Noel Mirković, Dušica Radojčić, Miha Paus i Ana Fonović (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
Pulski su možemovci na ovim izborima, na sveopće oduševljenje članova i simpatizera, premašili vlastita očekivanja i osvojili čak četiri vijećnička mjesta u Puli. Ona su pripala Dušici Radojčić, Mihi Pausu, Noelu Mirkoviću i Ani Fonović. Brojka je to koja im omogućava, osim samostalnog osnivanja kluba vijećnika, potencijalno formiranje većine uz ostale političke aktere.
Kako njihova koordinatorica Dušica Radojčić odmah u startu razgovora potvrđuje da Možemo u Puli neće surađivati s IDS-om, na raspolaganju ostaje još samo Filip Zoričić koji je osvojio istu brojku vijećničkih mjesta, ali tu su im i tri ruke svjetonazorski kompatibilnog SDP-a.
Kako bilo, svima je, barem za sada, mrsko planirati suradnje, a kamoli komentirati razvoj situacije dok se ne raspetlja izbor za prvog čovjeka grada.
1. DUŠICA RADOJČIĆ
Građanima više-manje jedina poznata figura pulskog ogranka stranke Možemo!, diplomirana politologinja na zagrebačkom Sveučilištu s više od 20 godina aktivističkog staža u području zaštite okoliša, prirode i društvene pravde, Dušica Radojčić do nedavno je bila predsjednica Zelene Istre, i to impresivnih 18 godina. Tamo je vodila dva dugoročna programa - Demokratizacija i dobro upravljanje i Okolišna demokracija.
Glavna područja njenog interesa su procjena utjecaja na okoliš i sudjelovanje javnosti u donošenju odluka, a uspješno je prijavila i provela brojne projekte koji se odnose na sudjelovanje javnosti u odlučivanju, procjenu utjecaja na okoliš, otpad i zaštitu prirode. Uz to, pomagala je mnogim građanskim inicijativama u njihovoj borbi za bolji okoliš. Od 2008. godine predsjednica je Koordinacije Društvenog centra Rojc, mješovitog civilno-javnog tijela upravljanja.
Možemo! je, kaže, prepoznala kao jedinu političku opciju koja daje potpuni odgovor na krize s kojima se kao društvo suočavamo, naglašene klimatskim promjenama i novim rizicima koji će, ako se ne poduzmu potrebne mjere, povećati postojeće društvene nejednakosti i ugroziti egzistenciju, zdravlje i sigurnost. Radojčić drži da Pula ima velike potencijale da postane prosperitetna i pravedna zajednica i želi u suradnji sa svojim sugrađanima raditi na njihovom ostvarivanju.
- Kako može, konkretno, (ne)zainteresirana javnost sudjelovati u donošenju odluka na lokalnoj razini?
- Nisu građani nezainteresirani nego im do sada nikada nitko nije dao priliku za stvarno sudjelovanje. Organiziraju se savjetovanja radi zadovoljavanja forme, a zatim se svi prijedlozi ili primjedbe javnosti odbacuju. To je prevara, a ne uključivanje javnosti u odlučivanje. IDS-u nije bilo u interesu da razvija tu pravu demokratsku praksu jer su znali da njihove odluke ne bi prošle test javnosti. Možemo! će ponuditi prave alate za uključivanje građana u odlučivanje. Demokracija se ne događa samo svake 4 godine, prava se demokracija događa prilikom donošenja svake odluke bitne za grad. Današnja je tehnologija takva da se to lako može organizirati, potrebna je samo politička volja. Možemo! se, na primjer, zalaže za veće ovlasti i veće financiranje mjesnih odbora. Oni danas dobivaju
vrlo malo, u prosjeku oko 20 tisuća kuna, a naš je prijedlog daleko veće financiranje za komunalno uređenje, s tim da se o prioritetima za komunalne akcije odlučuje isključivo putem mjesnih zborova građana koji žive u nekom kvartu. Tako se potiče interes za zajedničke odluke, kada ljudi znaju da njihov glas vrijedi i da se uzima u obzir. Na tim bi se zborovima obavezno predstavljali i usvajali urbanistički planovi prilikom donošenja ili izmjena, kako se više nikad ne bi dogodili neki sadržaji neprimjereni kvartu.
- Vidjeli smo neke stare fotografije iz 2008. gdje ste u društvu s Tomislavom Tomaševićem i Teodorom Celakoskijem, i to u pulskom Cvajneru. Koliko dugo i na koji način surađujete?
- Oboje smo ekološki aktivisti, a suradnja nam je dugačka i intenzivna. Tomislav je bio član i jedno vrijeme predsjednik Zelene akcije dok sam ja vodila Zelenu Istru. Naše su organizacije u suradnji s mnogim drugima sudjelovale u nizu kampanja za zaštitu prostora i okoliša odnosno javnih dobara u Hrvatskoj. Neke od tih
kampanja postigle su veliku vidljivost poput zaustavljanja eksploatacije nafte u Jadranu, izgradnje nove elektrane na ugljen Plomin C, privatizacije hrvatskih autocesta i druge. Radili smo na mnogim zajedničkim projektima s različitim temama poput borbe protiv korupcije i upravljanja javnim dobrima u javnom interesu.
- Kako će vam konkretno pomoći platforma Možemo! s nacionalne razine?
- Platforma Možemo! okuplja zaista veliki broj izvrsnih stručnjaka, koji djeluju u tematskim radnim grupama. Takvu stručnu ekspertizu hrvatska politika nije još vidjela. I u tome je bit platforme, ne morate biti član stranke da biste se uključili. Tematske grupe pokrivaju sva područja i nude svoje znanje, iskustvo i vještine u oblikovanju politika za pojedina područja. Razmjena informacija i iskustava je vrlo važna kada ulazite u politiku.
- Kako gledate na potencijalnu, istinabog programski i ideološki heterogenu, oporbenu anti-IDS koaliciju između vas, Zoričića i SDP-a?
- Odluku ne donosim sama, grupa će donijeti odluku o kojoj ćemo obavijesti javnost. Ovo je važan trenutak za Pulu i mi smo toga svjesni. Ponosni smo što smo svojim prvim izlaskom na izbore srušili IDS-ovu većinu u Gradskom vijeću. A tek smo počeli!
2. MIHA PAUS
Drugi po redu na listi za gradsko vijeće, inženjer prometa Miha Paus, magistrirao je na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Otac je jednog sina, a radno iskustvo započeo je u kompaniji za opremanje cesta. Ubrzo nakon toga prešao je u brodograđevnu djelatnost gdje je radio za talijanska i pulsko brodogradilište Uljanik na pozicijama projektanta, konstruktora, voditelja i poslovođe.
Osim toga, već je treći mandat aktivan, putem nezavisne liste s prijateljima i kolegama, u Mjesnom odboru Veli Vrh, a sve je započelo 2012. godine s udrugom mladih "S Vrha".
Kao veliki zaljubljenik u svoj grad, njegovu povijest i znamenitosti, za sebe će reći da nikako nije pasivni član društva, već osoba kojoj je identitet Pule duboko utkan u život i svijest. Duboko razočaran politikom u Hrvatskoj, nikada se nije učlanio ni u jednu stranku, smatrajući ih potpuno društveno destruktivnima.
Međutim, ipak je potpuno svjestan da se stvarne promjene mogu provesti jedino putem politike. Kada je već odustao od nade da će se stvari početi pozitivno mijenjati, pojavila se politička platforma Možemo! u kojoj je prepoznao nadu da se stvari ipak mogu promijeniti. Skupina je to izuzetno odgovornih, temeljitih, studioznih ljudi, koji su se dokazali svojim poslovnim i aktivističkim djelovanjem, a čiji motivi nisu osobna, već društvena korist, tvrdi Paus.
- Koji je prvi potez koji bi napravio kao gradski vijećnik?
- Prvo treba napraviti reviziju gradskih financija i spriječiti neracionalno trošenje i korupcijske veze. Zatim treba promijeniti način upravljanja da bi postali pravi servis građanima i ostvarivali zacrtane ciljeve. Potpuna transparentnost proračuna nam je cilj, da ljudi znaju kome i za što ide novac. To se može ostvariti lako i u kratkom roku. Već ima dobrih primjera u Hrvatskoj po tom pitanju, ne treba puno izmišljati.
- Kakvu Pulu bi volio vidjeti za 10 godina?
- Hitno nam je potrebna strategija razvoja koja će uključiti povratak Pule na more uređenjem rive, stavljanjem u funkciju industrijske zone Šijana i oživljavanje Uljanika, odnosno prostora
Arsenala, koji treba nastaviti služiti brodograđevnoj ili bilo kojoj drugoj industrijskoj, proizvodnoj svrsi. Potrebno je zaustaviti otvaranje trgovina i poticati proizvodne djelatnosti. Imamo primjer po Europi, gdje gradska vlast priprema teren i infrastrukturu, da bi ga potom dala proizvodnim tvrtkama. Moramo imati industriju i proizvodnju, toga nam kronično fali. Pula za 10 godina mora imati oživljenu i uređenu gradsku jezgru, ugodnu za život, s malim trgovinama, punu života u večernjim satima.
- A turizam?
- Naravno, trebamo živjeti i od turizma, ali on mora biti održiv i ne smijemo privatizirati i uništavati ljepote zbog kojih nam turisti i dolaze. Dosadašnji masovni turizam i njegova izuzetno kratka
sezonalnost se već pokazao kao promašaj. Cijene nam idu u nebo, radnici rade kao robovi bez dana odmora pa će se, kao, odmoriti preko zime. Međutim, kako će netko starije dobi pratiti taj
tempo? Nažalost, doveli smo se do toga da nam je turizam skoro pa jedino što imamo!
- Radio si u Uljaniku. Kako si doživio njegovu propast?
- Jesam, i svi muškarci u mojoj obitelji također. Uljanik nas je hranio, sagradio kuće, i svi smo teško gledali kako propada. Cijela moja ulica Borik je "Uljanikova" - bravari, portiri, inženjeri,
tokari, zavarivači, električari. Evo, upravo sjedimo pored radničkih zgrada. Uljanik je sagradio dobar dio Pule. Nastojat ćemo pomoći da se on ponovo digne na noge.
3. NOEL MIRKOVIĆ
Dizajner i aktivist Noel Mirković "treći je među jednakima" na možemovoj listi za gradsko vijeće. S višedesetljetnim iskustvom rada za razne naručitelje, od javnog do privatnog sektora, više godina radio je i kao grafički urednik Glasa Istre. Većinu tog perioda proveo je na funkciji jednog od sindikalnih povjerenika.
- Dizajner sam svega i svačega, oblikujem sve što treba. Učenik sam Ivana Obrovca, pripadam prvoj generaciji pulske umjetničke škole. Karijeru sam započeo u tada jedinoj firmi koja se bavila dizajnom u Puli - Studiju za vizualne komunikacije, kaže Mirković.
Aktivan je bio i tijekom prosvjeda za Muzil, plaže, davnog štrajka u Glasu Istre i onog recentnog. Koautor je izložbe Uljanik nastaloj povodom štrajka uljanikovaca, a predsjednik je vijeća Mjesnog odbora Nova Veruda. Za sebe će reći da prati razvoj novih tehnologija i načine njihove implementacije u svakodnevni život grada.
- U petak smo stavili u pogon dva senzora, na Valdebeku i Stoji, koji mjere količinu lebdećih čestica PM2,5 i PM10. Bilo tko može bilo kada provjeriti kakva je situacija. Ne trebaju nam službeni mjerači i članci u novinama. Ne možemo govoriti o razvoju grada bez da ga izmjerimo. Imamo odličan primjer Barcelone, napominje Mirković.
Gorljivi je zagovarač korištenja bicikla u gradu kao odgovarajuće zamjene za automobile. Tvrdi da je (ne)zainteresiranost građana proporcionalno povezana s nevoljkošću garnitura na vlasti da nađu načine da građanstvo zainteresiraju za participaciju u odlukama.
Vjeruje da grad pripada građanima i da je svaka vlast koja nema čvrstu i stalnu vezu s građanima koji će joj čuvati leđa od nasrtaja kapitala osuđena na klijentelizam i korupciju. Pridružuje se inicijativi Možemo iz uvjerenja da Pula i njezino stanovništvo trebaju grad u centru Jadrana, a ne na kraju poluotoka, grad koji će živjeti 21. stoljeće punim i nezagađenim plućima.
- Kad me Dušica pitala bi li se pridružio Možemo, odmah sam prihvatio. Ne moram ni čitati program, znam da zastupamo praktički ista uvjerenja. Oduvijek sam bio aktiviran više nego što sam se aktivirao, zaključuje Mirković.
4. ANA FONOVIĆ
Po struci profesorica hrvatskog jezika, književnosti i lingvistike. Četvrta na listi Možemo! i nova gradska vijećnica Ana Fonović diplomirala je 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u talijanskim osnovnim školama u Balama i Umagu kao učiteljica hrvatskoga jezika, što samo po sebi zvuči vrlo izazovno, što zbog svakodnevnih putovanja, što zbog bilingvalnih sredina u kojima radi. Talijanski dijalekti koji se govore u Balama, Umagu i okolici pravo su lingvističko bogatstvo Istre i jezični dragulji, a važnost njihova očuvanja postaje svakim danom sve veća s lingvističkog i naravno sociološkog gledišta, smatra Fonović.
- Je, prilično je izazovno budući da je riječ o bilingvalnim sredinama, stoga način rada i realizacija pedagoških sadržaja na razini hrvatskog jezika postaju zahtjevniji i složeniji. Međutim, radi se o pretežito bilingvalnoj djeci koja se izvrsno služe s oba jezika, kaže Fonović.
Nekoliko je godina radila i u sustavu hrvatske nastave u inozemstvu, i to u susjednom nam Trstu, dok je od 2015. godine koordinirala tim sustavom za područje Italije, vodeći tako nastavna mjesta u Trstu, Rimu, Udinama, Milanu i pokrajini Molise.
- Radi se o programu koji organizira Ministarstvo znanosti i obrazovanja za djecu naših iseljenika po europskim i svjetskim državama, a traje maksimalno četiri godine, kao svojevrstan učiteljski mandat, objašnjava Fonović.
Zanimaju je, kaže, zelene politike i održive strategije. Vjeruje u bolje i pravednije društvo koje prije svega brine o svojim najranjivijim članovima - djeci, starijima, bolesnima, socijalno depriviranim i marginaliziranim skupinama.
- Današnja vlast apsolutno ne brine dovoljno o ranjivim članovima društva. Ima jako puno prostora za napredak, između ostalog, i u socijalnim politikama i domeni obrazovanja i odgoja. Kada sam vidjela da se formira Možemo! u Puli, osjetila sam da im pripadam, pogotovo zbog njihovih zeleno - lijevih politika i programa. Znam da me za rad u Vijeću čeka puno učenja, rada, čitanja, ali mislim da sam dovoljno sustavna i temeljita te da će moj rad biti kvalitetan i svrsishodan, zaključuje Fonović i dodaje da je Pula zapravo nazadovala 30 godina zbog, između ostalog, gospodarenja otpadom, ali i niza krivih politika, odluka i načina upravljanja koji su grad doveli do gubitka svakog identiteta: gospodarskog, urbanog, prostornog, kulturnog.
- Zelene politike su do sada u Puli postojale samo na deklarativnoj razini. Stoga mislim da je odgovor na tu krizu upravo - Možemo!.