Ristić strahuje da bi nakon izgradnje hotela na Valkanama mogao ostati bez koncesijskog odobrenja
Kafić Šumi more na Valkanama / Marko Ristić (snimio Milivoj MIJOŠEK)
Pulski ugostitelj Marko Ristić, vlasnik kafića Šumi more i Bass, odlučio je istupiti u javnost sa svojom pričom koja je usko vezana uz hotel na Valkanama, ako do njegove izgradnje dođe. Naime, Ristićev lokal Šumi more nalazi se uz more, točno ispod lokacije predviđene za hotel. On ističe da bi na život njega i njegove obitelji značajno utjecalo ako se investitor u hotel Valkane prijavi za koncesiju nad istoimenim kupalištem, a do čega bi moglo doći u slučaju da Grad Pula za to raspiše natječaj.
Ristić, naime, problematičnim smatra to što je u nedavnoj komunikaciji s investitorom i njegovim predstavnikom Zoranom Kostićem naišao na, kako kaže, dvosmislene odgovore.
- Obratio sam se tvrtki Hotel Valkane 30. rujna s pitanjem "kako će hotel Valkane utjecati na nas koji imamo na kupalištu Valkane koncesijska odobrenja". Na svojoj službenoj Facebook stranici odgovorili su mi: "Prostor hotela i novog javnog parka isključivo je na privatnom zemljištu unutar kamenoloma te neće biti zadiranja niti u Lungomare, niti u plažu ispred samog hotela, pa tako ni na prostor kupališta Valkane. S naše strane, za vas neće biti promjena", kaže Ristić, pritom dodajući da ih je dodatno upitao jesu li zainteresirani za koncesiju plaže, ukoliko to Grad dopusti, na što su mu povratno odgovorili da su u ovom trenutku fokusirani samo na gradnju hotela u napuštenom kamenolomu.
- No, na prezentaciji hotela u Max Cityju u travnju gospodin Kostić je izjavio da oni imaju namjeru konkurirati za plažu na Valkanama kada bude raspisan natječaj za koncesiju. Zato sam ih preko Facebooka upitao je li ta njegova tvrdnja istinita, i na to je "maca popapala jezik", priča Ristić.
Kasnije je, kaže, zvao Kostića i referirao se na dopisivanje, na što mu je Kostić rekao da je krivo shvatio odgovor. Onda je istog dana u Max Cityju, Ristiću i njegovoj supruzi, prisjeća se Ristić, rekao da ako Grad bude raspisivao natječaj za koncesiju na kupalištu Valkane, da oni ipak planiraju konkurirati.
Ristić je potom razgovarao i s gradonačelnikom Pule Filipom Zoričićem koji je, prenosi nam, odgovorio da za vrijeme njegova mandata on i njegova četiri vijećnika neće glasati za to da kupalište Valkane ode u koncesiju. Zbog čega misli da će se ipak odobravati koncesija na Valkanama, a koju bi investitor mogao zatražiti, Ristić je odgovorio sljedeće: "Ne vjerujem investitoru i ne vjerujem da investitor ne bi našao načina da uvjeri većinu u Gradskom vijeću kako bi proveo svoje planove."
- Kako vjerovati da neće zatražiti koncesiju kada je hotel 2007. godine trebao imati 70 ležajeva, a sad smo na 300? Gradsko vijeće im je dalo mogućnost za gradnju dva objekta usred šume. Imamo četiri do pet ugostiteljskih objekata na Valkanama. Koliko bi ih trebalo biti, 55? Sve bi se trebalo koncesionirati, a mi Puležani bismo trebali biti najamni radnici investitora, ogorčeno će Ristić, koji ima pet koncesijskih odobrenja na dijelu Valkana gdje se nalazi kafić Šumi more od 2016. godine, a koja se odnose na ležaljke, suncobrane, aquapark i ostalo.
Budući da je i sam koncesionar koji zarađuje od turizma te vrata svog kafića Šumi more otvara tijekom turističke sezone, upitali smo ga zbog čega se njegova pozicija razlikuje od one investitorove.
- Kod nas dolaze bakice godinama, najam ležaljki sa suncobranom košta 40 kuna. Borimo se ostati "normalni", s normalnim cijenama. Jasno je da ukoliko oni izgrade hotel, a Grad izda mogućnost koncesioniranja, onda nas više nema. Ja time hranim svoju peteročlanu obitelj. Znam koliko meni ostane kada prijavim dva milijuna kuna prometa. Možda stvarno čovjek nema namjeru graditi popratne objekte, možda ne laže, ali ima namjeru poslije to preprodati, pošto je rekao da se ne bave hotelijerstvom, kaže Ristić.
Na pitanje smatra li da bi kupalište Valkane, koje ima značajnih nedostataka, bilo reprezentativnije ukoliko netko preuzme cjelovitu koncesiju nad njime, Ristić kaže da je za uređenje prostora zadužen Grad. Mišljenja je da nitko ne treba preuzeti koncesiju i da bi bilo dovoljno da se u uređenje preusmjere sredstva od oko 300 tisuća kuna koje njih nekoliko ugostitelja plaća za koncesijsko odobrenje, a koja u cijelosti idu Gradu. Važno je, kaže, napomenuti da, u slučaju koncesije, trećina prihoda ide gradu, trećina državi, a trećina Županiji, dok se prihod od koncesijskih odobrenja u cijelosti slijeva u gradsku kasu.
Na pitanje postoji li mogućnost da se koncesija za kupalište Valkane preuzme djelomično, Ristić odgovara da je bivši gradonačelnik Boris Miletić upitao nekoliko njih bi li uzeli cijelo kupalište u koncesiju, no i da je to bio prevelik poduhvat budući da je, kaže, samo za izradu projekta potrebno pola milijuna kuna.
Ristić dalje napominje da su tijekom posljednjih osam godina uložili mnogo novca i truda u objekt Šumi more, a koji su zatekli u derutnom stanju.
- Utrošili smo više od deset tisuća eura vlastitih sredstava u obnovu tog objekta, a oko 200 tisuća kuna isplatili smo partnerima. Izgradili smo zid od 11 metara, postavili pločice. Teški su uvjeti za rad, često uđe voda u cijeli kafić, kaže Ristić. Na pitanje što dalje planira s kafićem Šumi more odgovara: "Neću više ulagati, ne znam na čemu sam".
Ovim je istupom, ističe Ristić, želio poručiti građanima da izađu na referendum, bez obzira hoće li glasati "za" ili "protiv" hotela.
- Ako je investitoru koji kampanjom poziva ljude da ostanu doma u cilju da se gradi hotel, neka kaže građanima da izađu na referendum i glasaju protiv tog plana, pa neka on ide dalje, a ne da poziva ljude da ostanu doma. Gdje smo, u Afganistanu?, pita se Ristić.
I sam je, ističe, prikupljao potpise uz članove Inicijative građana za Lungomare jer, osim osobnog interesa, smatra da je Lungomare jedina zelena oaza na kojoj za sada još uvijek nema gradnje.
- Neću dopustiti da me famozni investitori tjeraju iz mog grada. Bio sam vani, prošao sam pola svijeta, ovdje imam obitelj i tu želim ostati. Što zbog državne politike, što zbog lokalne politike koja upravlja našim životima, istjerali su pola mojih kolega. Nemaš više ni s kime raditi, zaključuje Ristić.