Kako je krenulo, izgleda da unesrećene Puljane i turiste na javnim gradskim plažama više neće imati tko spašavati. Ove sezone Pula je ostala bez ijednog spasioca, ne zbog nekakvog hira, nego zbog gole činjenice što se na javni natječaj nije nitko javio, pa ni firma koja je, tvrde u Gradu, lani obavljala taj posao. Gradonačelnik Filip Zoričić na jednoj od sjednica Gradskog vijeća prebacio je lopticu na bivšu, IDS-ovu vlast, rekavši da se nitko nije javio na natječaj jer ga je prethodna vlast prekasno raspisala. Nova će vlast, dodao je, to iduće godine učiniti na vrijeme. Pa bi valjda i traženog kadra trebalo biti.

Samoangažirani kupači

U nedostatku službenih spasilaca, Puljani su se samoangažirali pa je tako, zahvaljujući medicinskoj sestri koja se ondje slučajno zatekla, na kupalištu Stoja ovog ljeta spašen život čovjeku koji je u moru doživio infarkt. Ovdje se, srećom, takve nesreće ne događaju često pa je ljeto nekako i proguralo bez većih posljedica. Ali da spasioca svakako treba angažirati, uglas nam kažu kupači, zapravo cijela obitelj koju smo jučer, dok su se šibani burom sunčali, zatekli na ovom popularnom gradskom kupalištu.

- Svake godine budu, ali ovog ljeta ih nema, kaže Ana Ferro te domeće da se ovdje kupa godinama i da nikad nije nitko stradao.

Manuela Camlić nije ni znala da spasilaca nema. Ljudi, kaže ona, više stradaju na Valkanama, tamo ima starijih osoba koje po velikim vrućinama, u pol bijela dana ulaze u more, što za njih može biti kobno.

- Nekad si morao imati vezu da bi se zaposlio kao spasilac, a sad to više nitko ne želi raditi, zaključuje Camlić.

Ferro smatra da spasioci ovdje ipak moraju dežurati jer se nikad ne zna. U znak potvrde kimaju Anđelka i Cvetko Jelenić.

Dobri duh kupališta, nekadašnji koncesionar Vladimir Miro Načinović, koji je, kaže, na kupalištu rođen i tu će i umrijeti, vrlo precizno barata brojkama i statistikom. Upitate li ga za kakav podatak, odmah sipa iz rukava. Ne trebaju mu računalo ni tefter.

- Moj otac Ivan Nini odradio je 51 sezonu kao spasilac na Stoji, bilo je to od 1933. do 1983. Bilo je 636 intervencija, ali se nitko nije utopio, nije bilo niti jedne dijagnoze pod kojom bi netko bio odnesen prekriven plahtom. Od 1983. do 1991. bilo je pet smrtnih slučajeva, tada je spasilac bio Branko Jukić, ali nije mi poznato je li cijelo vrijeme radio. Od 1991. do 2005., kada sam ja bio koncesionar, nije se nitko utopio. Od 2005. do danas Hitna pomoć intervenirala je u sedam navrata, s nepoznatom dijagnozom, precizan je Miro.

Živi u kućici na ulazu u koju se njegov otac Nini preselio još 1933. godine, prije izgradnje kupališta. Osim što je pola stoljeća ovdje služio kao spasilac, bio je i svojevrsni redar, a svakodnevno je dvaput mjerio i temperaturu mora i te bi podatke izvjesio na ulazu.

Gradonačelnik Lazarić

Kupalište, danas na listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske, građeno je od 1936. do 1938. godine, prema arhitektonskom rješenju Enrica Trolisa. Otad se u njega malo ulagalo. U Gradu su, doduše, obećali da će urediti ovo derutno zdanje uz nadzor konzervatora, što su djelomično i učinili, saniravši mol i terasu, na kojoj još nisu montirali ogradu. No, velik dio objekta još je uvijek ruševan. Opet, Načinović ima zamjerki i na sanirani dio: tvrdi da plombe koje osiguravaju nosivost mola previše strše, zbog čega su se kupači ozljeđivali pa su plombe dodatno zaštićene plutačama.

- Toga nije bilo u originalu. Na škalama fali rukohvat, a trampolin je predimenzioniran. Jedino izvorno što su napravili je da je ograda postavljena vertikalno u odnosu na kosinu trampolina. Ovo je četvrti koji se postavljao na mol, podsjeća Miro.

Potrebno je obnoviti i betonski plato koji je djelomično ispresijecan rupama i zakrpama što se, u odnosu na drugi dio investicije, i ne čini prevelikim ulaganjem. Kupalište je, prema Mirovoj ocjeni, bilo u najboljem stanju i o njemu se najbolje brinulo 1960-ih, dok je predsjednik Skupštine općine Pula bio Josip Lazarić.

Gospođi Camlić smeta što se ne ulaže puno u plažu. Kaže da kupači volonterski čiste, stružu alge sa skliskih ulaza u more. Neki ovdje redovito dolaze još od vremena Jugoslavije. "Za svakog se zna gdje odlaže ručnik. Mi smo kao familija", dodaje Ferro.

- Ne ulaže se ništa. Šteta, jer je jako lijepa pozicija. Kabine koriste ljudi koji godinama ovdje dolaze, ali pola ih je bez vrata. Pohvale za WC koji se održava, kaže Camlić.

Društvo kima glavama. Miro nabraja 40-ak kabina koje su u upotrebi. Svaka ima svoj broj, ali obijesna mladež katkad zna izbiti vrata i zamijeniti ih onima s neke druge kabine.

Nema tu zarade

Ne zna koliko je ukupno uložio u ovo kupalište za koje je emotivno vezan. Nakon što su mu, kaže, 2005. godine oduzeli koncesiju, iste je godine dodijeljena tvrtki Nova Pula koja se zadržala tek jedno ljeto jer nije imala prevelike financijske koristi od plaže na kojoj se ne može zarađivati od najma ležaljki i suncobrana. Kafić koji je nekad vodio Načinović zatvoren je već 16 godina. Imao je stare i poznate goste koji su ovdje redovito kartali. Pitamo Načinovića bi li ponovno želio imati koncesiju na Stoji.

- U ovakvom stanju kupališta nisam zainteresiran, kratko će i jasno. "Nisam čuo da se netko raspituje za koncesiju, vjerojatno zato što se ovdje ne očekuje velika dobit", zaključuje.

Povezane vijesti

• Prostor na Stoji za male plivače
• Valkane za obitelji s malom djecom, Ambrela za turiste
• Izrađuje se projekt sanacije i obnove kupališta Stoja