Ovdje je uvijek pusto. Nikad nije zaživjelo. Vječiti je misterij zašto je tome tako, kaže Žan Brkljača * Dok je bio Rus, bilo je najbolje. Najviše se prodaje, naravno, u vrijeme utakmice, ali sve manje ljudi dolazi na stadion. Ljeti dolaze turisti, priča Jakša Emeriko
Sredina je tjedna, sunčano jutro. Na gradskom stadionu "Aldo Drosina" i okolici nema ljudi. Tek nekolicina slučajnih prolaznika. Većina poslovnih prostora u prizemlju kompleksa je zatvorena. Od znatiželjnika ih skrivaju limena išarana vrata. Prilazi zapuštenim prostorima idealno su mjesto za besplatno parkiranje. Zona nadomak centra grada je opustošena. Ili barem ostavlja takav dojam. Tamo ljudi dolaze ciljano. Na doručak u bistro Punkt ili pak po sastojke za kakav proteinski napitak u dućan Fit Line. No, malo tko se zadržava.
Zapadna strana, ona bliže Domu braće Ribar, malo je življa. Zapravo, gungula je jedino u kafiću Samson. Tamo pričamo sa Žanom Brkljačom, vlasnikom firme Brainspot za instalaciju vodovoda, grijanje i klimatizaciju. Na stadionu posluje već cijelo desetljeće. Prostor je kupio, a kredit je otplatio godinama unazad. No, govori, pošteno je osjetio ekonomsku krizu 2008. godine. Otad je sve otišlo k vragu.
Preselio grad
- Ovdje je uvijek pusto. Nikad nije zaživjelo. Vječiti je misterij zašto je tome tako. Prije je radio Beba centar pa su ljudi dolazili u kupnju tih madraca. Bio je i Hyundai, činilo se kao da je muving veći, prisjeća se Žan.
Cijeli se grad, smatra, preselio u Šijanu. Tamo su, nabraja, Kaufland, Lidl, Plodine,… Sad je otvoren i Max Stoja. I u centru grada prostori se stalno otvaraju i zatvaraju, naglašava. Čini mu se da Grad nema sluha za poduzetnike. Ne žele, nagađa, popustiti s cijenama najma. I on je nekada zapošljavao devet radnika. Sada ih je dvoje.
Prije nekoliko godina je s poduzetnikom, koji je u prostoru do njegovog držao rasvjetu, došao na, prisjeća se, briljantnu ideju. Odlučili su ispred svojih poslovnica subotom peći roštilj. To bi privuklo ljude, a dvije kašete ribe ne bi im opteretile novčanik. No, od to su plana odustali. Njegov je susjed brzo napustio stadion.
Tu su ostali HP Motori, veleprodaja opreme za zaštitu na radu Dims, Bakin Security, tvrtka za alarme i protuprovalni sustav Poretti i dućan medicinskih proizvoda i pomagala Bauerfeind. Donedavno je bila i teretana Pro Gym, ali i taj je prostor sada zatvoren. Doduše, vježbače tamo još uvijek mami Sportski studio Tadić.
O praznim prostorima Milenko Broskvar, vlasnik suvenirnice, odnosno fun-shopa NK Istre stiješnjene kod kafića Marco Polo, kaže da su neki ljudi imali problema s papirima. No, tvrdi da je sada puno bolja situacija nego prije nekoliko godina.
- Svi bi stadioni trebali imati metalnu zaštitu za prostore da ih mogu zatvoriti u vrijeme utakmice. Gostujući navijači su znali sve porazbijati. Kad je ovdje bio narodnjački klub, bio je baš kažin. Sad se nešto i počelo renovirati, veli Milenko.
Trebalo bi, nastavlja, postaviti više rasvjete na sjeveru i jugu. Po noći je, govori, mrkli mrak.
Jakša Emeriko, Milenkov prijatelj, kaže da je promet u suvenirnici NK Istre pao još 2015. godine. Tada je, objašnjava, promijenjen vlasnik kluba. Nekada je utakmice pohodilo tri tisuće ljudi, a sada ih se skupi jedva 300.
- Dok je bio Rus, bilo je najbolje. Najviše se prodaje, naravno, u vrijeme utakmice, ali sve manje ljudi dolazi na stadion. Ljeti dolaze turisti, govori Jakša. (Chiara BILIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)