FILANTROP IZ PULE
Nevjerojatna životna priča Miodraga Božovića: Sa 29 godina izradio je plan spašavanja Fiata, bez ičije pomoći dospio je među najmoćnije, a danas je - TENISKI TRENER
Sa 29 godina izradio je plan spašavanja Fiata koji je prihvaćen. Kaže da je spasio ovu tvrtku zahvaljujući znanju stečenom na Bocconiju i u New Yorku. Fiat je bio odskočna daska. Nakon toga je ušao u Young Leaderse od Ambrosettija. Grupaciju rezerviranu samo za sinove industrijalaca. A Miodrag je bio sin vojnog pilota nepravedno optuženog u besmislenom ratnom vihoru. Bez ičije pomoći dospio je među najmoćnije. Na vrh
Život je nepredvidljiv, zato su i neke životne priče nevjerojatne. No, kada imaš jasno zacrtan cilj onda možeš predvidjeti, pa i ostvariti neke snove. Takva je i priča Miodraga Božovića, nekad uglednog i moćnog financijaša i bankara koji je spašavao Fiat, a danas teniskog trenera i organizatora Smrikva Bowl turnira u Štinjanu. Turnir se ove godine neće održati prvi put u 25 godina postojanja. No, neće biti ni Wimbeldona. Najstariji i najugledniji teniski turnir na svijetu u svojoj povijesti nije se održao deset puta - četiri puta tijekom Prvog svjetskog rata i šest puta tijekom Drugog svjetskog rata. Ovo je njegovo 11 otkazivanje.
Veliki turnir za male
Povijest se ne ponavlja. Stanje nije ratno, ali nevidljivi neprijatelj Covid-19 je globalan, ne bira žrtve i napada sa svih strana. Stoga i ne čudi što su mali natjecatelji Smrikva Bowla silno razočarani što koncem lipnja ove godine nisu došli u Štinjan, gdje se održava jedan od najposebnijih i najpriznatijih turnira na svijetu za djecu do 10 godina. Mali veliki turnir ili veliki turnir za male važno je mjesto u svijetu bijelog sporta. Održava se tradicionalno od 1996. godine i redovito okuplja talente iz brojnih zemalja sa čak šest kontinenata. On je poput neke odskočne daske.
Upravo su na ovom turniru svoje karijere započeli mladi talentirani igrači poput Borne Čorića, Ajle Tomljanović, Anje Konjuh, Petre Martić i Donne Vekić, Miomira Kecmanovića koji je sada 47. na ATP ljestvici; Dominica Thiema i mnogih koji sada zauzimaju visoka mjesta na svjetskim ATP ljestvicama ili pohađaju ugledna sveučilišta zahvaljujući sportskoj stipendiji koju su ostvarili zahvaljujući upravo - tenisu. A talent je prepoznat te je usađena upornost i vjera da se snovi mogu ostvariti upravo tu na Smrikva Bowlu. Do sada je Smrikvu pohađalo oko 2.000 djece iz 95 zemalja svijeta. Biti dio te teniske priče, kažu sretnici koji se uspiju plasirati, doista je nešto posebno. Smrikva Bowl, iako možda paradoksalno zvuči, je više od teniskog turnira. To je priča o upornosti, snovima, uspjehu njegovog začetnika Miodraga Božovića.
Turnir u Štinjanu
Skromnost je vrlina velikih, mogao bi biti naslov ove fascinantne životne i sportske priče. Odakle krenuti, da li od toga da se na ulazu u Štinjan odvija jedan od najznačajnijih teniskih turnira na svijetu. Bez velike medijske pompe, već gotovo četvrt desetljeća Smrikva Bowl turnir je postao važno referentno mjesto na teniskoj karti svijeta. Ili pak krenuti od fascinantne životne priče začetnika, sada 47-godišnjeg Miodraga Božovića koji je sa svojih deset prstiju, čeličnom voljom i danonoćnim radom došao do samog poslovnog vrha i radio u najvećim financijskim krugovima Italije i diljem svijeta. Skroman i jednostavan ničim ne odaje čime se bavi. Nerijetko ga se može vidjeti kako kosi travu, vozi kariolu, obrađuje njivu i naravno, igra tenis na obiteljskom teniskom terenu koje je još sagradio njegov otac koji je također trener.
Smrikva Bowl je priča za sebe. Veliki turnir u malom Štinjanu. Malo ljudi uopće zna o tom turniru. No, on je kao i sa svim vrhunskim stvarima, samo za znalce. Oni koji istinski znaju o tenisu, znaju i za Smrikva Bowl, a to je Miodrag Božović, od milja Mimi. Velik u svojoj skromnosti ili skroman u svojoj veličini.
Na spomen Smrikve, lice mu se ozari poput djeteta. Kaže da primaju 100 djece na godinu, a upita ima na tisuće. Dolazi se na preporuku "ambasadora". Dijete koje se kvalificira i koje preporuči neki ambasador prvo mora ispuniti formular. Što voli, što ne voli. Moraju napisati pismo u kojem opisuju sebe, svoju obitelj i posebno o čemu sanjaju. U toj dobi 30 posto djece ima divergentnu misao. Tada su mali genijalci, stoga molim roditelje da im ne pomažu u sastavu jer to narušava njihovu genijalnost. U toj dobi imaš beskonačnu misao. Svi na turniru imaju pismo prijašnjeg igrača. Svaki igrač u jednoj godini može podržati kandidaturu jednog djeteta. Obično je problem na teniskim turnirima što roditelji budu agresivni i napeti, dok se na Smrikvu dolazi po preporuci. Preporuka je važna, ona ulijeva neku sigurnost i ideju da nije najvažnije pobijediti, već sudjelovati. Tako da dolaze neopterećeni, u drugoj, a ne u petoj brzini. Već 20 godina imaju preporuke ambasadora koje vrijede za cijeli svijet. Potom trebaju pripremiti jedno osam videa gdje pokazuju svoje vještine na terenu, priča na ugodnoj terasi obiteljske kuće na ulazu u Štinjan.
Teniski teren je pored table sela kao da je neki sportski toponim. Atmosfera ugodna, domaćinska. Mediteran. Djeca prolaze, susjedi dolaze, roditelji, rodbina, pas, mačke se igraju. Osjećaj kao kod kuće. Razgovaramo na pristojnoj udaljenosti, stvar obostrane brige. Pored terase je Smrikva Bowl knjižnica. Sva djeca ne turnir moraju donijeti knjigu, a on im za uzvrat daje svoju knjigu Istria from Smrikve , što je virtualni kulturni vodič. U ovo doba ja inače potpišem sve knjige u biblioteci. Za upis koriste knjige svoga kraja. U biblioteci je 1.200 knjiga iz 74 zemlja. Ako ostanemo bez interneta i struje ovdje bi imao dio svijeta gdje možeš ići pogledati, ući u Prado, Gungehaim. Imam i sportsku knjižnicu koja sada ima nekih 300 knjiga, objašnjava mi princip Smrikve
- Na ceremoniji otvaranja oni podijele svoje snove sa mnom i prisjete se Ambasadora koji su podržali njihovu kandidaturu. Otvaranje je uvijek nadahnuto glazbom za koju nerijetko odvojim mjesece za njen odabir. Često je to glazba iz crtića s porukom i idejom da ih dodatno potakne na ostvarenje svojih snova. Uvijek dobiju i ambasadorski paket i boćicu Smrikva ulja. Kada postanu ambasadori sade stoljetnu maslinu tako da polože grudu zemlje kod masline sa svojom željom. Maslina mora biti starija nego najstariji živući čovjek na zemlji. Ideja je međugeneracijska odgovornost i ona je vođena s idejom nenacionalizma, ne rata zato i stavljaju svoja imena - Muhamed, Ivan, Hans, Giovanni.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
