Nitko nije zbrinuo otpad u ugašenom Bojoplastu (Milivoj MIJOŠEK)
Napušten prostor ogoljenih zidova ispunjen je zlokobnom tišinom. Prilaz zaključan i opasan šipražjem, prozori razbijeni. Okolica zatrpana smećem. Tako danas izgleda pogon nekad uspješne pulske tvrtke Bojoplast. Grozomoran prizor. I nažalost, samo jedan od takvih u Puli. Mljekara, Arena trikotaža, Industrochem, Istra… sada su, baš poput Bojoplasta, oronule hale duhova. Tamo gdje je nekad sve vrvjelo radnicima, sada nema ni psa. Fragmenti su to zaboravljene, nevidljive i ugašene Pule. Nekadašnje perjanice hrvatske industrijske proizvodnje.
Palete opasnog otpada
Prepoznatljiv, purpurni natpis kompanije Bojoplast još uvijek blješti, vidljiv je s Medulinske ceste. Na prvi pogled netko bi mogao pomisliti da se tamo još uvijek štogod proizvodi. No, već dugo nikoga put ne navodi ovuda, čak ni slučajno. Niti itko u prolazu obraća pažnju na ruševine obrasle šikarom. Tek odškrinuta vrata skladišta otkrivaju povijest građevinskog diva s 40-godišnjom tradicijom. Hladan, derutan prostor zatrpan je kistovima i četkama, starim katalozima. Tu su i kožne stolice, uredski stolovi i ostala uredska oprema. Ali i kante za boju, lakovi. Toga, pak, ima nekoliko paleta. Taj opasan otpad još uvijek nije adekvatno zbrinut. Međutim, to očigledno nikoga niti najmanje ne zabrinjava.
Unutrašnjost koja je nekad vrvjela od života obavijena je paučinom. Na jednom zidu još uvijek stoji podsjetnik na 2009. godinu, vrijeme kada je Bojoplast, kao najavu gašenja, potresao štrajk radnika.
"Uvažavajući tešku materijalnu i socijalnu situaciju većine radnika Bojoplasta, u koju su bez svoje krivnje dovedeni kašnjenjem plaća za mjesec prosinac 2008. te siječanj i veljaču 2009. godine, postavljamo zahtjev za isplatom jednokratnog dodatka na plaću za 2008. godinu u iznosu od 1.800 kuna po radniku. Dužnost nam je upozoriti Upravu društva na gotovo neizdrživu situaciju u Društvu uzrokovanu neispunjavanjem temeljnih obaveza prema radnicima utvrđenih ugovorom o radu i Kolektivnim ugovorom, koja sve više ima intenciju eskalacije nezadovoljstva koje će Sindikat teško moći držati pod kontrolom", riječi su kojima su se sindikati obratili Upravi društva pred uskršnje blagdane čitavo jedno desetljeće unazad.
U kutku poveće hale rasprostrt je ležaj sklepan od kartonskih kutija i vlažnih madraca. Izgleda kao da ovdje netko provodi noći. No, u automehaničarskoj radnji tik uz Medulinsku cestu podno Bojoplasta nisu raspoloženi za razgovor s novinarima. Ili ne znaju ili ne žele reći posjećuje li itko napuštene objekte. Nervozno nas tjeraju "nazad otkud smo došli". Nemaju, kažu, što reći.