Pulski filmski festival stigao je do 69. izdanja. Festival se otvara u subotu, a do 24. srpnja filmovi će se prikazivati u Areni, kinu Valli, Istarskom narodnom kazalištu, na Kaštelu, plaži Ambrela, ali i na Brijunima, u Rovinju na ljetnoj terasi Zajednice Talijana, te u Poreču u Ljetnom kinu Roxy.

Hrvatski natjecateljski program ove godine donosi deset naslova koji će se prikazati u Areni i Kinu Valli, a festival u subotu u 21.30 otvara "Šesti autobus" redatelja Eduarda Galića. U konkurenciji za nagrade iz Hrvatskog programa su i "4:2" Anđela Jurkasa, "Baci se na pod" Nine Violić, "Divljaci" Darija Lonjaka, "Glava velike ribe" Arsena Oremovića, "Illyricvm" Simona Bogojevića Naratha, "Nosila je rubac črleni" Gorana Dukića, "Punim plućima" Radislava Jovanova, "Stric" Andrije Mardešića i Davida Kapca te "Zbornica" Sonje Tarokić. Osim domaćeg natjecateljskog programa, tu je i Međunarodni program, kao i studentske projekcije, Pulica, industrijski program, Filmovi u nastanku, Pula academy i posebne projekcije te propratni programi koji uključuju izložbe, koncerte, predstavljanje knjiga i razgovore s lokalnim filmašima.

O tome kako je bilo pripremati filmski program i što će se zanimljivo moći vidjeti na 69. Puli, razgovarali smo s umjetničkim ravnateljem Pulskog filmskog festivala Pavom Marinkovićem, koji je na ovoj funkciji od prošle godine.

- Koliko vam je iskustvo rada na prošlogodišnjem festivalu pomoglo da lakše realizirate program na ovom?

- Sigurno da je pomoglo. Iako prošlogodišnjim festivalom ne bi smjeli biti nezadovoljni, bilo je situacija koje smo mogli riješiti bolje, i onda se potruditi da takvih situacija ne bude u budućnosti. Grešaka i krivih procjena bit će uvijek, kao i izgubljenih utakmica u sportu, ali cilj je ne ponavljati iste pogreške.

- Kakva je bila suradnja s producentskim kućama i autorima, je li bilo pitanja zašto jeste ili niste uvrstili određeni naslov? U jednom intervjuu izjavili ste da je bilo pritisaka da određeni film uvrstite u raniji termin večeri u Areni.

- Sa svim produkcijskim kućama, suradnja je bila dobra, pouzdana i s međusobnim poštovanjem. No, imamo deset hrvatskih filmova, a nedovoljno prestižnijih slotova u Areni, tzv. prvih projekcija. Neuvrštavanje naslova u prvi termin u Areni, autori tumače kao svojevrsno poniženje i degradaciju makar to naravno nije. Imamo limitirani broj termina, a imamo i pulsku publiku, punu Arenu koja također ima svoja očekivanja. Neki filmovi bi trebali biti prikazani u prvom terminu u Areni. Ali ne svi. Iz nekoliko razloga. Kao prvo; nema dovoljno slobodnih termina, a kao drugo; neki su filmovi komornije prirode i teže će izdržati teret Arene. Nakon što radite na svom filmu pet godina, sanjate premijeru u Puli, a umjetnički ravnatelj vam saopći da film ne može igrati u Areni na prvoj projekciji, naravno da niste sretni i želite to svim silama promijeniti. Autorima je onda manje poniženje da im film igra u drugoj projekciji u Areni, nego da igra u predvečernjoj gala projekciji u ispunjenom kinu. To je kriva logika.

U Areni su izviždali velikog Mimicu, Radić je bio svjestan toga da Arena nije saveznik njegovih filmova, a Ogresta je za svoje "Projekcije" insistirao da budu prikazane u kinu. Ako sljedeće godine bude još više filmova od deset, a bit će sigurno, rješenje s kojim su svi zadovoljni ne postoji. Ja nisam pristaša prikazivanja hrvatskih filmova na drugoj projekciji u Areni, a mislim da nije ni publika, ali ovog puta sam popustio. U kinu pak, na gala projekcijama ove godine ćemo ugostiti Oscarovca Ruzowitzkog s filmom "Nasljednici", jednu od pobjednica Berlina, a to je Kurdwin Ayub s filmom "Sunce" te nekoliko hrvatskih premijera, između ostalog Tornatoreov dokumentarac o velikom Morriconeu. Većina projekcija imat će i crveni tepih i razgovor s autorima. Treba zanemariti osobni ego, što naravno nije lako, i pomiriti se da određeni komorni naslovi bolje pašu u kino, za koje na koncu i snimamo filmove, nego u Arenu.

- Koliko ste uspjeli u tome da Pulski filmski festival bude mjesto na kojem će se domaći filmovi premijerno prikazivati? Šest filmova će imati svjetsku, a jedan hrvatsku premijeru u hrvatskom programu. Jeste li zadovoljni time?

- Ne radi se ovdje samo o brojkama. Pulskom filmskom festivalu bitno je imati određenu ekskluzivu, jer ona donosi i publiku, ali i međunarodne goste. Ne bih mahao s brojem premijera kao s nekim dostignućem. Više smo truda uložili da dovedemo dva filma koji neće kod nas imati svjetske nego hrvatske premijere, ali koji su već ostavili bitan pečat ovogodišnje produkcije u Hrvatskoj i susjednim zemljama, a to su "Stric" za kojeg smo se izborili nakon iznenadnog uvrštenja u Karlove Vare gdje je dobio nagradu te veliki hit "Ljeto kad sam naučila letjeti" koji je praktički odgodio hrvatsku premijeru te promotivnu kampanju podredio pulskom festivalu. Zadovoljan sam svime time, a zadovoljan sam i brojem svjetskih premijera koje će doći vidjeti delegati međunarodnih festivala u potrazi za nekim pulskim otkrićem. Žao mi je što su "Divljaci" i "Baci se na pod" imali svoje kino premijere prije festivala, ali oba filma imala su svoje razloge i ja ih poštujem, a za nas su još itekako zanimljivi filmovi. Ni oni još nisu imali međunarodnu premijeru i možda im Pula može pomoći. Jedini stari film Hrvatskog programa je "Zbornica", ali o tom filmu je toliko toga dobroga napisanog tako da se nadam da će kao osvajač "Oktavijana" i dalje biti mamac za publiku.

- Kako je bilo raditi na međunarodnom programu? Vidim da ni ondje ne nedostaje premijernih naslova no većina filmova dolazi iz Europe (i jedan iz Izraela koji je barem geografski u Aziji)?

- Svi filmovi dolaze iz Europe (Izrael je član Eurimagesa), a od 11 filmova šest je manjinskih hrvatskih koprodukcija. Za devet naslova odlučili smo se već ranije, a izazov je bio pridružiti im dvije nove manjinske koprodukcije tvrtke 4Film prikazane na nedavno završenom Canneskom festivalu. To su ukrajinska "Vizija leptira" koju će direktno s ratišta predstaviti sam redatelj Maksim Nekonečni te turski "Dani suše" renomiranog Emina Alpera. Međunarodni program je organski miks najatraktivnijih manjinskih hrvatskih koprodukcija i europskog filma koji nas se tiče, ili barem govori o nečemu što nam je blisko. Autori su vrlo eminentni, poput Erana Kolirina, Bogdana Apetrija ili Jana Matuszynskog. Svi će oni doći u Pulu, predstaviti svoje filmove pulskoj publici te razgovarati s njom nakon projekcija. Većina Međunarodnog programa prikazat će se na Kaštelu, dok ćemo u kinu imati dvije predvečernje gala premijere, "Sunce" talentirane Austrijanke Kurdwin Ayub, najbolje debitantice Berlinalea te manjinske koprodukcije "Mimi".

- Što biste preporučili od ostalog programa, znam da u Puli ima gledatelja i gledateljica koji vole nešto posebno, gdje biste njih uputili?

- Najposebniji, ali i najneugodniji film Pulskog festivala je dansko-nizozemski "Ne govori zlo" i svakako bih od njega odvratio sve mlađe od 18 godina. Ali svima onima koje vole filmove Michaela Hanekea, Rubena Ostlunda, a bliski su im psihološki horrori, svakako bih ga preporučio. Film igra u srijedu 20. srpnja na Kaštelu u 23 sata. Oni koji vole dobru tarantinovsku zabavu ne bi smjeli propustiti "Čudake na slobodi" veliki talijanski kino hit iz Venecije, one koji vole Indianu Jonesa svakako bih uputio na "Čovjeka iz Rija" s Jean-Paul Belmondom koji je izravno poslužio kao inspiracija Spielbergu. Naravno, preporučujem i hrvatsku premijeru "Belfasta" Kennetha Branagha, dobitnika Oscara za najbolji scenarij i film zatvaranja festivala u subotu 16. srpnja. "Čovjeka iz Rija" i "Belfast" prikazujemo u isto vrijeme, ali radi se, nadamo se o drugačijoj publici. No, uza sav, nadam se odličan međunarodni program, želim da je Arena puna publike koja iščekuje vidjeti novu hrvatsku filmsku produkciju, i kojoj će biti drago da je taj svečan čin uveličala. Molio bih pulsku publiku da podrži nove hrvatske filmove i nakon ponoći te da svakako revno glasuje za svoje favorite.

- Postoji li neki film (ili više njih) koji ste željeli vidjeti na ovom festivalu, ali zbog financija, nezavršene produkcije ili nečeg trećeg to nije bilo moguće?

- Nekoliko vrlo dobrih hrvatskih filmova je završeno, ali čekaju pozive s nekih većih festivala pa ih u Puli očekujemo tek sljedeće godine, nadam se, na što ekskluzivniji način. Bilo je još filmova o kojima smo razmišljali, ali prava za naš teritorij, kao i regionalna strategija promocije nisu bili riješeni pa smo odustali. Osim za ove dvije koprodukcije iz Cannesa za koje smo jedva našli dobre slobodne slotove, za neke druge manevre više nije bilo ni mjesta ni vremena.

Povezane vijesti

• Otvoren natječaj za prijavu filmova na 63. PFF
• Dio programa PFF na Brijunima. Donosimo program
• "Ljeto kada sam naučila letjeti" - Dječji film o dječjim i odraslim temama