Čistim jednako i kad piške i kad rade ono drugo, kaže nam Liliana Scomersich Kavcich, koja u javnom zahodu na tržnici vodi brigu i o čistoći i naplati. Penzija mi je 1.180 kuna, moram se snalaziti, platiti režije, kaže dok naplaćuje mušterijama. A nisu svi ni fini ni ljubazni, a bogme ni čisti
(snimio Danilo Memedović)
Špica se zahuktala, grad je pun turista, a mnoge od njih zna stisnuti u zao čas. U nezgodnom trenutku važno je čim prije potražiti prvi javni zahod, a ukoliko se zatekne na Giardinima, nevoljnik će se morati olakšati u obližnjem kafiću, ako ga tamo pripuste, a u najgorem slučaju u gaće ili, da prostite, na neki rimski spomenik.
Javni zahod u kuli na Giardinima još je uvijek zatvoren, zapelo je, kako čujemo, na arheološkim ispitivanjima. O manjku javnih toaleta nadugo se i naširoko raspravljalo na prvoj radnoj sjednici Gradskog vijeća u novom sazivu, a u predizbornoj kampanji jedini se, kad je riječ o ovoj temi, zabrinuo nesuđeni pulski gradonačelnik Zlatko Devedžić. "Ljudi, pa Pula nema javnog WC-a", zavapio je Devedžić svojedobno u Circolu, kad su ga novinari priupitali za krucijalne gradske probleme. I dok su se drugi kandidati latili nadgradnje, ozbiljnih, važnih tema, poput poduzetništva, staračkih domova, djece, mladih i sirotinje, nitko nije zavirio u kloaku. Točnije, u WC školjku.
Poruke upozorenja
Odlučili smo to učiniti mi. Nije da u Puli uopće nema javnih zahoda: prvi na frekventnoj ruti nalazi se u prizemlju zgrade Tržnice i nije da se ne koristi. U desetak minuta koliko smo tamo proveli, u zahod je ušlo barem desetak ljudi. Taj u prizemlju, odmah do ulaza u ribarnicu, otvoren je samo do 15 sati i dnevno ovdje procirkulira 200-tinjak mušterija koje plaćaju ravnopravno, po dvije kune za malu i veliku nuždu, iako sama riječ kazuje da oko druge ima više posla.
- Čistim jednako i kad piške i kad rade ono drugo, kaže nam Liliana Scomersich Kavcich, koja vodi brigu i o čistoći i naplati. Nekad je radila na ribarnici, u mirovini je i svako-toliko, po potrebi, dođe "zamijeniti šeficu".
- Penzija mi je 1.180 kuna, moram se snalaziti, platiti režije, kaže dok naplaćuje mušterijama. Nisu svi ni fini ni ljubazni, a bogme ni čisti, kaže gospođa koju stare mušterije zovu Lili. Poziva nas do dođemo u prostoriju s pisoarima.
Na papiru zalijepljenom iznad pisoara crnim markerom ispisane su poruke upozorenja: "Približi se! Nije ti dugačak koliko misliš! Stisni dugme i očisti za sobom!"
- To je šala, ali u toj šali ima i istine, kaže Lili te napominje da ljudi redovito mokre po podu.
- I ispred vrata ujutro nađem mokraću pa bacim vode i varikine. Žalosno je reći, ali ni žene nisu uredne. Tampone ne zamotaju u papir, a uloške znaju baciti i u školjku. Zahod se dosta koristi, većinom naši ljudi, a ima nešto i turista, ne puno. Većinom dođu kad obave špežu pa prođu ovuda. Kad je loše vrijeme, više je i mušterija, a kad je sunčano, ljudi su na plaži pa im ova usluga nije potrebna.