Iako u pulskom Obiteljskom centru ne raspolažu informacijama o porastu slučajeva obiteljskog nasilja, pa tako ni o rastu nasilja nad djecom, potvrđuju da postoji povećana potražnja za uslugama ove ustanove. Savjetovanja je čak oko 40 posto više u prvom ovogodišnjem tromjesečju u odnosu na lani, najviše zbog pitanja vezanih uz odgoj i podizanje djece te radi narušene komunikacije i teškoća u partnerskim odnosima, što u Centru prije svega pripisuju povećanom stresu zbog pandemije Covida-19. 

Prvenstveno savjetovalište 

Čak 60 posto angažmana stručnjaka u Centru odnosi se na Obiteljsko savjetovalište u koje dragovoljno, besplatno i bez ikakvih uputnica dolazi sve više ljudi. Pravnica Jelena Pereša kaže da je i smjernica Ministarstva da posebnu pozornost posvete obiteljima u potrebi, kojih je sve više.

- Izazovi vezani uz djecu multipliciraju se jer se i odrasla osoba nalazi u izazovnoj situaciji u ovom vremenu, a ako je i član obitelji i roditelj, multipliciraju mu se uloge i izazovi. Uvijek je naglasak na djeci, objašnjava Pereša.

Iako djeluje u zgradi pulskog Centra za socijalnu skrb na Forumu, Obiteljski centar zapravo je dio Centra za socijalnu skrb u Pazinu i pokriva potreba ljudi iz cijele Istre. Osnovan je kao samostalna ustanova 2007., a pod okriljem je Centra u Pazinu, kao njegova podružnica od 2014. godine. Ines Puhar, socijalna radnica i pročelnica ustanove, navodi da je od osnivanja do danas njihove usluge savjetovanja i druge grupne preventivne programe koristilo više od 6.000 građana.

Osim Obiteljskog savjetovališta, provode preventivne i edukativne programe za suradnike i stručnjake te program stručne pripreme za potencijalne posvojitelje. Nadležni su za obiteljsku medijaciju, što je instanca između obaveznog savjetovanja pri Centru za socijalnu skrb prije razvoda i suda, te poslove vezane uz djelatnost dadilja.

- U Obiteljskom savjetovalištu pružamo stručnu pomoć i podršku, bilo da se radi o narušenim partnerskim odnosima i komunikaciji ili nedoumicama i teškoćama vezanim uz odgoj i podizanje djece. Tu su i izazovi koje donose životne situacije: od gubitka posla, nekih životnih promjena, problema u obitelji, ako je član obitelji psihički bolestan ili ovisnik. Obuhvaćamo i područje vezano uz obiteljsko nasilje, s time što nismo eksplicitno vezani uz protokol o postupanju, kao što su to Centar za socijalnu skrb i policija. Međutim, mogu nam se obratiti ljudi koji su bili žrtve ili su bili u okolnostima da su bili počinitelji i žele raditi na sebi. Mi u prvom redu pružamo usluge savjetovanja: zapošljavamo četiri osnovna stručna profila, socijalnu radnicu, psihologinju, pravnicu i socijalnu pedagoginju. Svi imaju dodatne kvalifikacije, a dvije kolegice uz to imaju i status psihoterapeuta, objašnjava Puhar. 

Besplatno i bez uputnice 

Zbog čega se ljudi najčešće obraćaju ovoj instituciji? Pročelnica navodi da se trećina ljudi javlja zbog poteškoća vezanih uz bračne, partnerske odnose, bilo da se radi o bračnim krizama, prekidu ili nečem trećem. Druga trećina javlja se zbog izazova vezanih uz podizanje djece, a u posljednjoj trećini čitav je niz razloga: od nasilja, ovisnosti, potrebe za radom na sebi, suočavanja s različitim životnim izazovima i gubicima.

Glavna načela Savjetovališta su stručnost, profesionalnost, diskrecija i dostupnost usluga. Iako ljudi dolaze dragovoljno, Puhar veli da ih itekako može netko uputiti, bilo liječnik, savjetnik na burzi rada, školski stručnjak ili neka druga služba.

- Ponekad je dovoljan jedan razgovor, ali vrlo često je potrebno više susreta. Osim savjetovališta, važna je naša preventivna uloga, odnosno osmišljavanje, pokretanje i provedba preventivnih programa, usmjerenih na djecu i roditelje. Osim toga, kroz članstvo u raznim županijskim i gradskim tijelima sudjelujemo u poticanju i kreiranju planova i programa koji se provode u zajednici. Značajno potičemo volonterski rad i angažirani smo i u promociji i senzibilizaciji kad su u pitanju prava djece, borba protiv nasilja, dakle poticanje obiteljskih vrijednosti, ljudskih prava te prava osoba s teškoćama, nabraja Puhar.

Kada je riječ o recentnom slučaju obiteljskog nasilja u kojem je život izgubila dvogodišnja djevojčica, ali i drugim primjerima obiteljskog nasilja, Puhar veli da nije moguće spriječiti baš svaki tragičan događaj, čak i kad bi postojala izuzetno dobra prevencija, bolji propisi i najadekvatnija podrška stručnjacima koji se bave takvim zahtjevnim poslovima. 

Nerealno okrivljavanje sustava 

Govoreći o uzrocima lošeg odnosa u obiteljima, kaže da se ljudi vrlo često ponašaju na način kako su nešto naučili i doživjeli. Pereša dodaje da je u Hrvatskoj tjelesno kažnjavanje djece zakonom zabranjeno 1999. godine.

- Na pitanje gdje smo danas, možemo staviti tri upitnika. Obiteljski centar je 2009. u suradnji s resornim ministarstvom, a ono pak u suradnji s Vijećem Europe, provelo kampanju protiv tjelesnog kažnjavanja koja je bila izuzetno dobro razrađena i razvijena. Za discipliniranje djece kažnjavanjem kao odgojnom metodom ne možemo preko noći reći da se neće pojavljivati. No, možemo reći da roditelji koji se uključuju u radionice u pravilu imaju manji rizik podlijeganja tom obrascu ponašanja. Dijete je subjekt prava, a malo ljudi je educirano i smatra da je dijete objekt prava. Ne doživljava ga se odmalena kao osobu koja sudjeluje u procesu odgoja, da imamo interaktivan proces odrastanja, učimo jedni od drugih i osluškujemo potrebe i tako razvijamo odnos. Pa kad imamo dobar odnos, neće biti nikakve potrebe za drugačijim načinom discipliniranja i modeliranja, nego ćemo imati zajednički rast i snažan odnos, objašnjava Pereša.

Povezane vijesti

• Ministarstvo uprave: Tri nove e-usluge u sustavu e-Građani
• Svijet pojačava pripreme za pandemiju koronavirusa
• Njemački ministar zdravstva: koronavirus postao "svjetska pandemija"