Gdje su nestali ljudi?

Kad će već jednom ti blagdani, da nam grad bude lijepo okićen, uređen, da budu štandovi s kuhanim vinom, fritule, ostali specijaliteti, da malo prošećemo gradom, čavrljamo s nekim, odemo na neko događanje. Blagdani samo što nisu, grad je lijepo ukrašen, Giardini puni štandova, ima i kuhanog vina, fritula, pa i jote, slatkih njoka, događanja nikada više - od predstava i priredbi svih mogućih kulturno-umjetničkih društava, glazbenih i plesnih radionica i studija, do koncerata klasične glazbe, jazza, rocka, izložbi. No, to ipak nije idilična slika pulskog adventa, jer fali ljudska komponenta. Jednostavno nema ljudi koji će ispijati to kuhano vino, čavrljati, uživati u ugođaju.

Na brojnim događanjima Prosinca u Puli ima posjetitelja, doduše ne na svima podjednako. Ima tu naravno i preklapanja termina, nerijetko i sličnih sadržaja u isto vrijeme. No, kad događanja završe, ljudi jednostavno nestanu. Nema šetnji gradom, nema čovjeka. Osim u nekim iznimnim, hvalevrijednim prilikama, grad je polu pust, bez pravog božićnog ugođaja iako su svi rekviziti prisutni. Ove godine ima i ukrasa i hrane i pića, a bogami i koncerata.

Gdje su nestali ljudi, pitanje je koje se vrti ukrug već neko vrijeme, još od kada su mjesecima unazad natječaji za radna mjesta bili bez ijednog prijavljenog, ili pak pojedini studijski programi bez studenata. Istina je da su mnogi Puljani otišli po "kruh sa sedam kora", istina je da pulski div prolazi kroz najteže trenutke otkad postoji i da raspoloženje ne može biti sjajno. Mnogima nije do slavlja ili fešti, no istina je i da su Puljani promijenili navike.

Neki će reći da su Puljani previše letargični, da im je glavna fora kukati da nešto ne valja te opisivati naširoko i nadugačko po društvenim mrežama kako u tom gradu nikada ništa ne valja, da nema štimunga, atmosfere te da sadržaji nisu dovoljno atraktivni da bi ih naveli da izađu. Ili će pak uspoređivati pulski advent s nekim daleko većim i naći sve moguće postojeće i nepostojeće zamjerke. Hladnoća? Ako je zima, nije lav! Jedne prosinačke večeri, prošavši cijeli grad pješke, od periferijskih četvrti do uže gradske jezgre, moglo se na prste izbrojiti prolaznike, a dok se animator na štulama usred Giardina trudio nastojeći oraspoložiti šačicu posjetitelja, jedan je mališan uzviknuo "Ti si Djed Mraz", što je bio jedini svijetli trenutak te kvaziblagdanske večeri.

Da je besparica jedini razlog koji je "ukrao" advent ne bi bila gužvi u trgovačkim centrima. No, adventski ugođaj i šoping centri su nešto posve različito, te upravo u gradovima s najvećim šoping centrima i najbrojnijim sadržajima postoji divan (pred)blagdanski ugođaj. Možda je vrijeme da se svi ipak prepustimo predblagdanskom ozračju.