesničar prof. dr. sc. Darko Dukovski

Prije točno sto godina dramatična zbivanja u svega 15-ak dana s kraja listopada i početka studenog 1918. godine označili su i dugoročno odredili sudbinu i Pule, Istre, hrvatskih zemalja, južnih Slavena.

Od proglašenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba (Države SHS) 29. listopada 1918. i raskinuća svih državno-pravnih veza Hrvatskog sabora s Austro-Ugarskom (tog je dana Sabor proglasio odcjepljenje hrvatskih zemalja i njihovo ujedinjenje sa slovenskim pokrajinama, Bosnom i Vojvodinom u Državu SHS), preko potapanja broda "Viribus Unitis" u pulskoj luci točno na jučerašnji dan, 1. studenoga 1918., ulaska talijanske vojske do abdiciranja cara Karla 11. studenog 1918., kraja Prvog svjetskog rata te nestanka sa scene austrougarskog carstva, u tom kratkom razdoblju, zgusnute su ogromne količine oprečnih emocija - od radosti i oduševljenja, do gubitaka, tuge i velikog razočarenja.

Posljedice raspadaduboke i značajne

Povod je to razgovoru s povjesničarom prof. dr. sc. Darkom Dukovskim, Puljaninom, sveučilišnim profesorom na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci.

- Koje su političke, ekonomske i kulturološke posljedice raspada Austro-Ugarske Monarhije za Pulu i Istru, a onda i za hrvatsko i slovensko stanovništvo?

- Posljedice raspada Austro-Ugarske Monarhije bile su duboke i značajne, kao i kod svih geopolitičkih promjena koje su se dogodile tijekom povijesti. Zato ih zovemo prijelomnim događajima ili povijesnim prijelomnicama. Raspadom Monarhije, Slovencima, Hrvatima i Srbima ukazala se prilika stvoriti vlastitu zajedničku državu na području koje su smatrali svojim etničkim prostorom. Hrvati i Slovenci u Istri, smatrajući se većinskim stanovništvom žele se pridružiti novoj "južnoslavenskoj državi" idejno zacrtanoj u općim, više ili manje, prikrivenim formulacijama, deklaracijama i političkim programima tijekom druge polovine 19. stoljeća o federalizaciji Austro-Ugarske Monarhije ili, pak otvorenijim zahtjevima hrvatskih pravaša. Jednako tako i talijansko stanovništvo želi Istru priključiti Kraljevini Italiji, smatrajući svoj zahtjev kulturološki, a onda i politički opravdanim. Istra u Kraljevini Italiji bio je cilj njihovog iredentističkog pokreta još iz druge polovine 19. stoljeća.

Prekinute gospodarske i kulturne veze koje su do tada postojale morat će, kroz procese tranzicije, pronaći nove oblike povezanosti što se i dogodilo, ali više ili manje neuspješno. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o vidljivim dekadentnim procesima uzrokovanim nekompatibilnošću, osiromašenjem, ljudskim gubitcima, pogrešnim političkim odlukama, nesposobnošću, promijenjenom političkom i društvenom realnosti te represivnom politikom. Naposljetku je Istra, uz veliko razočaranje istarskih Hrvata i Slovenaca, pripala Kraljevini Italiji, pa će za njih političke, gospodarske i kulturološke posljedice biti teže i pogubnije.

- Mate Balota u knjizi "Puna je Pula" (objavljenoj 1953.) u jednom od završnih poglavlja "Šest dana" piše da je "naša jugoslavenska vojna i civilna vlast u Puli trajala od 31. listopada odmah iza ponoći do 5. studenog oko tri sata poslijepodne; stara vlast ustupila je mjesto novoj, našoj". Balota dodaje da su "sada gospodari ratne mornarice bili Jugoslaveni". O kakvom je jugoslavenstvu riječ? Jugoslaveni prije formalno političkog okvira - Kraljevine SHS-a, Kraljevine Jugoslavije i socijalističke Jugoslavije?

- Mijo Mirković (Mate Balota) u knjizi "Puna je Pula" govori i o ovim prijelomnim događajima s kraja listopada i početka studenog 1918. godine, trideset i pet godina poslije tih događaja na način kako ih je doživio, koristeći se napisima iz tadašnjeg tiska kao i pojmovima "jugoslavenski" i "Jugoslaveni" koji su se tada koristili u smislu zajedničkog imena "troimenog naroda" (Slovenaca, Hrvata i Srba). Bila je to posljedica povijesnih okolnosti i nacionalnih integracija temeljenih na južnoslavenskoj ideji koja je u Istri "instalirana" preko biskupa Dobrile i političkoj realnosti zajedničkog otpora talijanizaciji i germanizaciji slovenskog i hrvatskog naroda u Istri. Konačno, i Talijani tada o Hrvatima i Slovencima pišu kao "Jugoslavenima". Stoga u tom povijesnom trenutku "Jugoslaven" isprva ne označava nacionalnu opredijeljenost (integralno jugoslavenstvo) niti pripadnika nekakve Jugoslavije jer ona još ne postoji. Ulaskom članova Hrvatsko-srpske koalicije i nekih članova Jugoslavenskog odbora u Narodno vijeće SHS, posebice Svetozara Pribičevića "Jugoslavija" i "Jugoslaven" poprima drugo nadnacionalno, a potom i integralno značenje.

O tome koliko je ta vlast bila "jugoslavenska" i koliko je bila čvrsta, može se raspravljati. Naime, tijekom osam dana, od 20. do 28. listopada 1918., na skupovima mornara, na brodovima i u vojarnama donijete su odluke: da 1. studenoga posade napuste brodove i krenu kućama te da se, sukladno odlukama nacionalnih odbora (češki, slovački, mađarski, rumunjski, "jugoslavenski", njemački), kućama može ponijeti osobna imovina, a iz skladišta odnijeti što više hrane, odjeće i obuće, ili pak da svaka narodnosna skupina kolektivno odnese s ratnoga broda što više lakoga naoružanja. Povjerenici nacionalnih odbora mornara dogovorno su podijelili namirnice, dnevne obroke za popudbinu, odjeću i novac, napustili su brodovlje i krenuli kućama.

Tvrđavni komesar Oskar von Hohenbruck dopustio je osnivanje Mjesnoga odbora Narodnog vijeća SHS-a, pa je 27. studenoga osnovan Privremeni odbor Narodnog vijeća SHS. Istodobno je održana i Skupština radničkih povjerenika slavenskih radnika grada Pule, kojoj je nazočio veći broj radnika Arsenala. Skupštini su nazočili predsjednik i članovi Privremenog odbora Narodnog vijeća za grad Pulu. Sutradan, navečer u 18 sati, održana je "javna skupština" svih "slavenski mislećih ljudi" u Sokolskoj dvorani Narodnoga doma u Puli, gdje su izabrali članove mjesnoga odbora Narodnoga vijeća SHS. Članovi mjesnog odbora Narodnoga vijeća SHS u Puli prihvatili su 30. listopada suradnju s talijanskim Odborom javnoga spasa (Comitato di salute Pubblica), kako bi organizirali zajedničku vlast na području Pule i okolice iako, prema nekim izvorima, i za veći dio poluotoka. Matko Laginja, odvjetnik iz Pule, postao je povjerenikom za Istru u Središnjemu odboru Narodnoga vijeća SHS u Zagrebu. Istoga dana održana je skupština povjerenika slavenskih mornara ratne mornarice, koji su se stavili pod upravu Narodnoga vijeća. (Razgovarao Z. ANGELESKI)

Povezane vijesti

• Graz: Automobilom se zaletio u pješake, troje mrtvih
• Austrija će postaviti "tehničke prepreke" na granicu
• Njemačka vlada: Podizanje ograda nije rješenje