Odgode, publika i organizatori

Mnoštvo ljetnih događaja, koncerata, izložbi, plesnih i baletnih predstava, filmova, nezaobilazno dovodi i do ponekog odgađanja ili otkazivanja, zbor raznih razloga. Ponekad je u pitanju viša sila, bolest izvođača, njihova spriječenost zbog obiteljskih ili inih razloga, a budući da se takve manifestacije organiziraju mjesecima unaprijed, nemoguće je znati hoće li baš na dan nastupa izvođač biti bolestan, slomit ruku, nogu, imat smrtni slučaj u obitelji ili štogod drugo.

Drugi put su pak odgode koncerata zbog vremenskih (ne)uvjeta, na što se također ne može utjecati, a znamo kako ljeti oluje i kiše dođu iznenada, a budući da je velika većina zbivanja pod vedrim nebom, i to donosi svoj rizik.

Nekada su pak odgode zbog propusta organizatora ili pak šuma na vezi što se tiče komunikacije izvođač-organizator-lokalna zajednica, ne točno preciziranih i ugovorenih obveza, no toga je bilo puno više godinama unazad, sada su se organizatori u velikoj mjeri popravili, iako, naravno, ne može sve biti savršeno.

Iako svi komentiraju "pa u tom se gradu ništa ne događa", kada dođe ljeto i toliko događaja, nema niti fizičkih niti financijskih mogućnosti da se sve to obiđe. Tako da je ponekad i nedovoljna prodaja karata razlog odgađanju.

A u kolovozu, te posebice početkom rujna, publika je nerijetko "dekintirana" nakon svih ljetnih izleta i troškova. Nije lako sve to uskladiti, a pričajući s nekim od organizatora događanja, saznajemo da ni njima nije lako.

"Nije lako organizirati zbivanja, treba to učiniti toliko mjeseci unaprijed, posebice za ona veća, tu su i veliki troškovi za koje se ne zna hoće li biti refundirani, tko zna što će biti s izvođačima za toliko mjeseci, tko živ tko mrtav, ljudi pljuju po nama kada se nešto odgodi, ne održi u predviđeno vrijeme ili na predviđenoj lokaciji, iako se treba posložiti čitav niz faktora", kazala nam je jedna Puljanka koja sudjeluje u organizaciji kulturnih događanja, navodeći i primjer kolege iz jednog drugog hrvatskog grada koji se toliko iživcirao kada nešto nije išlo po planu, da se ozbiljno razbolio.

No, ima i svakakvih organizatora, neki će napraviti sve samo da dođu do novca, ići i kroz četiri zatvorena prozora bez obzira na sve, iako su i sami svjesni da se događanje neće održati, dok drugi, iz prevelikog straha, odgađaju manifestaciju ako samo na stranicama vremenske prognoze postoji minimalna naznaka za loše vrijeme, sve to da ne bi nešto pošlo po zlu.

Ne treba pri tome pomisliti da nema i "svakakvih" izvođača, od kojih neki neće nastupiti ako nije puno gledalište pa u zadnji čas otkažu, ili će im pak zasmetati fotograf i neće izaći na daske što život znače dok ga se ne potjera. Sve se tu istiniti događaji iz našeg okružja.

Iako je 21. stoljeće doba svega u elektroničkom obliku,

čitajući po raznim blogovima i komentarima, posjetiteljima su, u većini slučajeva, ipak ljubitelji klasičnih ulaznica, koje se fizički kupuju. Kao neki znak sigurnosti, lakšeg povrata sredstava. Ili ne?