Budućnost je već stigla, samo mnogi toga nismo svjesni. Vezanost za ured i za radno mjesto, ako se posao obavlja preko kompjutera, stvar je prošlosti, tvrdi digitalni nomad i programer Matej Šimunić.

- Sutra počinje tromjesečna edukacija kako postati freelencer. Akademija digitalnih nomada u Coworking prostoru kluba Kotač u Rojcu uči ljude kako organizirati posao on-line, kako ostvariti slobodu u organizaciji vremena uz mogućnost putovanja po cijelom svijetu. Početnička grupa učit će osnove programiranja, kako razmišljati kao programer i kako to prenijeti u kompjuterski kod, dok će se naprednija grupa usmjeriti na izradu mobilnih aplikacija, kaže Šimunić koji se, nakon godina putovanja i življenja u egzotičnim krajevima svijeta, vratio u Pulu, da bi prenosio sve ono što je doživio i naučio na tom putu. Taj put omogućio mu je rad u hodu!

Na edukacijama u Kotaču - predavanjima i vježbama - pomagat će mu mentori Lea Barašin, Robert Kovačić i Goran Jularić koji su, nevjerojatno, u svijet programiranja ušli prije samo pola godine. I to zahvaljujući 14-dnevnom tečaju kojeg je prošlo ljeto Šimunić vodio u istom prostoru.

- Od 24 polaznika s ljetne edukacije, četvero ih je pokazalo izniman napredak, nastavili su raditi i s njima radim na njihovom prvom projektu za lovu. Lea, Goran i Robert otišli su korak više, a uz to troje Puljana, tu je i Leo Radočaj, srednjoškolac iz Karlovca, koji planira doći na studij u Pulu. Dvoje od njih nisu imali nikakvog znanja, no bili su uporni, nakon edukacije dolazili su ovdje svaki radni dan po tri-četiri sata nakon posla. Sada bi se lako mogli zaposliti u nekoj firmi, ali oni to ne žele. Za sada im je interesantno raditi kao freelanceri. Ljude ne učimo mrtvo znanje, nego kako razmišljati. To je znanje koje predavač treba imati, oni su ga dobili i bit će im gušt predavati. Najbolji programeri su oni koji znaju razmišljati, kaže Matej koji na proljeće pokreće i edukaciju u pulskoj Gimnaziji sa srednjoškolcima.

- Ušla sam u ovo bez ikakvog iskustva. Po struci sam glazbeni teoretičar. Uvijek je bila prisutna ljubav prema kompjuterima, ali s obzirom na obrazovanje informatika nije bila opcija. I otkuda krenuti, s čime početi? Puno je to jezika i tutorijala i kad pokušavaš sam nema te tko usmjeriti. Zato je ljetna edukacija bila odlična prilika, kaže Lea.

Radili do ponoći

U radu koriste Googleov razvojni alat Flutter s kojim se razvija i nativni kod za iOS i Android, a mogu se raditi i web aplikacije, u budućnosti i desktop aplikacije te embedded aplikacije za razne uređaje. Flutter je dobra investicija, kaže Matej, jer pokriva veliki dio jednim kodom, a uz to Google razvija i svoj novi operativni sustav koji će se razvijati u Flutteru.

- Na edukaciji polaznici dobivaju mogućnost spoznati tehnologiju relevantnu za sljedećih šest, sedam godina. Više se i ne može očekivati, ali i to je dobar ulog jer se za to vrijeme opet uči nešto novo. Ubuduće ćemo se baviti i naprednijim tehnologijama, kao što su umjetna inteligencija, kvantno programiranje i blockchain programiranje, kaže Matej.

- Ljeti je bilo udarnički, svaku večer do ponoći. Imao sam već susreta s programiranjem, ali ovo mi je bilo zanimljivo jer se sve radi u jednom jeziku, priča Jularić, glazbenik, Puljanima poznatiji po nadimku Jule. Samoinicijativno je nakon tečaja stvorio aplikaciju "Talking Clock", sat s animacijama sunca, mjeseca, koji u određenim momentima korisniku izgovara određene poruke, a napravio ju je iz zabave za svog prijatelja. Sada za sina priprema aplikaciju koja će spremati sve lozinke jer, kako kaže, ne može zapamtiti niti jedan password.

- Pitanje je samo kako će zapamtiti password za otključavanje aplikacije? Ma treba raditi sa sitnijim aplikacijama, nema od gledanja i razmišljanja ništa. Jednostavno se opustiš, kreneš i ne spavaš, šali se Jularić.

Zašto je naglasak Akademije na mobilnim aplikacijama? Zato jer su mobiteli kompjuter koji se danas koristi više od tableta, laptopa ili stolnog računala. Gotovo svi imaju mobitel u džepu koji je "jači" od računala koje smo imali prije desetak godina, preko njega organiziramo i zabavni i poslovni život.

- Meni je ljetos bio prvi susret s programiranjem. Želio sam učiti sam preko interneta, ali nije išlo. Ovako sam jako puno naučio u par mjeseci, veliki je to napredak. A sada već zajedno krećemo raditi i prvu aplikaciju. Lea i ja možda nismo toliko nadareni za programiranje, ali od početka smo bili jako uporni. Zato sada rušimo sve granice i veselim se da ćemo voditi edukaciju, kaže pak Robert, inače fotograf.

Vrijeme brzo prolazi

- O, da. Bilo je i lupanja glavom u zid. Ima toga i dalje, zapneš na problemu, tražiš, pitaš, puno pokušaja i pogreški, ali guramo. Ovdje vrijeme ima neki drugi tijek, kada radimo djeluje kao da prolaze minute, a poslije vidimo da je prošlo i četiri sata. Lijep je osjećaj stvoriti nešto i funkcionalno i vizualno zanimljivo, nadopunjuje ga Lea.

Rade na PC-u ili na Macu, a aplikacije se testiraju na mobitelima. Postoji i virtualni mobitel na kojem se može pogledati kako će uradak izgledati i funkcionirati na uređaju.

- To što su oni postigli zasluga je njihove upornosti. Zaista su se potrudili i prolazili kroz probleme i blokove. O pojedincima ovisi hoće li se uhvatiti na programiranje ili ne. Mogu im pokazati kojim putem ići, ali oni moraju sami prohodati. I put nije lagan. Takav je posao u programiranju. Ali onome koji voli izazov, koga veseli nešto novo i tko posveti dobar dio života tome, nagrade su velike, kaže Matej ukazujući da programeri danas dobro zarađuju, što im i omogućuje puno slobodnog vremena i organizaciju posla po svojim prohtjevima.

Zbog toga, kaže Matej, Pula se danas-sutra može pokazati kao idealan grad za programere, freelancere. Uostalom, i on se u Pulu vratio, nakon "lutanja" svijetom i života u džungli, jer je shvatio da smiraj može potražiti u poznatom okruženju, mirnom i lijepom ambijentu Pule. Omogući li grad uvjete i infrastrukturu i njemu sličnima, lako će ih privući, a time će i Pula živnuti cijele godine. Programeri su, kaže Matej, ljudi dobro plaćeni i dobri konzumenti, željni zabavnih, kulturnih, gastronomskih sadržaja.

No, do tada će još mnoge aplikacije biti instalirane i obrisane s pulskih mobitela.

- Sada kad smo prošli edukaciju više cijenimo rad programera. Nekada bi instalirali aplikaciju i komentirali kako je to loše i odmah je obrisali. Sada možemo zamisliti što je sve taj autor morao raditi i koliko je vremena izgubio da bi mi neku aplikaciju samo tako odbacili, kaže Lea. Prvo što je Robert naučio je da stvaranje aplikacije nije jednostavno, kako to mnogi smatraju. Važna komponenta svega toga je smisliti što bi ljudima zaista trebalo, kakva bi aplikacija bila i tražena i funkcionalna i atraktivna.

- Ideje za aplikaciju dolaze iz razgovora s ljudima, kada ti oni kažu kakve su im potrebe i što bi željeli. Ubace ti bubicu u uho, a klikeri počnu raditi. Samo od sjedenja i razmišljanja nema ništa, kaže Jule.

- Imala sam ideju i još se njome bavim. Želja mi je napraviti aplikaciju koja bi mi sugerirala recepte, odnosno što skuhati s namirnicama koje imaš u frižideru. Ima takvih stranica na Internetu, ali to je sve za američku, japansku ili neku drugu kuhinju. A trebalo bi to napraviti s receptima neke naše domaće kuhinje, kaže Lea.

- Da, to bi bilo dobro! Koju god namirnicu upišeš, mobitel ti ispiše: "Maneštra!", u svom veselom tonu završava Jule.

Povezane vijesti

• Završna prezentacija uspješne radionice SoundPaintinga
• O bubnjarskim metlicama i saksofonu
• OSVOJITE ŠKOLARINU ZA AKADEMIJU DIGITALNIH NOMADA! Ulazak u svijet programera prvi je korak digitalnog nomada