RAZGOVOR
OSNIVA SE UDRUGA ŽENA BRANITELJICA DOMOVINSKOG RATA PULA / SLAVICA PORUBIĆ KUKAL: "Istra je dala jako puno branitelja. Međutim, gdje su žene?"
Program je i cilj je da se zaštiti status žena braniteljica, sudionica u Domovinskom ratu i njihovo uklapanje u suvremeno društvo, ali i psihosocijalna pomoć članicama, što je prioritet, kaže buduća predsjednica udruge Slavica Porubić Kukal
Slavica Porubić Kukal
"Situacija u državi i Vučićeva tužba protiv pilota nameće da se i u Istri pokrenu i žene", započela je Slavica Porubić Kukal, idejna začetnica i buduća predsjednica udruge u osnivanju koja će nositi naziv Udruga žena braniteljica Domovinskog rata Pula.
"Već postoji nekoliko udruga žena braniteljica koje su se organizirale u Vinkovcima, Vukovaru i Karlovcu, nas iz Istre nigdje nema, a postojimo - tu smo", kaže Porubić Kukal. Navodi da su brojne braniteljice završile u mirovini i o njima se ništa ne zna, a ne postoji ni mjesto gdje bi se okupljale, iznosile možda svoje psihosocijalne probleme koje je lakše riješiti u zajednici nego samostalno.
"Ne možeš možda nekome riješiti stambeno pitanje ili status invalidnosti, ali idemo uputiti, ukazati i, na kraju krajeva, postojati na toj hrvatskoj sceni, pokazati da smo tu i da je Istra, osim što je primila jako puno prognanika, dala jako puno branitelja koji su išli na ratište. Međutim, gdje su žene? Nije žena majka i kraljica za šporetom koja odgaja djecu. Dosta je žena sudjelovalo u Domovinskom ratu i želimo da se za njih čuje", govori Porubić Kukal, koja smatra da je ovo zadnji trenutak za okupljanje žena braniteljica i dragovoljki.
Brojni potporni članovi
Udruga će, kaže, imati sjedište u Puli i sve žene koje se budu prepoznale u njoj moći će se učlaniti, pod uvjetom da imaju status braniteljice.
"Da ne bi ostalo samo na glavnim i redovnim članovima, imat ćemo i nominalne, znači pridružene, ali i počasne članove", pojašnjava Porubić Kukal i kaže da je motivacija bila još veća kad su dobile podršku udruga branitelja u kojima su uglavnom muškarci.
"U HVIDRA-i ima još jako malo žena, jer branitelji invalidi, ali i općenito branitelji, nažalost, umiru vrlo rano i to ima svoje uzročno-posljedične veze. Veliku podršku nam je dao Ivica Lerotić, predsjednik HVIDRA-e sa sjedištem u Puli i Zdenko Požgain, koji je predsjednik Zajednice HVIDRA-e na području cijele Istre. Uz Karmelu Majetić, Tatjana Slepčević, Gordana Fiamengo, Zdenka Maranić i Mare Vrebac će biti dio osnivačke skupštine, a kao potporni članovi tu su profesorica Marija Belullo, Zorica Atlija i žene koje su bile u statusu čekanja, koje su po pozivu odlazile na ratište, a kojih ima jako puno. Uz Lerotića i Požgaina potporu su nam dali i Bernard Mostarkić i Dragan Marić", navodi Porubić Kukal i dodaje da ima jako puno braniteljica koje su nastavile život poslije Domovinskog rata, ali nisu si riješile ni status, ni stambeno pitanje, pa će u ovoj udruzi barem moći biti potpora jedna drugoj.
"Neka nas ima koliko nas ima, ali znat ćemo da možemo nešto pokrenuti“, kaže.
Prostor u Rojcu
Da bi se uopće krenulo, Udruga je morala zadovoljiti određene uvjete, ali i održati osnivačku skupštinu koja donosi statut, a nakon toga ulazi u registar udruga.
"Natječaj za dodjelu sredstava udrugama je prošao, tako da ćemo biti oslonjene uglavnom na članarinu koja će biti simboličnih 50 kuna, a onda ćemo vidjeti kako će nam vrijeme nametati. Program je i cilj je da se zaštiti status žena braniteljica, sudionica u Domovinskom ratu i njihovo uklapanje u suvremeno društvo, ali i psihosocijalna pomoć članicama, što je prioritet. Grad Pulu ćemo svakako kontaktirati, već smo snimile nekoliko praznih prostora, ali pokušat ćemo sve da taj prostor Gradu ne bude skup. Nećemo tražiti prostor koji Grad može iznajmiti za dobre novce, nego smo se zasad orijentirale na Rojc, jer tamo ima i parkiralište, ali vidjet ćemo što će nam Grad ponuditi", govori Porubić Kukal.
Prvotni plan je bio da pokriva čitavu Istru, ali udruga će ipak biti u Puli jer, kako navodi osnivačica, cijela županija bi bila prevelik zalogaj.
"Mi smo nove u tome, ali nadam se da će sve ići u dobrom smjeru. Moramo biti uporne i ustrajati jer imamo svoj cilj, a to su braniteljice. Vidjet ćemo kamo će nas to odvesti. Kad sjeme baciš u zemlju, ono mora proklijati, pa će valjda tako i ovo", kaže Porubić Kukal i pojašnjava da je ideja o osnivanju udruge počela tako što je na svoj Facebook profil stavila obavijest o okupljanju braniteljica u Karlovcu.
"Zbog zdravstvenih problema nisam planirala ići, a dobila sam poruku prijateljice s tim upitom. U tom trenutku mi je sinula ideja i pitala sam je što misli da mi osnujemo udrugu, a ona je potvrdila da to nije loša ideja. I tako je krenulo", priča i dodaje da je nekoliko dana kasnije bila proslava u HVIDRA-i, gdje je za ideju odmah dobila veliku potporu. "Vrata se samo otvaraju, mogućnosti ima, nije sve u novcu", kaže.
Za logo nove Udruge zaslužan je Slavičin sin Igor.
"Htjele smo da predstavlja istarski poluotok koji je dio Hrvatske i lik žene. Na kraju imamo ženu koja otvorenih očiju gleda na Kvarner i ostale županije, a boje iz grba predstavljaju ljubav, strast, borbu i krv, ali i čistoću i nevinost".
Uključiti i djecu
Karmela Majetić, dragovoljka Domovinskog rata, kaže kroz smijeh da bi u udruzi htjela biti samo član, ali je stalno "guraju tamo negdje", tako da će vjerojatno biti na mjestu dopredsjednice.
"Predsjednica ne želim biti, ne volim biti u prvom planu, ali logistika i organizacija su mi uvijek bile jača strana", kaže Majetić, koju će Porubić Kukal na osnivačkoj skupštini predložiti za dopredsjednicu udruge budući da joj je podrška od prvog trenutka.
"Naše različitosti se upotpunjuju, nekad zajedno i mislimo, ali svakako idemo u istom smjeru", nadovezuje se Porubić Kukal.
Karmela Majetić
Ove hrabre žene slažu se da je Udruga žena braniteljica Domovinskog rata Pula nešto što je Puli potrebno, a Karmela Majetić obrazložila je i zbog čega.
"Žene su marginalizirane svuda, pa čak i u raznoraznim braniteljskim udrugama koje su već osnivane. Nemam ja ništa protiv muškaraca, ali ništa oni ne bi napravili da iza njih nisu stajale žene, pa makar samo gulile krumpir i kuhale, ili previle ranu, ili dale tabletu, ili potapšale po ramenu i rekle "daj, bit će bolje". Kao i u civilnom i u svakom životu: kuća bez ženske ruke pada! A oni si uzimaju za pravo da su oni veći od nas u svakom pogledu: radnom, društvenom, obiteljskom… Sad ispada da sam feministkinja - nisam - ali mi je dosta toga da, gdje god se treba nešto događati, obaviti, putovati ili iskopati benefit, uvijek su jedni te isti, a žene - ne postoje. Mene to izluđuje. Bila ona civil u vojsci ili djelatna osoba, apsolutno ne igra ulogu, ali te žene su postojale! Nitko se danas ne pita gdje su, nitko nije rekao idemo im odati ne počast - jer ne trebaju nama nikakva odlikovanja - ali neka budu tu kraj nas. Nitko se nije ni zapitao gdje smo", napominje Majetić.
Dodaje da ju je sin pitao ako će uključiti i djecu, jer netko mora nositi naslijeđe.
"Kad te dečko od 32 godine tako "šutne" po glavi pitanjem, zaista se zapitaš zašto nijedna dosadašnja udruga branitelja nema mogućnost da se na djecu prenese naslijeđe Domovinskog rata. Naravno, ne materijalno, nego - da se ne zaboravi. Naša djeca su sada odrasli ljudi, ali su konačno osviješteni o tome da smo mi ovoj zemlji dali nešto. Neki su dali zdravlje, neki živote. Nismo mi pravile karijere, mi smo u rat išle srcem, iako smo imale obitelji kod kuće. Nikada nismo djeci o tome pričale, ali jako me dojmilo kad su nam sada djeca dala potporu", govori Majetić.
Kaže da ima osjećaj da se sve čini da se stvari zataškaju i zatrpaju, da bi s vremenom izgubila na značenju žrtva koju su podnijeli branitelji i braniteljice. "Krećemo polako, svjesne da će biti i osuda, ali spremne smo", kaže Majetić i ističe da je ministar branitelja Tomo Medved prvi progovorio o ženama braniteljicama te ih potaknuo na udruživanje.
Porubić Kukal ističe da ne zna hoće li Udruga prerasti u nešto više.
"Koliko ćemo daleko ići, ovisit će i o potpori gradonačelnika Filipa Zoričića koji je inače moj kolega po struci i nadam se da će biti otvorenog srca prema nama, kao što je i prema svima. Vidjet ćemo kako će biti i na županijskoj razini", rekla je.
Statut udruge prošao je recenziju Ministarstva pravosuđa RH. Osnivačka skupština zasjeda 9. srpnja u posuđenim prostorima pulske HVIDRA-e. Braniteljice su spremne okrenuti novu stranicu života u ime svega što su zajedno proživjele.
Nismo nikada tražile da nam se netko klanja
Porubić Kukal se osvrnula i na situaciju u Ukrajini.
"Rat nikada ne miruje. Tu smo. Nikad se ne zna", kaže.
Ističe da sredina mora promijeniti percepciju o ženama koje su bile u Domovinskom ratu.
"Mi nismo ništa dobile, nismo nikome ništa uzele. Nismo nikada tražile da nam se netko klanja niti da dobijemo fotelje, ali jedna razina respekta da je Domovinski rat bio, da je na njemu nastala država Hrvatska i da se ne može netko tako bahato i bezobrazno ponašati u odnosu na ono što smo prošle - mora postojati. I za žene čiji su muževi bili na ratištu, a one su doma čekala s djecom i pitale se hoće li ta djeca imati roditelja, i takvim ženama ćemo biti potpora", zaključila je Slavica Porubić Kukal.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
