Međunarodni ljetni kamp "Mjesta žrtava/Mjesta počinitelja" ove godine bavi se temom europskih poslijeratnih diktatura i njihovim značenjem za suvremena društva, društvenim i političkim naslijeđem tih diktatura, i doveo je u Pulu 40-ak studenata iz raznih europskih zemalja. Odsjeli su u Zagrebu i Rijeci i tijekom dva tjedna pohađaju razne radionice i predavanja, posjećuju važne povijesne lokacije, pa su tako obišli spomen-područje Jasenovca te Goli otok, gdje im je predstavljen Virtualni vodič kroz povijest logora na Golom otoku, nakladnički projekt Documente - Centra za suočavanje s prošlošću iz Zagreba i Regionalnog ureda njemačke Zaklade Friedrich Ebert u Hrvatskoj.

O Mornaričkom parku u Puli i pulskoj povijesti govorio im je profesor Igor Duda (snimila Duška PALIBRK)

Mi smo ih upoznali na Mornaričkom groblju, gdje im je dr.sc. Igor Duda, profesor s pulskog Sveučilišta, održao povijesni sat o Puli. Poklopilo se to i s Europskim danom sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.

Nositelj projekta je Europski centar za obrazovanje i susrete mladih iz Weimara u Njemačkoj, a uz Documentu iz Hrvatske, partneri su iz Portugala, Španjolske, Grčke, Litve i Slovenije. Otud su i polaznici Kampa, uz nekoliko studenata na razmjeni koji dolaze iz BiH, Italije, Albanije, čak i Gvineje Bisao ili su podrijetlom iz Vijetnama, Iraka, Irana. Vodi ih povjesničar dr.sc. Boris Stamenić, suradnik Documente i urednik Virtualnog vodiča kroz povijest logora na Golom otoku.

- Pored te europske dimenzije projekta, postoje i iskustva diktatura i nedemokratskih režima i u izvaneuropskim društvima, i njima je to zanimljivo u smislu refleksije, iako mnogi od njih nisu imali puno dodirnih točaka s poviješću Hrvatske i jugoistočne Europe, kaže Stamenić, koji je doktorat iz povijesti obranio na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, a suradnik je Documente od 2017.

Mladi iz Europe u obilasku Jasenovca (foto: Boris STAMENIĆ)

Mornaričko groblje, kaže, bilo im je zanimljivo u smislu razumijevanja Pule kao grada s gotovo tri tisuće godina povijesti. "U smislu političke povijesti, važno je da znaju da je Pula imala svoj razvoj u okviru Austro-Ugarske Monarhije kao izuzetno bitan grad i kasnije kroz različite političke režime koji su desetljećima bili prisutni na ovom području, a Mornaričko je groblje upravo mjesto na kojem se najbolje prikazuju ti različiti slojevi povijesti", pojašnjava voditelj Kampa.

Fašističke i njemačka nacionalsocijalistička diktatura bile su najgore, ističe, ali poslijeratne diktature zanimljive su kao kontradiktorni povijesni procesi.

- S jedne strane, donose snažnu modernizaciju, rast životnog standarda, progresivne ideje, emancipaciju žena, socijalnu emancipaciju širih slojeva društva, obrazovanje - to su stvari koje ne dovodimo u pitanje. S druge strane, ne želimo ni gurati pod tepih stvari kao što su nedostatak osobnih sloboda, političko nasilje, diktatura, posebno u prvih desetak godina u slučaju socijalističke Jugoslavije i neke kasnije autoritarne tendencije. Sve te ambivalentnosti prelijevaju se i u obiteljska sjećanja, obiteljske narative, koji su, naravno, jako vezani uz iskustvo pojedinaca u tom razdoblju. To su pitanja koja dosta dijele društvo, međutim, dobar su pokazatelj da povijest nije crno-bijela. Upravo bavljenjem takvim temama ukazujemo na kompleksnost povijesti, ističe Stamenić.

Virtualni vodič kroz povijest Golog otoka je na poveznici https://goli-otok.net/ 

- Nakon Golog otoka kao mjesta političke represije, kaže, studenti su sada upoznali Pulu koja pokazuje drugo lice jugoslavenskog socijalizma, vezano uz industrijalizaciju, filmski festival, razvoj turizma. "Posjetili smo i Jasenovac jer je za razumijevanje političkog nasilja i nastanka jugoslavenske komunističke diktature jako važno pozabaviti se Drugim svjetskim ratom, zločinima ustaškog režima i nacionalsocijalističke Njemačke i drugih saveznika. To je put za bolje razumijevanje spirale nasilja i događaja. Nije cilj bavljenje isključivo hrvatskom poviješću, nego su to poticaji za refleksiju i diskusiju, pojašnjava Stamenić.

O tome kako strani studenti reagiraju na povijest socijalističke Hrvatske, odnosno Jugoslavije, kaže da se iznenade kada prepoznaju sličnosti sa svojim zemljama, kao što je kombinacija snažnog razvoja, modernizacije, turističkog razvoja, što je tipično i za neke druge zemlje južne Europe koje su imale desne, autoritarne, fašističke ili postfašističke diktature, to su dodirne točke. S druge strane, studentima iz bivših režima realsocijalizma, posebno tamo gdje je bio represivniji, na području Sovjetskog Saveza i Istočne Njemačke, bilo je zanimljivo čuti što je bilo moguće i dopušteno u Jugoslaviji, od putovanja na Zapad, slušanja zapadne muzike, što je u "njihovim" zemljama tada bilo zabranjivano ili šutke dopuštano samo užem sloju ljudi.

- I u ovoj grupi se, naravno, oslikava temeljno pitanje odnosa prema poslijeratnim socijalističkim režimima. Postoji vrlo širok dijapazon društvenih tumačenja, koja variraju od toga da je to u potpunosti bio totalitarni sustav, do toga da se tu radilo o više-manje benevolentnoj verziji modernizacije koja je puno više sličnosti imala s poslijeratnim demokratskim, nego s nekim diktatorskim sustavima, kaže Stamenić.

Ostaci logorskih građevina na Golom otoku

Na pitanje koliko ovim mladim ljudima znači povijest s obzirom na suvremeno doba koje zna samo za danas, kaže da su dva načina njihova povezivanja s poviješću. "Prvo su obiteljski narativi, postoje obitelji u kojima se dosta priča o povijesti, da li zbog sjećanja na ono što obitelj smatra zlatnim dobom ili zbog neke traume kroz koju su prošli, i naravno da se njihove interpretacije vrlo snažno naslanjaju na to.

S druge strane, njihov interes proizlazi iz suvremenih događanja, recimo u Španjolskoj i Portugalu događa se uzlet desnice koja jaše na valu nostalgije prema fašističkim ili autoritarnim režimima Franca i Salazara. U Grčkoj također postoji vrlo snažna desnica koja se naslanja na tradiciju njihove diktature. Svi oni imaju benevolentan i nostalgičan odnos prema tim diktaturama, prikazuju ih kao vrijeme progresa i poretka kada se znalo tko što radi", tumači povjesničar.

Polaznici Kampa na radionicama prikazuju primjere iz svojih zemalja. Student iz Litve govorio je o deportacijama njegovih sunarodnjaka u Sibir 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća, student iz Portugala govorio je o tome kako je tamošnja diktatura formirala poželjnu ulogu žene kroz vizualnu propagandu i školski sustav. "Samo možemo zagrebati po tim temama, ali temeljna poruka za te mlade ljude je da je povijest vrlo kompleksna i da ju nije moguće objasniti jednostavnim, pogotovo ne jednostranim pristupima. Mi to radimo iz perspektive građanskog odgoja i demokratskog obrazovanja mladih ljudi, a ne iz potrebe samog učenja o povijesti", kaže Stamenić.

Pitamo ga koliko naši mladi znaju o ovim temama, neka istraživanja o političkoj pismenosti mladih u Hrvatskoj pokazala su porazne rezultate. "Tako je. Međutim, ni u jednoj zemlji rezultati nisu sjajni, riječ je o dugotrajnim procesima demokratskog obrazovanja koji zahtijevaju i resurse i podršku države i novac da bi se stvari stavile na pravo mjesto. Mi, zahvaljujući programima podrške EU-a i Njemačke, uspijevamo organizirati i ovaj međunarodni ljetni kamp i čitav projekt, sa završnom prezentacijom najesen u Lisabonu, kada ćemo predstaviti rezultate, potencijale i izazove", kaže.

Prvo izdanje projekta "Mjesta žrtava, mjesta počinitelja" realizirano je prije četiri godine, tada s još širim povijesnim kontekstom - Drugi svjetski rat, fašističko nasilje u tom ratu i poslijeratni period - i tada su bili i u Vukovaru, razgovarali o Domovinskom ratu, pojašnjava Stamenić, aktivan u civilnom sektoru za građansko obrazovanje s naglaskom na povijesne teme.

- Formalno građansko obrazovanje je zaživjelo na lokalnoj razini, u pojedinim županijama i gradovima u Hrvatskoj, počevši s Rijekom. Mislim da se program provodio i u Istri, ali je u jednom trenutku izgubio financijsku, prije bih rekla političku podršku lokalne vlasti, pogotovo u smjeru obrazovanja nastavnika koji u pravilu nisu educirani za to, ističe povjesničarka Tena Banjeglav, koordinatorica obrazovnih programa u Documenti.

Neformalno građansko i demokratsko obrazovanje u Hrvatskoj, kaže, provode udruge, financirane uglavnom iz EU fondova. "Rad s mladima kod nas nije prepoznat ni kao zanimanje, u nekim zemljama jest, može se i studirati, recimo u Skandinaviji i Njemačkoj. Najbliže tome došli su na Sveučilištu u Rijeci koje ima program unutar pedagoškog odjela vezan uz neformalno obrazovanje i rad s mladima. Ali, postoje brojne udruge za mlade koje se time bave okupljene u GOOD inicijativi, što često nije dovoljno vidljivo niti podržano od državnih institucija. Trebaju uglavnom pisati projekte da bi financirali takve programe", ističe Banjeglav.

Često, kaže, vode međunarodne grupe u Jasenovac, a onda i na Goli otok. "Važno je da se ta mjesta vide i prepoznaju, jer još uvijek ih premalo grupa posjećuje, pogotovo školskih grupa. Važno je raditi s mladima, a na ovaj neformalan način dobivaju mogućnost gledanja na stvari iz nekog drugog kuta. Našoj grupi studenata dali smo pitanja i u obilasku su sami mogli pronaći odgovore ili pitati vodiča, da sami reflektiraju što se tu zapravo dogodilo, tko su bile žrtve, zašto i kako je to utjecalo na društvo i, naravno, da to usporede s iskustvom iz svoje zemlje", kaže.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu