Koga briga za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja

Lara Bagar

Rad Sigurne kuće Istra, odnosno skloništa i savjetovališta za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, ozbiljno je
ugrožen odlukom Grada Pule da Sigurnoj kući Istra smanji sredstva za 40.000 kuna godišnje.

Sigurna kuća je javnost o tome obavijestila priopćenjem. Ta institucija godinama je perjanica u pomoći i zaštiti žena i djece žrtava obiteljskog nasilja.

Istovremeno se u gradu jede i pije i zabavlja na sve strane. Gradska vlast u nadi da vrati ljude u Pulu
organizira proljetno izdanje manifestacije "Dođi u grad".

I svaka čast na inicijativi, nema u tome ništa loše jer ljude doista treba vratiti u grad koji to više nije. Isto tako, žitelji najvećeg istarskog grada nakon dvije godine željni su provoda i lijepo je od grada da im to omogućuje.

Ima i turista koji su "uskrsnuli" za Uskrs, ali i proljetne praznike. Kao da smo se naizgled vratili na staro normalno, ali ne u svemu.

Koga briga za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, koga briga za invalide? Život ih nije mazio, pa zašto bi ih grad mazio, nije im on mama, možda maćeha? Bolje srediti fasade, organizirati tribine o budućnosti grada.

Istovremeno, nije ni ovima na vlasti lako puniti proračun grada koji ne proizvodi ništa, nema industriju i živi samo od turizma koji opet zagovara lijepe fasade, restorane, fancy sadržaje i sexy osmijehe.

U tu se sliku ne uklapaju uplakani oni puni modrica, onemoćali i nesposobni.

Kruha i igara za ove s lijepim osmijehom, a krezubima - mrvice kruha s kojima se mogu samo - poigrati.