U Puli je u subotu iznenada preminuo poznati pulski odvjetnik Slobodan Simić.

Rođen je 31. svibnja 1958. godine u Valjevu, od majke Nadežde, domaćice, i oca Ljubinka, oficira JNA. S obitelji je u Pulu preselio u drugom mjesecu svog života te je Pulu smatrao svojim gradom. Završio je OŠ "Moša Pijade" i Gimnaziju u Puli te je 1977. godine upisao Pravni fakultet u Beogradu. Nakon dvije godine izuzetno neuspješnog studiranja u Beogradu, vjerojatno zbog njegovog veselog karaktera i ljubavi prema kartanju, otac ga je vratio u Pulu. Tako 1979. upisuje Pravni fakultet u Rijeci te je, kako je u šali govorio, "levom nogom" u dvije godine nadoknadio "zaostatak" iz Beograda i 1981., u roku, diplomirao.

Odmah nakon što je diplomirao zaposlio se kao pravnik u Tvornici igračaka "Marčanka" u kojoj je radio kraće vrijeme, a zatim postaje pripravnik poznatog pulskog odvjetnika Elija Martinčića kojeg je sve do smrti izuzetno cijenio. Nakon godinu dana pripravničkog staža zaključio je da nema strpljenja čekati godinu i pol dana za polaganje pravosudnog ispita u tadašnjoj SR Hrvatskoj pa je nakon godine dana pripravničkog staža položio pravosudni ispit u Beogradu. Odmah potom otvorio je i svoj prvi odvjetnički ured u Banjoj Luci u kojoj nikada, pa ni tada kada je tamo imao odvjetnički ured, nije bio, a odvjetničku praksu je za to vrijeme obavljao u Puli.

U Puli je svoj odvjetnički ured otvorio 19. prosinca 1985. godine. U šali se uvijek hvalio da je odvjetnik sa najduljim stažem u Puli. Imao je devet pripravnika koji su položili pravosudni ispit iz prve.

Osim posla, ove je godine drugi put postao prvak Hrvatske u bridžu. Osim bridža, njegove strasti bile su francuski jezik i sport, brodovi i krstarenja na svom drvenom brodu "Nadeždi", a zbog Novaka Đokovića je svake godine odlazio u Pariz na Grand Slam turnir Roland Garros. Neposredno prije smrti, prije nego što je iz svoje kancelarije krenuo kući, odgledao je polufinale Novaka Đokovića u Japanu te je ovaj svijet napustio sretan zbog njegove pobjede. Slobodan Simić za sobom je ostavio majku Nadeždu, suprugu Jasnu te djecu Filipa i Aleksandru.

Povezane vijesti

• In memoriam: Leonard Poropat (1983. – 2020.) Profesionalac kojeg ćemo pamtiti po ljubaznosti i osmijehu
• IN MEMORIAM Dane Moravac (1964.-2020.)
• LJUDEVIT SABO Istarsko ugostiteljstvo izgubilo je vrijednog člana i kolegu koji je svojim radom ostavio neizbrisiv trag