"No grad ne prepričava svoju prošlost, on ju sadrži poput linija jedne ruke", sugestivan je citat talijanskog književnika Itala Calvina koji je uklesan u bijelu kamenu klupicu, tik do Gradske knjižnice u Puli, s pogledom na arheološko nalazište. Ispisan je, doduše, na izvornom, talijanskom jeziku. No za sve one koji ne razumiju, u krajnjem desnom kutku napisan je prijevod, na hrvatskom, njemačkom i engleskom. Nije, istina, prenesen u cijelosti. Da kojim slučaj jest, možda bi pokoji građanin, pod pretpostavkom da tamo itko zastane, o njemu i promislio.

"…ispisanu u uglovima ulica, u žaluzinama prozora, ogradama stepenica, antenama gromobrana, stupovima zastava, i svaki je segment potom obilježen ogrebotinama, urezima i pukotinama", glasi nastavak rečenice iz Calvinovog romana "Nevidljivi gradovi".

Jedan čovjek može, naime, svojim gradom, istim ulicama, svaki dan iznova, hodati čitavu vječnost, a da se ne osvrne ni na jednu njegovu značajku, niti jedno pročelje, urbani vrt, vijugavu cesticu. Koliko bi ih znalo na praznom bijelom papiru iscrtati zemljovid svojeg tri tisućljeća starog grada? Zahtjeva to stalnu budnost, neprestano propitkivanje, istraživanje granica i nepresušnu znatiželju. Zadiranje u jezgru grada nije jednostavan zadatak. Razumjeti prostor, njegovu restrikciju i slobodu, značajka je najhrabrijih. Samo će se odvažni zapitati koliko im je njihov grad dostupan. Vidjet će to i u ljudima, krvožilnom sustavu grada, u onima koji nikada svoju pažnju neće skrenuti tamo gdje ne moraju, gdje ih put nekom silom prilika ne odnese. (Chiara BILIĆ)

Povezane vijesti

• Bilješka iz gradske svakodnevnice: POGLED - U LADONJE
• Bilješka iz gradske svakodnevnice: ŽIVE SMO IH POKOPALI
• Bilješka iz gradske svakodnevnice: KADA PLUS POSTANE MINUS