Nakon što je svoju priču o posvajanju s nama podijelio jedan pulski par, čuli smo još jedno pozitivno iskustvo s posvojenjem.

Supružnici iz Pule na posvojenje su se, kažu, odlučili nakon što sami nisu uspjeli dobiti dijete, a paralelno su započeli i s medicinski potpomognutom oplodnjom. Razmišljali su i o tome da dijete udome na određeno vrijeme, ali znali su kako bi im bilo pretešk odvojiti se od njega jednom kada bi došlo vrijeme za to.

Na čitav proces posvajanja, koji je u njihovom slučaju trajao manje od dvije godine, nemaju nikakvih primjedbi.

- Jednog dana zvali su iz Centra za socijalnu skrb i rekli da imaju dijete za nas. Rekli su da dođemo za tri dana, nisu htjeli otkriti nikakve detalje. Bezbroj filmova nam se izvrtjelo u glavi dok smo čekali, pogotovo zato što smo im ranije rekli da smo spremni posvojiti i starije dijete. Nije nam bila bitna dob. Došli smo tamo i rastužili se kad su nam rekli da dijete možemo vidjeti tek idući tjedan. Bili smo jako nestrpljivi i uspjeli ubrzati termin. Otišli smo u Rijeku već idući dan. U međuvremenu smo saznali da je muško i da ima devet mjeseci. Djelatnica doma nam ga je dovela i rekla: "Mama, evo ga". Bio se tek probudio, ali me odmah zagrlio i već smo tad znali - to je to, priča nam majka posvojenog djeteta dok pokazuje sliku njihovog prvog susreta.

Roditeljima je u početku rečeno da je dijete koje žele usvojiti slabo pokretno, djelomično i zbog načina života u domu - radi malog broja radnica koje moraju skrbiti za puno djece, velik dio njih većinu vremena provodi u krevetiću. Od slabe pokretljivosti danas nije ostalo ni traga - njihov sin, koji pohađa vrtić, postao je hiperaktivan. Trenira nogomet, naučio je skijati, a lani je zaplivao u moru - studenom!

- Šetali smo na Puntiželi i on je rekao da bi htio plivati. Rekao sam mu da ćemo kući ručati i da možemo zajedno ići plivati ako to i dalje bude htio nakon što pojede. Nije ga prošla volja, tako da smo se odvažili na to. Inače je jako kompetitivan, vjerojatno to vuče još iz doma, zna se izboriti za sebe. Tete su nam rekle da je uvijek prvi dobivao hranu jer je bio najglasniji. Tako je dobio i nas, odmah nas je zagrlio i uvukao nam se pod kožu, kaže nam otac.

Fascinira i njegovo već formirano mišljenje o posvajanju. Roditelji su djeci do sedme godine dužni kazati da su ih posvojili, što je ovaj par već učinio. No, u ovom slučaju je dječak taj koji roditeljima govori da je posvojen.

- Imao je 4 i pol godine, vozili smo se kroz Štinjan i vidjeli psa kako šeće. Rekao nam je: ovaj pas si traži nove roditelje. Ja sam svoje roditelje pronašao i sretan sam. Mama, ja znam da nisam bio u tvom stomaku, ali i da me ti jako, jako voliš. I dandanas zna da je sve to tako. U principu je on nama ispričao priču! Ovog je Božića također slagao kuglice i crtao želje, "za djecu koja nemaju mamu i tatu kao što nije imao ni on, ali je on hrabar dečko koji je našao svoje mamu i tatu". Sam je sve shvatio, mi nismo vršili nikakav pritisak, ponosno ističu roditelji.

Povezane vijesti

• Kako udomljena djeca spašavaju umiruća ruska sela
• U ime obitelji: Nedopustivo je da se djecu bez roditelja iskorištava za nametanje LGBT ideologije i/ili političko razračunavanje
• PULSKI POSVOJITELJI: U domu su nam je doslovno dali u ruke uz bočicu i pelenu, i rekli da možemo ići!