IZLOŽBA HANE MARMARAC

Pejzažni imaginarij na rubu apstrakcije u labinskoj galeriji Alvona


U labinskoj galeriji Alvona otvorena je izložba labinske samouke slikarice Hane Marmarac koja se predstavila s 13 novih slika velikog formata, ulja na platnu i akrila.

Ljubav i strast

- Isprobala sam sve tehnike, a ove slike su rezultat kombinirane tehnike. Slikala sam pejzaže apstrakcijom jer želim promijeniti stvarnost i realnost. Mislim da sam uspjela u tome. Slikarstvo je moja velika ljubav i strast pa planiram i dalje slikati, stvarati i izlagati, rekla je Hana koja je rođena 1952. u Tuzli, a Labin je postao njezinim domom krajem 60-tih. Slikarstvo je oduvijek bilo njezina velika ljubav i strast te je kao samouka marljivo radila i istraživala tehnike slikanja gradeći svoj put, a 2010. godine je u Beču kod akademskog slikara i grafičara Radisava Đokića pohađala tečaj stručnog usavršavanja. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama amaterskih stvaratelja, a samostalno izlaže od 2006. u Labinu, Poreču, Pazinu, Funtani, Raši, Barbanu i Svetvinčentu. Vedran Šilipetar, autor predgovora u katalogu nazvao je Hanine radove pejzažnim imaginarijem na rubu apstrakcije, a susret sa slikarskim radovima Hane Marmarac iznenađenjem.

- Kada me galerist Vinko Šaina zamolio da dođem pogledati njezine posljednje radove, uistinu nisam znao o kome se radi, a još manje o kakvim je radovima riječ. Pisati o autoru, odnosno o stvaralaštvu osobe o kojoj ne znate apsolutno ništa doista je nezahvalno, pogotovo ako se radi o samoukoj autorici čiji vam je opus i životni put potpuna nepoznanica. "Teško...", pomislio sam pogledavši njezine akrilike na platnu izložene na trijemu Šaininog ateljea, čiji pogled puca na pejzaže slične onima s Haninih slika. U moru radova više ili manje postimpresionističke provenijencije magnetski me privukla slika tirkizno-plavičaste game s crnim linijama u prvom planu koja u potpunosti ruši granice između figuracije i bilo kakvog realističnog poimanja stvari. 'To je to', pomislio sam. Ovo obećava. Ima smisla. Ova žena osjeća. Želi više od sebe i od svojeg izraza. Bori se protiv onoga što vidi i daje prednost osjećajima. Želi korak dalje, treba joj drugačija realnost, želi napredak, traži pomak. A upravo je to ono što svaki izraz čini vrijednim, ma koliko prokušan bio ili obilježen deja vu efektom, rekao je Šilipetar te dodao da je u kratko vrijeme koliko je uspio istražiti dosadašnje stvaralaštvo Hane Marmarac, uvidio da je vezana za uvjetno rečeno pejzažno slikarstvo, a jedan od najdražih umjetnika joj je Van Gogh.

Imaginarij

-Naslovna slika kataloga, po mom je skromnom mišljenju ponajbolji primjer stapanja pejzažnog imaginarija i crtačkih afiniteta u skladnu cjelinu koja po svim parametrima struke može parirati ili se u najmanju ruku kretati u smjeru umjetnosti, primjerice portugalske slikarice Marie Helene Vieira da Silva. Duboko vjerujem da je novi likovni put labinske autorice naznačen upravo u toj slici te da će ukoliko bude i dalje ustrajala u radu u skoroj budućnosti osvanuti još smjelija, a u stručnom kontekstu i zrelija rješenja, rekao je Šilipetar. Izložba u prestižnoj galeriji Alvona zasigurno je tek početak jedne fantastične likovne priče i nadasve autoričinog sazrijevanja. Iz tog razloga treba joj iskreno čestitati na ustrajnosti i entuzijazmu, kazao je. (Branko BIOČIĆ)-

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter