Pula je od doba Austro-Ugarske Monarhije imala zabranjene vojne zone, ali manje je poznato da je to bilo i kupalište Valkane, koje se nazivalo i Zelenika. Nije to bilo bez razloga: najljepša pulska uvala bila je najprije rezervirana za elite Monarhije. Građanima pristup obali i moru nije bio dozvoljen. O tome govori pulski vremeplov. Nekadašnjih zabrana treba se prisjetiti. Povoda za to duž jadranske obale ima mnogo.

"Godine 1914. austrougarska mornarica je za svoje časnike, njihove obitelji i viđenije Puljane na Valkanama izgradila reprezentativni kupališni kompleks. Kompleks je izgrađen bez dozvole Grada Pule samovoljom vojnih vlasti. Završetkom Prvog svjetskog rata Pula dolazi pod talijansku vlast. Italiju ne zanima Pula kao vojno uporište, pa je time i područje Lungomarea, osim kupališta Valkane, prepušteno gradu na korištenje. Kupališni kompleks prisvaja Regia Marina (talijanska kraljevska mornarica) kao pravni sljednik austrougarske mornarice."

Riječi su to Josipa Vretenara, vrsnog poznavatelja povijesti Pule tog razdoblja.

Obitelj Lorencin - Tkalec ispred ostataka kupališne zgrade 1951. (privatna arhiva Saše Lorencina)

Koliko građani poznaju pravu, činjeničnu povijest Pule? Znaju li oni dovoljno o žrtvama, ratnim i poratnim, svih njezinih stanovnika, ali i kako se gradila nova Pula nakon sjedinjenja s maticom Hrvatskom u novoj, socijalističkoj Jugoslaviji. Primjer kupališta Valkana također dobro svjedoči o tim vremenima. Taj je razvoj prikazan u fotografijama bogato ilustriranoj knjižici "Lungomare, dio kolektivne memorije i osjećaja pripadnosti gradu". Tiskala ju je udruga Zelena Istra 2012. godine u sklopu kampanje protiv lociranja gradskog pročistača otpadnih voda na Lungomareu.

Vretenar nastavlja: "Kompleks s pratećim sadržajima Carske i kraljevske mornarice sagrađen je na Valkanama 1914. godine. Dvokatna zgrada 70x15 metara imala je svlačionice, tuševe, restoran, buffet, prostrane terase za sunčanje i ples. Imala je četiri mola sa skakaonicama, dva paviljona sa svlačionicama i tuševima, kupalište je bilo ograđeno čeličnom protupodmorničkom mrežom, a i zbog morskih pasa. Nakon raspada Monarhije pripalo je talijanskoj ratnoj mornarici. Kupalište Valsaline građeno je 1924., a obalna cesta (lungomare) do njega probijena je 1937. godine."

Legendarna fotografija Alojza Orela s Lungomare

Tokom ratnog, savezničkog bombardiranja njemačkih uporišta razoren je i velik dio grada, ali 19. veljače 1945. stradalo je i kupalište Valkane. Bombe nizu bile precizne. Nakon konačnog sjedinjenja s Jugoslavijom u rujnu 1947. godine, sve snage uprte su u otklanjanje ruševina, uspostavu normalnog gradskog života, pokretanje proizvodnje. Razoren je bio i Uljanik. Tko je u takvim okolnostima mogao tražiti tuševe i kabine? Raspolagalo se tada ponajviše pijukom, motikom i lopatom, ali i velikom željom da u tim okolnostima okoliš Pule bude ugodniji za njezine stanovnike. Bili su to dalekovidni ljudi, zaslužuju veliko priznanje: omladina je 1947. počela pošumljavanje priobalnog područja. Danas se divimo velikim borovima, zelenoj šumi, ali dovoljno ne cijenimo one koji su za to zaslužni.

No, tada nisu bili zaboravljeni ni heroji na kojima se temeljilo socijalno pravednije društvo: prvi, skroman spomenik Vladimiru Gortanu podignut je 1953. godine (drugi je postavljen 1968., njega je zamijenio treći 1995.).

Pošumljavanje kod Gortanove uvale, ustupio Alojz Orel

Tek nakon Drugog svjetskog rata stanovnici Pule mogli su napokon neometano koristiti kupalište Valkane. Kao pravni sljednik talijanske vojske, JNA je prepustila područje Lungomare gradu Puli na korištenje. Kupalište je bilo veoma oštećeno, ali mnogi Puljani su na njemu provodili ljeto, podsjeća nas knjižica.

Povezane vijesti

• Na Valkanama uređeno sunčalište, Stoja "na čekanju"
• FOTO / Pressica Inicijative za Lungomare. Orel i Stermotić pogođeni tužbama koje su dobili od investitora
• Kostić dao Orelu trake i rekao da ih vraća. Orel tvrdi da Inicijativa nema ništa s tim