Najmlađi član po stažu u Klubu liječenih alkoholičara, apstinent koji je tek nekoliko tjedana dolazio na sastanke sa suprugom, kaže da mu odgovara ovakva situacija jer je sve zatvoreno i kafići ne rade, a upravo su kafići mjesto gdje je najčešće provodio vrijeme u svom "alkoholnom stažu". Sada se više posvetio obitelji i sinu, kaže voditeljica grupe Ivana Sokolov
Zabrana okupljanja prekinula je redovno održavanje grupa potpore u Klubu liječenih alkoholičara "Stvaranje" u Puli. Posljednji sastanak održan je 10. ožujka. No, s obzirom da je jako važno održavati kontinuitet i kontakt s grupom, voditeljice Ivana Sokolov, socijalna radnica i obiteljska savjetnica, zaposlena na Odjelu psihijatrije pulske bolnice i članica stručnog tima Dnevne bolnice za alkoholizam i druge ovisnosti, te Snježana Černe, prvostupnica sestrinstva, također članica tima Dnevne bolnice za alkoholizam, dogovorile su se da će se s članovima kluba češće čuti telefonski.
Anksiozno okruženje
- Imamo i viber grupu gdje se ponekad čujemo porukama i dijelimo važne teme. Članove u pravilu zovem jednom tjedno da vidim kako su i ima li kakvih promjena. Za sada su svi dobro i žive zapravo kao i većina nas - borave u krugu obitelji, odlaze u prirodu, na kampanju, beru šparuge, uređuju vrtove i masline, veli nam Ivana Sokolov, sretna što, za sada, nema recidiva i nitko od članova nije pokleknuo.
Prepričava nam kako je jedan član ispričao da je u blizini sjedišta Kluba bio dva puta, kada je išao brati koprivu koju najčešće jede s jajima ili na salatu.
- Teško mu pada ovakav režim jer voli "muving" i kako nema autobusa, svugdje ide pješice, no ne može na primjer do Kanfanara gdje je ranije odlazio brati šparuge. Najčešće bi ih prodavao i na taj način si popravio kućni budžet s obzirom na to da je samac i ima jako malu mirovinu, a već godinama čeka na braniteljski status i mirovinu, veli nam Sokolov.
Neki članovi, kako veli, zbog cijele situacije ne osjećaju jači pritisak jer su si, poput jednoga od njih, u obitelji raspodijelili vrijeme na drugačije aktivnosti i prilagodili se, dok neki ipak priznaju da definitivno osjećaju stres, ali se po pitanju alkohola dobro drže i ne razmišljaju o tome da krenu ponovno piti.
- Trenutno u društvu općenito vlada stresno, neko opće anksiozno stanje koje sigurno utječe i na liječene alkoholičare. Naš najmlađi član po stažu, apstinent koji je tek nekoliko tjedana sa suprugom pohađao susrete u našem klubu, kaže da mu odgovara ovakva situacija jer je sve zatvoreno i kafići ne rade, a upravo su kafići mjesto gdje je najčešće provodio vrijeme u svom "alkoholnom stažu". Sada se više posvetio obitelji i sinu koji ima tek nekoliko mjeseci, priča nam terapeutkinja.
Dogodine "Trijezni party"
Dodaje da je i njoj, nakon dvije godine vođenja Kluba neprekidno i bez pauze, četvrtkom popodne biti kući, a ne s članovima u Klubu, skroz neobično i kao da joj nešto nedostaje u uobičajenom radnom tjednu.
- Upravo je sada Svjetski dan zdravlja, a 1. travnja bio je Svjetski dan borbe protiv alkoholizma. Protekle dvije godine ta smo dva datuma tradicionalno obilježavali zajedno s članovima Kluba na gradskoj tržnici kroz manifestaciju "Trijeznog štanda", dok smo ove godine planirali jednu stepenicu više i glasnije - htjeli smo organizirati Trijezni party i ples u podne, bez alkohola. Nažalost, naš "Trijezni party" omela je i zasjenila "Korona party" pa smo cijelu manifestaciju morali odgoditi za sljedeću godinu, navodi nam Sokolov.
Njezina kolegica Snježana Černe za svoju grupu, koja se održava utorkom, kaže da se i oni jedanput tjedno čuju telefonski, priznajući kako svima nedostaju redoviti sastanci, jer su si već postali poput prijatelja koji se razumiju.
- Za sada su svi "moji članovi" u stabilnoj apstinenciji, koju održavaju disciplinom i promijenjenim načinom života. Drago mi je da u tome uspijevaju jer su oni na neki način "ranjiva" skupina ljudi i svaka promjena u društvu se može negativno odraziti na njih i narušiti apstinenciju od alkohola, naglašava Černe. Dodaje kako je neobično i to što se sada u ovoj borbi s pandemijom i drugi ljudi trebaju samodisciplinirati. Sada i oni, kako veli, mogu bolje razumjeti nekoga tko bi tako trebao živjeti duži period, zapravo cijeli život, i vidjeti da to nije nimalo lako.