Cilj brošure je, mornaru-vojniče, da te upozna s historijskim, društveno političkim i kulturnim prilikama Istre te pulskog garnizona u kojem se nalazi tvoja jedinica. Vjerujem da će ti sadržaj brošure biti od koristi u prilagođavanju mjesnim prilikama odnosno, da će te uputiti na sva kulturna blaga Pule i Puljštine koja ćeš moći koristiti za vrijeme boravka ovdje odnoseći se prema Puljanima i gradu kao da si u svom rodnom kraju, napisano je autor, poručnik fregate Mithad Kozličić u uvodu brošure
Smotra vojnika na Muzilu. Bivši pripadnici Armije dan danas objavljuje svoje privatne fotografije na raznim forumima i Facebook grupama
Tijekom razdoblja bivše države Pula je posljednji put bio grad s distinktno istaknutim vojničkim licem, sa sva tri vida vojske u njemu i bližoj okolici. Godine 1985., za potrebe ročnika koji su iz drugih krajeva Jugoslavije dolazili u Pulu, poručnik fregate Mithad Kozličić i nastavnik u mornaričko-tehničkoj školi "Karlo Rojc" sastavio je malu knjižicu-brošuru, "Moj garnizon Pula".
Inače, nakon vojne službe, Mithad Kozličić (1954.–2021.) je radio na Filozofskom fakultetu u Zadru kao profesor povijesnih predmeta pomorske tematike i napisao nekoliko važnih monografija.
Kako je autor naveo u uvodu, "cilj brošure je, mornaru-vojniče, da te upozna s historijskim, društveno političkim i kulturnim prilikama Istre te pulskog garnizona u kojem se nalazi tvoja jedinica. Vjerujem da će ti sadržaj brošure biti od koristi u prilagođavanju mjesnim prilikama odnosno, da će te uputiti na sva kulturna blaga Pule i Puljštine koja ćeš moći koristiti za vrijeme boravka ovdje odnoseći se prema Puljanima i gradu kao da si u svom rodnom kraju". Čitatelj se, dakle, u brošuri mogao upoznati s osnovnim geografskim i demografskim podacima o poluotoku i gradu.
Slijedi povijesni pregled, naravno, u duhu narativa dominantnoga za to razdoblje. Primjerice, tu je jedno poglavlje naslovljeno "Doba rimske okupacije", a najduže poglavlje je o razdoblju Drugog svjetskog rata. Brošura ima i dio o kulturnim institucijama i spomenicima. Među vojnim kulturnim institucijama tu je svima znani tadašnji "Dom Armije" (danas Dom hrvatskih branitelja), a među civilnim Muzej narodne revolucije na Kaštelu i Arheološki muzej Istre. U duhu turističkih brošura onoga vremena, od povijesnih spomenika nabrojani su uglavnom oni iz rimskog perioda.
Vojarne u Puli
Slijedi poglavlje koje vojnika pridošlog u Pulu upoznaje s vojarnama u gradu, uz kratke biografske crte ličnosti po kojima su one nosile nazive. Nama je taj kratak popis danas interesantan jer nije rečeno da mlađe generacije imaju uvid u ovaj dio gradske povijesti, a onima starijima je ovo mali podsjetnik. Vojarna "Vladimir Gortan" nalazila se u Šijani, na mjestu današnjeg Italuniona, vojarna "Sergej Mašera" na Muzilu, vojarna "1. maja" na Katarini i Monumentima, a "Karlo Rojc" je poznat i danas pod tim nazivom. Vojarna "Vitomir Širola – Pajo" bila je na Verudi (Kamenjak), dok je vojarna "Velimir Veljko Vlahović" bila na Brijunima.
Kako zaključuje Kozličić, zbog prisutnosti vojske u samom gradu "nije ni čudo da jedinice JNA Pulskog garnizona imaju vrlo plodnu suradnju sa svim stanovnicima Pule. Ona se realizira kroz razne vidove: od zajedničkih radnih akcija na uređenju Pule, preko realizacije raznih kulturnih i sportskih manifestacija. I u tebi mornaru-vojniče, Puljani vide narodnog vojnika, svoga vojnika i zato ćeš biti dobro došao na svakom mjestu i u svakom kutku Pule".