Nekadašnji restoran Delfin
Ovih dana krenula je rekonstrukcija bivšeg restorana Delfin u Kandlerovoj ulici, preko puta pulske katedrale, koji je desetljećima bio napušten i zapušten. Novi vlasnik je tvrtka Fred Bobek, koja je, kako doznajemo, atraktivni prostor u starom gradu kupila od Arena Hospitality grupe. Neslužbene su informacije da će u ovaj objekt na koncu biti uložena vrtoglava tri milijuna eura, u što ulazi i cijena koja je plaćena za taj prostor.
Duje Cvitan
Pulski ugostitelj Duje Cvitan, koji će, kako kaže, biti partner u poslovanju budućeg restorana, ekskluzivno za Glas Istre otkriva da će novom ugostiteljskom objektu nadjenuti ime Duomo. Cvitan naglašava da su građevinsku dozvolu dobili u vrlo kratkom vremenu, ali nam nije mogao reći kada će novi restoran otvoriti svoja vrata za goste. Naime, radovi tek počinju, a hoće li oni teći onom brzinom kojom se investitor nada, teško je predvidjeti.
Lokacija je sama po sebi osjetljiva. Budući da se radi o starom gradu, bit će potrebno usko surađivati s konzervatorima. No, Cvitan naglašava da će pri obnovi gledati da ostave što više elemenata bivšeg restorana. Novi će ugostiteljski objekt, naravno, biti suvremeno opremljen, ali nastojat će, kaže, zadržati i atmosferu starog, kultnog Delfina.
Delfin se nalazi odmah pored katedrale
Riječ je o velikom objektu s ogromnom terasom, gdje se nekada zabavljala čitava Pula, a bilo je tu i poznatih gostiju iz svijeta filma i gospodarstva. Vladimir Brajković, čovjek koji je obilježio desetljeća pulskog ugostiteljstva i koji je bio dugogodišnji voditelj Delfina, sve do 1985. kada prelazi u ACI pa potom na Brione, a valja reći i da je bio prvi koji je doveo slavnog talijanskog kantautora pulskih korijena Sergija Endriga u Pulu, ali to je tema za neki drugi novinski tekst, kaže nam da je taj restoran bio po mnogočemu broj jedan ne samo u Puli, već u čitavoj Istri. Tu su se održavali poslovni ručkovi, večere, zatim banketi, dolazili su poslovni partneri brodogradilišta Uljanik, važne delegacije, tadašnji općinari…
Posebna je priča bio filmski festival, pogotovo dok je na njegovom čelu bio Martin Bizjak. Delfin je tada, ističe Brajković, bio festivalski centar, restoran je radio gotovo 24 sata na dan.
"Da ste u to vrijeme prošli pokraj Delfina u dva ujutro, vidjeli biste da je sve bilo puno, i terasa i unutarnji prostor", kaže Brajković.
Ovako je to nekad izgledalo
Svake je večeri je bila neka fešta na kojoj su se viđale sve najveće zvijezde jugoslavenskog filma.
Koliko je taj restoran bio popularan, govori i podatak da se mjesecima unaprijed više nije moglo pronaći mjesto za novogodišnji doček, a prostor nije bio mali. Naime, u zatvorenom dijelu, onom restoranskom, jer bio je tu dio i za bife, bilo je više od sto sjedećih mjesta, uz još toliko na terasi. Kad već spominjemo bife, tu su svakodnevno svraćali mnogi poznati novinari Glasa Istre i Radija Pule, ali i ljudi iz javnog života grada, umjetnici…
Brajković, koji je u jednom trenutku paralelno vodio Delfin i restoran Zagreb, kaže da je u ovom restoranu bilo zaposleno između 16 i 20 ljudi. Ljeti bi, kad bi se na nebu pojavio makar i oblačić, u restoranu nastala panika, opisuje nam Brajković koliko je posla u turističkoj sezoni znalo biti. Kaže da je to bio takav pritisak da su oni koji su trebali dolaziti na posao u 15 sati dolazili u podne.
Vladimir Brajković bio je voditelj restorana Delfin do 1985.
Turisti bi se izmjenjivali kao na traci, a u istom je trenutku trebalo poslužiti i po više od 200 ljudi.
Kažu da se u Delfinu vjenčalo više od pola Pule, što potvrđuje i Brajković.
"Dok sam vodio Delfin, tamo smo organizirali više od 500 svadbi. Znate kako znam? Poklanjali su mi konfete koje sam uvijek donosio doma, a moja ih je kćer slagala u ormar. Jednom je prilikom kod mene doma došao Oliver Dragojević, koji je često nastupao u objektima koje sam vodio, pa smo postali prijatelji, a i rođeni smo na isti dan. Kad je vidio te konfete, rekao mi je: Pa koliko si se ti puta u životu vjenčao? Uglavnom, jednom je kćer pobrojala koliko je tih paketića konfeta bilo - više od 320! Kad bih pričao samo o zgodama s pireva, trebao bi nam poseban članak", kaže Brajković, koji je u svojoj bogatoj karijeri organizirao objede i za visoke delegacije koje su dolazile u posjet Josipu Brozu Titu.
Puljani su jednostavno obožavali Delfin. Pohodili su masovno razne programe, tematske večere koje su tamo bile organizirane, poput Ribarskih noći na kojima su obično svirali Anelidi.
"Prosječan građanin si je mogao priuštiti izlazak u Delfin. Nekad su se ljudi jako puno družili, jednom tjedno se odlazilo u gostione Učka, Poreč, Pula, zatim Narodni restoran, Kod Čapalije… Bilo je pregršt mjesta kojih danas više nema, ne postoje", konstatira Brajković.
Doček jedne nove godine u Delfinu
Što se tiče ponude, Delfin je zapravo bio klasičan restoran za ono vrijeme. Bilo je tu i ribljih i mesnih jela, jelovnika prilagođenih turistima. Brajković je čak uveo i pizze, ali samo ljeti jer su inozemni gosti to tražili, a njima se valjalo uvijek prilagoditi. No, bilo je tu i inovativnosti. U Delfinu se, recimo, nudio tatarski biftek, koji za ono vrijeme nije bio uobičajena ponuda u ugostiteljskim objektima. Bilo je tu i atraktivnih flambiranih jela, uvijek svježih prstaca, čija konzumacija tada nije bila zabranjena.
Upravo su ti prstaci Delfinu, prema riječima Brajkovića, osiguravali da dobiva žive kvarnerske škampe. Naime, prstace je Delfin nabavljao i za poznati opatijski restoran Bevanda, a on je zauzvrat slao škampe.
Do kvalitete onoga što izlazi iz kuhinje se itekako pazilo. Brajković kaže da je ekipa iz Delfina često odlazila na kulinarska natjecanja, pritom osvojivši pregršt diploma i medalja.
Bivši Arenturist je, zanimljivo, još 80-ih na tom mjestu planirao izgraditi mali gradski hotel s restoranom. Za to je, kaže nam Brajković, imao i suglasnost tadašnje Općine. A zašto se to nikada nije realiziralo, ni njemu nije poznato. Uglavnom, došle su 90-e i Delfin je nestao, zatvorio je svoja vrata koja će tek nakon tri desetljeća ponovno biti otvorena. Brajković ima koristan savjet za novog vlasnika.
"Tko god da je kupio restoran, taj će napraviti dobar posao. Jer pozicija je odlična. Mislim prije svega na turističku sezonu. Da sam na njihovom mjestu, najviše bih novca uložio u opremu. Ali moraju se jako dobro pripremiti za sezonu, jer bi mogli zaplivati koliko će, siguran sam, imati posla", zaključuje.