snimio N. LAZAREVIĆ
Turbofolk nije samo mjuza, nekakav ispušni ventil za mlade, već nosi određene obrasce ponašanja koji kasnije kreiraju stil života * Svaki grad ima svojih 25 populista. Ljudi na ključnim pozicijama u obrazovnom sustavu u Puli, koji bi trebali odgajati mlade ljude, odgajaju ih na temelju onoga što su pročitali u knjizi Jordana B. Petersona, populističkog psihologa
Ivan Slijepčević 18-godišnji je maturant pulske jezične gimnazije i jedini srednjoškolac iz Pule koji je odabran da sudjeluje od 25. do 29. ožujka na državnoj smotri LiDraNo u Šibeniku. Ivan je to zaslužio svojim novinarskim komentarom o Puli. Naime, naslov njegovog rada je "Nestaje li urbana Pula?" Budući da LiDraNo ne dopušta objavljivanje radova do završetka smotre, nismo u mogućnosti objaviti Ivanov komentar, no u razgovoru s njim uspjeli smo doznati do kakvog ga je odgovora dovelo pitanje iz naslova njegovog komentara.
- U svakom je slučaju riječ o kontroverznom pitanju. Jako je podijeljeno mišljenje o tome u krugovima u kojima se ja krećem. Činilo se idealno pitanje, jer ne postoji jednoznačan odgovor. Svatko ga može interpretirati na svoj način. Nekima urbana Pula polako nestaje od '90-ih naovamo, drugima ona i dalje živi…
Nostalgija starijih
- I u vrijeme moje mladosti se raspravljalo o istoj temi. Znači li to da svaka generacija propituje iste stvari? Doduše, u to vrijeme nije bilo toliko turbofolka, koji spominješ u svom komentaru, ili barem nije bio tako naglašen.
- Bilo ga je, ali je fora da je turbofolk danas upao u neku mainstream vodu koju je jako teško dekontaminirati, pročistiti. Možda zvuči drsko nazivati to nečim prljavim, ali u principu s kulturološke strane ne pripada nekoj zdravoj, zreloj sredini koja je spremna za promjene, napredak. To nije samo mjuza, nekakav ispušni ventil za mlade, već nosi određene obrasce ponašanja koji kasnije kreiraju stil života.
- Što bi ti rekao za svoju generaciju, je li ona urbana ili nije?
- Moja generacija je dosta podijeljena po tom pitanju. Vraćamo se onom pitanju nestaje li urbana Pula i tome da svatko to može interpretirati na svoj način, a svako tumačenje dat će zapravo odgovor na to je li moja generacija urbana. Netko će reći da je superurbana, a drugi da nas 20-ak koji visimo ispred Rojca držimo tu urbanu scenu koja je na aparatima. Starijima od sebe uvijek pokušavam objasniti da je ovo jedino što ja znam, da ne znam kako je bilo u njihovo vrijeme, prije 2000-ih. A svi oni govore da je bilo bolje. Ne poznajem to vrijeme, njegov duh. Mislim da je kod njih ipak riječ o nostalgiji.
- Kakav je tvoj doživljaj Pule? Je li ona za tebe urbana sredina, malograđanska, provincijalna?
- Živim između dva kluba, Carga i Pietasa, što sam i napisao u svom komentaru. Živim tamo cijeli život, i to me na neki način obilježilo. Polazeći iz te mikrosredine oko moje zgrade, rekao bih da je Pula ful malograđanska sredina. Ali kad to malo proširiš, onda dođeš do Rojca pa skužiš da postoji i nešto drugo. No, generalno govoreći, ta malograđanština, moje je mišljenje, prevladava nad alternativom. U pisanju, pak, pokušavam to što neutralnije opisati pa neka čitatelj odluči radi li se ovdje o malograđanštini ili nečemu drugome.