Bio voditelj ekspedicije na "Szent Istvan" koja je ostvarena u suradnji s mađarskom vladom, a potom i ekspedicije za vađenje Apoksiomena u suradnji s ministarstvom kulture. U Istri ga najviše pamte po brojnim akcijama vađenja mina iz podmorja
S MUP-ovim roniocima, Banković je treći s desna/Damir Banković-Bane
Brončani topovi venecijanskog broda koji je krajem 16. stoljeća potonuo u pličini pokraj Mljeta, vrijedni antički kip Apoksiomena, mnoštvo mina zaostalih iz Domovinskog i Drugog svjetskog rata, te brojni drugi arheološki nalazi i predmeti izvađeni su iz mora uz sudjelovanje Damira Bankovića. Ovaj rođeni Vodnjanac, zaljubljenik u ronjenje, ali u i život, bio je dugogodišnji zapovjednik Ronilačkog centra Zapovjedništva specijalne policije MUP-a RH na Lošinju, ali i član specijalne postrojbe istarske policije Bak od 1991. godine. Njegovi prijatelji i kolege, te bivši suborci, okupili su se na maloj i skromnoj komemoraciji koju nitko od njih nije ni mogao slutiti. Naime, iako su planirali još puno zajedničkih projekata, druženja i izleta, Banković (59) ih je nedavno iznenada napustio.
- Bane je s nama prošao sva ratišta, od '91. do '95. godine, a nakon toga se intenzivno bavio ronjenjem kojem je posvetio cijeli svoj život. Njegov doprinos razvoju ronjenja u sklopu postrojbi specijalne policije je zaista neizmjeran i možemo reći da je on praktički već sredinom ’90-ih pokrenuo obuku novih ronioca policajaca u Valbandonu. Potom je na Lošinju izgrađen ronilački centar specijalne policije kojem je sve ove godine bio na čelu, tako da zapravo nema ronioca u policiji kojeg Banković nije obučio, ne samo iz Hrvatske, nego i šire. Kao profesionalni ronilac puno je surađivao s raznim institucijama, pogotovo s arheolozima, a njegove projekte i zasluge teško je nabrojati. No, koliko god je sad ta profesija izgubila njegovim preranim odlaskom, izgubili su svi koji su ga poznavali, jer je Bane bio jedan zaista divan čovjek, uvijek vedar, pozitivan, racionalan, smiren i spreman dati savjet ili pomoći. Definitivno je bio dobri duh naše postrojbe i njegov je odlazak veliki gubitak za svih nas, kao i za njegovu obitelj. U najgorim vremenima, kad smo bili gladni, umorni, promrzli, nikakvi, na Velebitu, on bi nas osnaživao i uveseljavao, on bi smislio način kako da nam nešto skuha, on je bio naš „joker zovi“. Sjećam se jednom prilikom da je od nekog lima napravio peku, a drugi put je netko spomenuo da mu se jede majoneza. On je odmah spremno skočio, uzeo neku bocu, u nju stavio sastojke koje je imao, i izmućkao majonezu, prisjeća se predsjednik Udruge specijalne jedinice policije Bak Istra Mladen Blašković.
Ono po čemu će ga najviše pamtiti svi koji su se ikad susreli s njim je njegov uvijek vedar duh, susretljivost, ali i svestranost kakvu samo rijetki posjeduju. Banković je mogao, kažu njegovi kolege, sa svakim razgovarati o bilo kojoj temi, a ono što nije znao Google, znao je on. Ako je na nekoj zabavi ili na terenu u ratnim uvjetima trebalo nešto skuhati, on je bio taj koji je prvi skočio i bacio se na posao. Ako se trebalo na brzinu snaći i improvizirati nešto, on je bio taj koji je osmislio rješenje, a kad bi se okupili na opuštenom druženju, Bane je bio duša zabave pričajući satima viceve.
- Bio je jako inteligentan, vrhunski profesionalac, ali je bio i jako dobroćudan, iznimno načitan. Bio je vrlo sklon inovacijama, prerađivao je oružje i streljivo, nekad s većim, nekad s manjim uspjehom. Gdje god smo se zatekli s njim, uvijek je stvarao neki ugođaj doma, a ono što je meni kao zapovjedniku najviše ostalo u sjećanju je njegova iznimna organiziranost kojom bi prionuo na izvršavanje dodijeljenih zadataka. Mislim da to kakav je on bio čovjek najbolje dočarava jedna situacija iz vojno redarstvene operacije Bljesak. Nakon cijelog dana i noći u akciji, sutradan ujutro Bane je odnekud izvadio jedan okrajak kruha i limenku mesnog nareska. Očito je sakrio to, ali ne za sebe, nego je to podijelio s nas pet, šest kad više nismo imali za jesti i piti. Sjećam se i da je taj kruh bio tvrd i suh pa smo ga držali malo na kiši da omekša, ali smo barem nešto pojeli. To vam je bio Bane, uvijek nesebičan, uvijek promišljen, uvijek spreman pomoći. S njegovim odlaskom ostaje jedna velika praznina u našem društvu. To vam je kao da je netko izvukao jednu ciglu iz zdanja. Zgrada je još uvijek tu, ali ta jedna cigla itekako nedostaje. Zato se nadam da će ta naša zlatna ribica uvijek ostati živjeti u našim uspomenama, kaže Slavko Jereb, nekadašnji zapovjednik specijalne jedinice policije PU istarske Bak iz Pule.
Kolege dodaju da je Banković u potpunosti bio posvećen svom poslu i još uvijek nije razmišljao o završetku karijere. Zbog toga je danima i ignorirao simptome koji su mu ukazivali da nešto nije u redu, no jedva su ga nagovorili da ode liječniku. Nažalost, stigao je prekasno i korona ga je odnijela praktički u dva dana. I to je ono, očito je na njihovim licima, što ih je najviše pogodilo i s čime se još uvijek ne mogu pomiriti.
Aktualni načelnik PU Istarske Božo Kirin bio je pomoćnik zapovjednika specijalne jedinice policije Bak Istra u vrijeme Domovinskog rata do 1997., a od tada do 2001. godine zapovjednik specijalne jedinice policije PU Istarske. Svih tih godina nerijetko je vrlo blisko surađivao s Bankovićem za kojeg kaže da je bio izuzetna osoba, jedna kompleksna ali i kompletna ličnost bez ega.
- Pamtim ga po tome što je uvijek bio priseban i realan, uvijek je bio svjestan situacije u kojoj bi se nalazili, ali je uvijek imao i spremna rješenja, kao da ih je sipao iz rukava. Dosta vremena sam proveo s njime u raznim prilikama, a Bane je uvijek imao neku temu, ideju ili neko konstruktivno rješenje. Tako je bilo i pred Domovinski rat i u prvim danima tih zbivanja. Bane je bio profesionalni protuminski ronilac obučen u bivšoj vojsci i spremno je svoje znanje i iskustvo stavio u službu kad je to trebalo, kad je trebalo obučiti nove snage specijalne policije ronjenju, pogotovo za vađenje mina iz podmorja. U tome je stvarno bio stručnjak i upravo je on bio taj koji je napravio prve planove za obuku, ostvario prve kontakte i povezao sve službe i ministarstva koji su prijeko potrebni za provođenje obuke ronjenja u policiji, zatim i s međunarodnim federacijama, a kasnije je zaokružio cijelu tu priču i kao zapovjednik ronilačkog centra na Lošinju koji je tamo od 2000. godine. Neprestano je radio na unaprjeđenju tog centra u kojem je organizirao i niz tečajeva za pripadnike specijalnih postrojbi iz drugih država, što samo po sebi govori o kvaliteti njegovog rada. Ovo je veliki gubitak ne samo za njegovu obitelj i nas, nego i šire. On je bio voditelj ekspedicije na Szent Istvan koja je ostvarena u suradnji s mađarskom vladom, a potom i ekspedicije za vađenje Apoksiomena u suradnji s ministarstvom kulture, mada ga u Istri najviše pamte po brojnim akcijama vađenja mina iz podmorja, bile one iz Drugog svjetskog rata, ili od JNA vojske. A mi ćemo ga pamtiti i po tome što nam nije dopuštao da počnemo jesti sve dok nije bilo ispečeno 150 palačinki, sjetno kaže Kirin.
Njegovim preranim odlaskom jako je pogođen, kažu, i general Mladen Markač, bivši zapovjednik specijalnih redarstvenih jedinica MUP-a RH u vrijeme rata. Veliko nasljeđe ostavlja Banković iza sebe, vrijednu ostavštinu koju će moći baštiniti nove generacije, ali i mnoga lijepa sjećanja i anegdote kroz koje će i dalje nastaviti živjeti dokle god ih bude imao tko prepričavati.