NELA GRABAR IZ HUMA
HUMSKA MEŠTRICA OD RAKIJ Biska, ljekovita kapljica Don Vidaua OD DOMAĆE KOMOVICE I LIŠĆA IMELE
Zasigurno spada među najdugovječnije proizvođačice rakije, može se pohvaliti s 57 godišnjim stažem proizvodnje domaćih žestica, a k tome je jedna od rijetkih koja bisku, žesticu aromatiziranu listovima imele spravlja prema originalnom receptu humskog svećenika Josipa Vidaua.
Među argumentima koji govore u prilog tvrdnji da je Nela Grabar iz Huma, vitalna 76-godišnjakinja jedan od autoriteta kada je o domaćoj žestici riječ, valja spomenuti i taj da je za doprinos popularizaciji domaćih žestica i valorizaciji biske kao autohtonog domaćeg proizvoda, simpatična Homjanka 2011. godine na humskoj smotri domaćih rakija proglašena princezom od istrijanske rakije. U ceremonijalu proglašenja, mačem joj je dotaknuo oba ramena, tadašnji humski župan "na leto dan" Elvis Perčić.
Počasna je to titula koja se dodjeljuje u sklopu smotre pokrenute u studenom 2001. godine pod nazivom "Domaća rakija je naša medižija". Titula viteza istarskih rakij prvi je puta dodijeljena 2007. godine, a dobio ju je tada talijanski stručnjak za rakije i suradnik smotre Arigo Pisoni iz Trenta. Istra je godinu dana kasnije po prvi put dobila i princezu od istrijanske rakije kada je izbor pao na najnagrađivaniju proizvođačicu rakija Ines Rossi iz Vižinade. Od tada se svake godine kao priznanje za popularizaciju domaće rakije i doprinos očuvanju tradicijske proizvodnje, uz viteza izabire i nova princeza tako da je do sada "okrunjeno" ravnih jedanaest princeza - u ime Boga i Marije, a uz pomoć rakije. Nela je za sada druga mještanka Huma, najmanjeg grada na svijetu s takvom titulom. Nakon nje, 2014. godine dobila ju je i Davorka Blagonić.
Osnovni recept za bisku
Hum krasi titula grada biske, a biska je i humsko ime za biljnu rakiju koja se od davnine spravlja od kvalitetne domaće rakije i isključivo listova imele.
- Imelu ili bisk s grma polunametnika na hrastu, najbolje je brati oko 15. lipnja kada je u cvatu, onda je najkvalitetnija, a poželjno je trgati samo listove bez da se lome grane. U suprotnom će se grm osušiti, a mi ostati bez imele, Nelina je preporuka koju prilikom proizvodnje biske, istoimene domaće žestice svakako valja uvažiti.
Osnovni recept za bisku, kaže, dobra je domaća istarska rakija, komovica, ako je prejaka doda se malo destilirane vode. Prvu rakiju koja poteče iz lambika treba baciti, otprilike pola litre jer moguće ima i 80 gradi. Kada se kuha rakija treba biti uz kotao i paziti da se ne zamuti, gledati u tu bocu staklenu da stalno teče čista i bistra. Prepoznatljiva okusa, biska je u prvo vrijeme, jer ne fermentira već se topi u rakiji, izrazito zelenkaste boje, a nakon toga sve više prelazi u boju maslinovog ulja.
Nela rakiju spravlja prema receptu Don Vidaua. Omiljeni svećenik tri je desetljeća proveo na župničkoj službi u Kringi, a od 1960. do 1979. godine bio je župnik u Humu. Slovio je kao dobar poznavatelj pučke medicine i upravo se njemu pripisuje prvi cjeloviti recept za spravljanje rakije od listova imele koja se na Humšćini bere s hrasta. Oko originalnog recepta i danas vlada zavjet šutnje, a Neli Grabar prenio ga je osobno Vidau. Radila je kao kuharica u Humskoj konobi u koju je često navraćao. Po štrucu kruha i litru vina jer kako bi rekao, prenijela nam je Nela "tako je i Isus živio - od kruha i vina".
Na Humšćini se biska radi od žute imele, može i od bijele, ali je u tom kraju nema.
- Najbolje je listove zelene odmah stavljati u rakiju, iako nije loše ni sušiti ih. Važan je omjer, ja primjerice stavim na litru rakije jednu šaku listova i jako malo meda, nikako ne previše, jer ne smije biti slatka. Prema originalnom receptu stavljaju se još neke trave, ali to je tajna. Župnik Vidau bavio se travarstvom. Poznavao je puno ljekovitih trava i uvijek je govorio "evo po lijekovima peštamo". Biska odstoji dva mjeseca i onda se pretoči. Ljekovita je za srce, regulaciju tlaka i krvožilni sustav. Naravno u malim količinama, povjerila nam je Nela Grabar.
Humska meštrica od rakij rođena je u selu Kuhari, svega četiri kilometra udaljenom od Huma, u poljoprivrednoj obitelji. Uvijek su se bavili proizvodnjom grožđa, vina pa i rakije, a Nela se uz oca kojemu je pomagala, naučila proizvoditi je na tradicionalan način od grožđanog dropa u lambiku. Kada se udala, došla je također u poljoprivrednu obitelj i dodatno utvrdila svoje znanje.
Sa suprugom, rodom iz Brnobići, 1975. godine preselila se u Hum, kupili su ruševnu kuću i obnovili je. Tada je u Humu živjelo 14 stanovnika, a danas ih je dvostruko više. Mladi ostaju u rodnom kraju i bave se turizmom.
Revitalizacija Huma - najmanjeg grada na svijetu
Prisjeća se početaka revitalizacije Huma kao najmanjeg grada na svijetu. Takvim ga je 1972. godine proglasio Čakavski sabor kako bi pokrenuo obnovu i revitalizaciju tada ruševnog gradića. Među entuzijastima bio je i Bruno Cotić. U to se vrijeme pojavila i ideja o valorizaciji biske kao autohtonog domaćeg proizvoda. Ljekovita kapljica punila se u posebne boce s glagoljskim slovom S. Prodavale su se kao suvenir, a izrađene su u ograničenim količinama pa se danas mogu naći samo još u obiteljskim zbirkama.
- Važno je nastaviti tradiciju proizvodnje domaće rakije da mladi nauče kako se to nekada radilo, kaže Nela Grabar. Povjerila nam je još jedan recept svoga djetinjstva. Od bobica imele radili su ljepilo, bisk, i koristili ga za hvatanje ptica. Bobice bi se brale kada bi požutile, kada bi listovi već otpali, gnječile i mijesile u drvenim posudama, njakvicama i tako dobiveno ljepilo mazalo po drveću te lovile ptice, većinom drozdovi. Pripremali su se na šugo ili pečeni i slovili su kao pravi specijalitet.
Nemirnog duha, odlaskom u mirovinu nije posustala.
- Nisam mogla biti u kući. Volim prirodu, oduvijek sam bila u prirodi i poljoprivredi. Odmah sam se upisala u planinare. Nekoliko godina sam planinarila, a onda me počelo boljeti koljeno pa sam odustala. Kupila sam naučenog psa i počela tartufariti. Idem kad me volja, hodam koliko me volja, priča Nela koja danas ima deset godina tartufarskog staža i tri tartufarska psa, Medu, Lelu i Šarka. Psi su joj za društvo i zanimaciju.
Hum je danas prava turistička atrakcija, a brojni turisti dolaze privučeni upravo njegovom titulom najmanjeg grada na svijetu. Otvorene su kuće za odmor, apartmani i suvenirnice pa se i Nela također priključila tom trendu i nudi privatan smještaj, a maksimalno može primiti sedam osoba.
Kuharica s tridesetogodišnjim kulinarskim stažem odrađenim u Humskoj konobi rado će se prisjetiti autohtonih domaćih jela.
U istarskoj kuhinji oduvijek se, kaže, kuhala maneštra. Istra je bila siromašna i u maneštru se stavljalo sve što se imalo doma, od kukuruza do fažola, krumpira, povrća. Dodao bi se pešt, sitno isjeckana slanina i češnjak, obavezno komad pršuta ili svinjskih rebrica.
Nekada su se jele broskve i krumpir, kupus, repa, pa radić i krumpir. U nedjelju se peklo meso kokoše i zeca, napravilo se šugo, umijesili njoki, fuži i pljukanci. Na Badnjak se radio bakalar na bijelo s lazanjotima i broskve na padelu, kuhane s malo češnjaka i maslinovog ulja. Za Božić se kuhalo kokošju juhu, njoke ili fuže, kupus.
- Većinom svi smo imali ovcu doma, pa se mlado pustilo dalje, staro se ubilo za Božić i bilo je ovčjeg mesa, prisjeća se Nela Grabar.( Gordana ČALIĆ ŠVERKO)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
