"Mi, roditelji adolescenata koji su zaglavili eksperimentirajući s drogom, trebamo veću pomoć i podršku stručnjaka, psihologa i psihijatara koji će nam pomoći da spasimo tu djecu", veli nam otac jednog tinejdžera koji se s drogom u Puli nije susreo u noćnim izlascima ili školi, već na sportskom treningu.
- Problem među adolescentima je prevelik da bismo zatvarali oči. Moj je sin imao problema s ponašanjem, ali je imao izuzetno dobre sportske rezultate. No, eto, ondje je naišao na drogu. Primijetili smo da se s njim nešto zbiva kad je popustio u školi. Riječ je o djetetu za koje su nam u njegovoj ranoj životnoj dobi kazali da je natprosječno inteligentan. Nije se školovao po nekom posebnom programu za genijalce, ali je pokazivao sklonosti k učenju. A onda je na treningu upoznao tog prijatelja i počinje pušiti marihuanu i uzimati MDMA. Ni sam ne znam što je sve s 15 godina trpao u sebe. Zapustio je školu, bježao s nastave. Nije se mogao koncentrirati ni 10 minuta, a kamoli nešto naučiti. Ubrzo je postajao sve agresivniji prema majci i meni. Da i on prodaje drogu, saznali smo nakon što je uhićen s prijateljem. Tad smo s njim otišli u Centar za prevenciju bolesti ovisnosti, kod tih divnih ljudi koji zaista daju sve od sebe da pomognu i njemu i nama. Ali to nije dovoljno. Neko je vrijeme odlazio na testiranja i razgovore i bio je dobro. Novu školsku godinu je dobro započeo, sve je izgledalo kao da smo ga izvukli, govori nam otac.
No potom se njegov sin, nastavlja, zaljubio u nešto mlađu djevojku s nevjerojatnim prohtjevima. I tu, razočarano će Puljanin, ponovno počinje konzumirati svašta, ali i dilati da bi financirao, kako je rekao, njezine fantazije.
"Zadužuje se kod kamatara. U kući nastaje lom. Ponovno izostaje često iz škole, odbija suradnju, a zbog stalnih sukoba i svađa više smo puta morali pozvati policiju jer više nismo znali kako da s njim izađemo na kraj. Policija bi ga odvela i nakon par sati pustila… Bježao je od kuće pa bi se za koji dan vratio. Nakon jedne vrlo agresivne epizode uzeo sam uputnicu da ga zbog poremećaja u ponašanju smjestimo na psihijatriju. Jer meni to nipošto nije normalno ponašanje. Na pulskoj psihijatriji rekli su nam da bi bilo bolje da ga odvezemo u Rijeku, na odjel za adolescente. Smješten je u kolica, vezan i vozilom Hitne pomoći, u pratnji policije, odvezen za Rijeku. Po putu su mu davali neke injekcije za smirenje jer je divljao, a kasnije testiranje je pokazalo da je pozitivan na više sintetičkih droga. Trebao je ondje ostati 21 dan, ali su ga otpustili nakon par dana jer su zbog kolektivnog godišnjeg odmora zatvorili odjel, ogorčeno nam priča otac kojem se, zbog osjećaja bespomoćnosti, oči stalno pune suzama...