Sada smo u strogoj špici i prvi je to mjesec da smo zaradili za plaće i troškove u lipnju. Prometom nekog objekta uspjet ćemo pokriti minuse iz prethodnih mjeseci. Nadam se i dobrom srpnju, kolovozu i dijelu rujna, ali što poslije? Neću zatvoriti, već napraviti rekonstrukciju da bih ipak pokušao nešto spasiti, da sam sebi kažem da nisam tek tako odustao, kaže Luciano Benčić
Tvrtka Lanoton bez dvojbe slovi kao jedna od najdugovječnijih trgovačkih poduzeća u Puli (foto: Arhiva) / Da bi trgovina u centru bila isplativa, prema Benčiću je potrebno jedno, a to je - "parking, parking i opet parking" (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
S devet trgovina i 28 godina poslovanja, tvrtka Lanoton bez dvojbe slovi kao jedno od najdugovječnijih trgovačkih poduzeća u Puli. Tvrtka je to velikih brojki koja se sveukupno na točno 1.200 kvadrata rasprostire od Flanatičke duž Ulice Sergijevaca, gdje ima poznate brendove: Adidas, Naf Naf, Tosca Blu, Coccinelle, Gerry Weber, Extreme Intimo, Betty Barkley, Keny's, XT studio, FM Italia Centar i Naš dom i Camel Finch. U dva vrlo atraktivna prostora trenutno suradnju s Izipizi naočalama i trgovinom orijentalne odjeće. Nekada su imali i Nike, Sisley, Muru, Playlife, Killerloop, Carpisu i dio Benettona.
Luciano Benčić, vlasnik i pokretač Lanotona, je u mirovini. Više je to formalno. Ne miruje. I dalje je vrlo aktivan kao prokurist u ovoj velikoj trgovačkoj tvrtki. Inicijalni povod za razgovor je nedavni komentar Puljanke s uspješnom karijerom u inozemstvu da Pula nema kvalitetnih trgovina. Nije se našao prozvanim jer imena brendova koje zastupa u trgovini sinonim su kvalitete, no bio je to povod da s njim, s obzirom na iskustvo, porazgovaramo o položaju trgovinske djelatnosti u Puli danas, nakon pandemije, a uzimajući u obzir da se zbog turizma trgovina u središtu Pule sve više svodi na - sezonsku djelatnost.
Sjedimo na Dantevom trgu: u pozadini se vide zid i hale Uljanika. Benčić se prisjeća zlatnih vremena kada je Uljanik hranio cijelu Pulu, pa tako i trgovine. No, to je prošlost. Kao i Istrine trgovine u kojima je bio voditelj. Nostalgija je možda u modi, ali od nje se ne živi, već od brendova koje skoro tri desetljeća dovodi u Pulu i najveći je zakupac poslovnih prostora u gradu. A da bi trgovina u centru bila isplativa, prema Benčiću je potrebno jedno, a to je - "parking, parking i opet parking". To je problem broj jedan, dva, a može i do pet. To je osnova svega da bi grad profunkcionirao.
- Dokle god toga ne bude bilo, ništa neće ići. Mi bez garažne kuće, za početak barem jedne, nećemo oživjeti grad, a u međuvremenu ćemo biti prinuđeni pozatvarati, prvo je na što ukazuje Benčić. Trgovačka prodajna formula prema njemu je pozicija - trgovac - brend.
Oduvijek sam se protivio turizmu, sve do ove godine, ali ipak meni je trgovina strast (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
- Obavljanje dobrog posla u trgovini je kao i kod parkinga - važna je pozicija. Poslije dolazi osoblje, a na trećem je mjestu brend, kaže Benčić. Naglašava personalizirani pristup u svojim trgovinama kojeg nema u trgovačkim centrima koji su, opet, uzeli ogroman dio kolača trgovcima u gradu.
- U predzadnjem popisu stanovništva Pula je imala 17.500 potencijalnih kupaca. Lani je opet popisano stanovništvo i ispalo je da je broj kupaca gotovo isti. U međuvremenu je u Pulu došlo nekoliko trgovačkih centara, iz grada je otišao McDonald's, što nije zanemarivo i, ponavljam, zatvorio se Uljanik. Znači, 2011. i lani imamo isti broj kupaca i neusporedivo više prodajnih mjesta koja kupci mogu birati. I nitko na kraju ne posluje kako treba, zaključuje.
Iako je u ovom trenutku poslovanje solidno, nije optimist. Vuku se repovi pandemije. S druge strane, enormni računi za električnu energiju već sada su posljedica rata u Ukrajini.
- Iznosi za struju su izvan pameti. Sve je išlo gore, a mi radino manje. Stalno sam u minusu. Plaće sam dignuo koliko sam mogao, kaže i nastavlja u ne baš optimističnom tonu.
- Za vrijeme pandemije, 2020., država nam je pomogla s tri plaće. Za vrijeme lockdowna bili smo doma i nekako pregrmili tu godinu. Iduće godine grad nam je prvih šest mjeseci smanjio zakup od 30 do 50 posto. Ove godine ništa od toga, nula, niente, nikakve pomoći, mogli su nas barem lišiti spomeničke rente. Sada smo u strogoj špici i prvi je to mjesec da smo zaradili za plaće i troškove u lipnju. Prometom nekog objekta uspjet ćemo pokriti minuse iz prethodnih mjeseci. Nadam se i dobrom srpnju, kolovozu i dijelu rujna… A što poslije, pita se.
Po njemu, prijelomna će biti 2023. godina.
- Ja sam najveći zakupac u gradu. Do sada sam platio 23 milijuna kuna zakupa i mislim da sam tim svojim poslovnim entuzijazmom doprinio gradu, ali ove zadnje dvije godine su bile pogubne. U 2023. godini morat ću napraviti iskorak, vršiti neke premještaje, pospajati, nagovještava promjene nakon sezone.
Tvrdi, međutim, da zatvaranja neće biti.
- Mi i dalje ostajemo u tome, jedino ćemo se drugačije pregrupirati i nositi se s time, nagovještaja uz opasku da je odgovaran za ljude koji su po 20 godina u tvrtki te imaju obitelji, kredite…
- Smatram da će početak poteškoća krenuti nakon sezone kada će se trgovine početi zatvarati. Svugdje će pisati - zatvoreno zbog godišnjeg odmora. Tako će biti šest mjeseci, a znamo da trgovina zbog godišnjeg odmora može biti zatvorena samo 30 dana. Shvaćam ljude koji prodaju sezonsku robu te ne znaju što nakon sezone. No, to je začarani krug koji ne funkcionira, veli uz opasku da još bivšem gradonačelniku ukazivao na potrebu osmišljavanja dinamike grada, odabira prioriteta, na temelju čega bi se formirali natječaji za poslovne prostore.
- Nije bitno na natječaju samo nabrojati brendove, treba ih i donijeti, kaže.
Veli da je uvijek poslovao s provjerenim brendovima te da je tužno u što se grad pretvorio.
- U pješačkoj zoni trebalo bi definirati koliko će biti optika, slastičarnica, zlatarni, tekstilnih trgovina, veli i primjećuje ovosezonski trend sladoledarnica i suvenirnica oko Arene. Sve će se one, predviđa, zatvoriti 1. studenog, a to je trećina poslovnih prostora.
- Nitko ne trza, uz odgovor da se plaća zakup. Nije cilj plaćanje zakupa, već održavanje živim trgovine u pješačkoj zoni koja mora biti otvorena. Ili hajmo definirati pa raditi pet mjeseci, a sedam smo doma na minimalcu, kaže.
Prisjeća se da je prije tri godine prognozirao da će doći vremena kada će opstati tek one trgovine koje budu mogle akumulirati dovoljno prihoda ljeti. I to se dogodilo, ali i pandemija i rat. Nije mu to drago niti kazati, ali poput ostalih, možda vidi izlaz u turizmu.
- Oduvijek sam se protivio turizmu, sve do ove godine. Do sada sam potrošio 900 tisuća eura, a za taj sam novac mogao napraviti tri gospodske vile. Zato je došlo vrijeme da se preokrene poslovanje. Ipak, meni je trgovina strast. To je moj teren. Neću zatvoriti, već napraviti rekonstrukciju da bih ipak pokušao nešto spasiti, da sam sebi kažem da nisam tek tako odustao, daje tračak nade i potvrđuje da sigurno neće zatvoriti Adidas za koji je najviše vezan poslovno i emotivno.
Naime, prodajom sportske odjeće počeo je trgovinski biznis u Loto trgovini u "roza" zgradi, a uz sportsku će odjeću, nada se, uvijek i ostati.